SDP-ova koalicija mogla bi biti nagrađena dodatnim mandatima, a Škoro, čini se, uzima previše glasova HDZ-u. No teško da bi duboka država željela mijenjati premijera uoči neizbježne jesenske krize. Ipak, na kraju svih planova i kombinacija – brojit će se glasovi
U prvih desetak godina programski prioritet na kojem su se dobivali ili gubili hrvatski parlamentarni izbori bila je hrvatska država. U drugih desetak godina najveći izazov izbornih programa postala je europska i transatlantska integracija hrvatske države (NATO, EU) i njezin odnos prema državama nastalim na tlu bivše Jugoslavije, tzv. regionu.
Treće desetljeće obilježilo je kopiranje zapadnjačkih kampanja #MeToo pa je umjesto programskih ciljeva i obećanja u prvi plan došlo tko ima ljepši plakat, tko ima bolji PR, uspješnije spin-doktore i političke gurue. Jedna od posljedica desetljeća svekolike banalizacije politike njezino je svođenje na održavanje vlasti i klijentelističke mreže. 'Žetončići' su postali njezin zaštitni znak. I to je dijelom razlog slabljenja i HDZ-a i SDP-a kao stožernih političkih stranaka i jačanja njihovih desnijih ili ljevijih inačica (Škorin Domovinski pokret i lijeva koalicija Možemo!).
Odnos snaga u političkoj areni trenutačno je takav da se kao izborni prioritet postavlja pitanje kako pridobiti naklonost gospodina D'Hondta. I već se uoči izbora počinju razmatrati scenariji koji uključuju nemogućnost sastavljanja Vlade bez neobičnih koalicija, uključujući i veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a. Zato je za sve ozbiljne stranke, pokrete ili koalicije koji sudjeluju u izborima iznimno važna naklonost gospodina D'Hondta, matematičkog modela koji u izbornim jedinicama nagrađuje pobjednike, one s više osvojenih glasova.
HDZ aktivirao i stranačku oporbu
Gospodin D'Hondt uvijek je bio sklon HDZ-u kao najjačoj stranci. Međutim, ovaj put Andrej Plenković ima razloga za zabrinutost. Slijeva Davor Bernardić vrlo vješto igra na naklonost gospodina D'Hondta koalicijskim okupljanjem klasične ljevice na nacionalnoj razini (Restart koalicija) i koalicijskim okupljanjem stranaka na lokalnoj razini (IDS u Istri, narodnjačke inačice na sjeveru Hrvatske).
Zdesna Plenkovića ugrožava rastući Škorin Domovinski pokret u tradicionalnim HDZ-ovim utvrdama u Slavoniji. U dalmatinskim izbornim jedinicama, drugoj HDZ-ovoj utvrdi, Plenkovićeva je stranka oslabljena nizom svježih afera vezanih uz jake stranačke ljude, uključujući i Uskokov slučaj 'vjetroelektrane' i pitanje je što će se još dogoditi do izbora.
Plenkoviću se obija o glavu isključivost u upravljanju državom i strankom i ignoriranje mišljenja vlastitih birača, pomalo se zaboravlja uspješno vođenje koronakrize, a pitanje je je li gospodarska kriza koja nas čeka nakon pandemije još dovoljno osviještena kod birača da bi honorirala njegov rejting u EU i upućenost u europske poslove u nadi da će biti korisni, prije svega materijalno.
Plenković nastoji tome doskočiti iznenadnom uključivošću na HDZ-ovim listama, na kojima su na kraju mjesto našli i njegovi najveći stranački oponenti poput Mire Kovača i Steve Culeja. A svoje kompetencije u vođenju Vlade pred Bernardićem i Škorom nastoji podcrtati kampanjom koja prikazuje izbore kao – izbor premijera.
Desnica se dijeli, a Bero zbraja
Davora Bernardića kao predsjednika Vlade teško mogu zamisliti i politički protivnici i politički istomišljenici. Ne može mu se osporiti da je uspio rastrojiti SDP do neprepoznatljivosti i s time nastavlja. Ali dobro se snalazi u tehnikama gospodina D'Hondta. Ne ulazi u sukob s lijevim pokretom Možemo!, koji bi mogao postići izborni uspjeh kao nova ljevica, osobito u zagrebačkim izbornim jedinicama. Manjinski zastupnici uvijek će biti bezuvjetno uz njega. Dok se politička desnica dijeli, Bero polako zbraja. I pitanje je gdje mu je granica.
Najveća enigma izborni je doseg Škorina Domovinskog pokreta, koji je postavljen kao desni korektiv HDZ-a i logičan koalicijski partner u Vladi. Ali za takvu ulogu ne bi smio biti ni preslab, a ni prejak. Sudeći prema žestini napada iz HDZ-ova tabora, izgleda da Škoro trenutačno uzima previše glasova za takvu kombinaciju. I tu će naklonost gospodina D'Hondta biti ključna za rasplet.
To su uglavnom akteri između kojih bi se mogla dijeliti vlast jer Most se u ovom izbornom krugu, očito, unaprijed odlučio za oporbenu ulogu snažnih pojedinaca koji bi bili svojevrsni pučki tribuni u Saboru, poput bračnog para Raspudić.
Međutim, uz navedene aktere i gospodina D'Hondta tu se nešto pita i gospođa Duboka Država, ona koja zapravo upravlja hrvatskom političkom arenom. Teško je vjerovati da bi željela mijenjati premijera uoči neizbježne jesenske krize, osobito da bi Andreja mijenjala za Beru. Ali na kraju svih planova i kombinacija – ipak se broje glasovi.