U javnoj je raspravi prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada. Jedan od prijedloga je i uvođenje vaučera za plaćanje angažiranih čistača i čistačica apartmana kako bi se riješio problem njihovog kroničnog nedostatka. Zbog takve situacije u velikim su problemima ne samo vlasnici apartmana i svi oni koji posluju u nautičkom turizmu, nego i kompanije koje nude usluge čišćenja.
U tom smislu je Grupacija charter djelatnosti HGK i predložila rješenje. Kako ističu, već dugi niz godina traže rješenje kako bi na legalan način mogli zaposliti čistačice samo na jedan do dva dana tjedno. Naime tijekom smjene gostiju koja je uobičajeno subotom, napominju, charter agencije imaju potrebu za dodatnim zaposlenicima na radnom mjestu čistačica, a teško pronalaze način kako ih zaposliti. Ovome bih dodao da zadnjih par godina, odnosno od pandemije korone subota nije jedini dan kada dolazi do izmjene gostiju, iako mi se čini kao da se to polako ipak vraća na ‘početne postavke‘ (subota).
U HGK kažu da se prilikom angažmana čistačica koriste svi raspoloživi modaliteti zaposlenja poput ugovora o dodatnom radu, studentskog ugovora i slično, ali u praksi više od pola predviđenih zaposlenika su ad hoc angažirani zaposlenici na dan čišćenja. Upravo takvi zaposlenici znatno otežavaju prijavu i rješavanje potrebne papirologije, a riječ je o domaćicama koje nije moguće adekvatno prijaviti ni unaprijed, jer ih nije moguće regulirati ugovorom o dodatnom radu, a nisu voljne otvoriti neku vrstu sporedne djelatnosti samo zbog nekoliko subota tokom sezone.
Plaćanje (ne)zaposlenih
Konkretno, iako se primjerice za određenu subotu dogovori 50 čistačica/čistača, iskustvo je pokazalo da se nikada ne pojave svi, a zna se dogoditi da ih nedostaje i više od polovice dogovorenih, uz opravdan ili neopravdan razlog. U trenutku kada se prebroje svi koji nedostaju kreće potraga za zamjenama koje je potrebno na adekvatan način prijaviti. Kako je inače riječ o teškom i neatraktivnom poslu, poslodavci su sretni kada pronađu bilo koga tko je voljan i sposoban i jednostavno ne mogu razmišljati o propuštanju angažiranja dostupnog radnika iz proceduralnih razloga, što je u tom trenutku problem jer treba ispoštovati propise.
Zato spomenuta HGK-ova Grupacija predlaže vaučer koji bi djelovao po istom principu kao u poljoprivredi. Ali ne samo da se putem vaučera prijavi nezaposlena osoba, nego i zaposlena (ona koja inače ima posao, a rado bi dodatno zaradila čisteći) jer bi na taj način poslodavac imao opciju brze i jednostavne prijave na određeni dan svih osoba koje se pojave na čišćenju.
Da podsjetimo, u poljoprivredi se koriste upravo vaučeri kako bi poljoprivrednici isplatili osobe koje su angažirali za berbu ili nešto drugo, a što traje par dana ili tjedana. Vaučer ili vrijednosni kupon je javna isprava kojom se dokazuje da je poslodavac za sezonskog radnika u poljoprivredi uplatio doprinose za obvezna osiguranja prema dnevnoj osnovici. Poslodavac nije dužan posebno obračunavati niti uplaćivati doprinose za obvezna osiguranja prema posebnom propisu jer su ista uplaćena unaprijed kupnjom vrijednosnog kupona. Takvi su se vaučeri, koliko znam, pokazali kao dobro rješenje.
Na potezu zakonodavac
Zato mislim da bi i djelatnostima koje su vezane uz turizam, a ne mogu zaposliti u stalni radni odnos ljude, trebalo omogućiti da kupe vaučere. Što više, mislim da su u takvim djelatnostima poput davanja usluge čišćenja apartmana, brodova itd. u kojima se angažiraju ljudi na jedan dan vaučeri potrebniji nego u poljoprivredi u kojoj je višednevni ili višetjedni angažman berača plodova. To je zaista jedna dosta dobra ideja i zakonodavac u ovom slučaju ne bi trebao otežavati poduzetnicima ili vlasnicima apartmana, nego bi trebao razmotriti HGK-ov prijedlog i, ako nema nitko razlog da sve što je navedeno pobije, uglavi u Zakon i pravo na vaučere i drugim djelatnostima koje za to pokažu potrebu.
POST SCRIPTUM
Svemu ovome što su naveli iz HGK mogu osobno posvjedočiti s obzirom da imam obitelj i u Dalmaciji (po ženinoj strani). O tome su mi pričali ne samo vlasnici apartmana, nego i tamošnji vlasnici kompanija za čišćenje koji muku muče s pronalaskom radnika. Teško ih mogu angažirati za stalno jer im je neisplativo, a s druge strane teško će tko raditi samo subotom, pa kad takvu ili takvog nađu, dočekuju ga kao visokog gosta.
Zapravo, da se ne lažemo, poduzetnici se snalaze na jedini preostali im mogući način – angažman na crno. Iako osobno to ne odobravam, moram priznati da ih razumijem – nemaju drugog zakonitog rješenja. Zato su u stalnom strahu hoće li ih uloviti inspektor, a uvođenjem vaučera riješili bi veliki problem.