U Ruandi će se otvoriti prvi ‘offshore‘ azilantski logori, a lijeva, socijaldemokratska danska vlada pregovara o uspostavi takvih logora s još nekoliko afričkih država. Pitanje je trenutka kad će i EU službeno krenuti danskim putom, koji danas samo ‘promatra sa zabrinutošću‘
Danska je ovih dana uvela novi pojam u europsku politiku prema imigrantima, tražiteljima azila – offshore azilantske logore. Na prijedlog lijeve, socijaldemokratske vlade danski je parlament prihvatio zakon prema kojem je vlada ovlaštena dogovarati s partnerskim državama izvan EU otvaranje logora za tražitelje azila u Danskoj. U te će offshore logore Danska slati migrante dok im traje postupak odobravanja ili odbijanja azila. Budući da je nedavno potpisala sporazum o migrantima s Ruandom, nagađa se da će upravo ondje biti otvoreni prvi offshore azilantski logori, no danska vlada pregovara o uspostavi takvih logora s još nekoliko afričkih država.
Premještanje tražitelja azila u treće države plaćat će, dakako, Danska. No ideja o offshore azilantskim logorima nije originalno danska. Australija je otvorila takve azilantske logore u Papui Novoj Gvineji i zbog toga je bila kritizirana. Velika Britanija lani je počela pripremati slične logore na izoliranom i gotovo nenaseljenom atlantskom Otoku Uzašašća (Ascension Island), na pola puta između Afrike i Južne Amerike, ali zbog kritike javnosti ta ideja nikada nije ostvarena.
Samo blaga kritika
I danski je zakon izazvao oštre kritike organizacija za zaštitu migranata i promicanje imigrantske politike, kao i Europske komisije (EK). No valja primijetiti da je EK-ova kritika bila uopćena i da je ostala samo na razini glasnogovornika. Nešto kao 'sa zebnjom i zabrinutošću primamo na znanje'. Države članice Europske unije baš se nisu oglasile o tome, a kamoli osudile Dansku iako offshore azilantski logori zbilja ne počivaju na načelima humanizma.
Dva tjedna prije donošenja tog zakona danska je vlada, prva u EU, ukinula izbjeglički status za izbjeglice iz Sirije zaključivši da ondje više nema ratne opasnosti i da je došlo vrijeme za povratak. Ta se odluka odnosi na dvjestotinjak preostalih sirijskih izbjeglica koji dosad nisu uspjeli regulirati svoj azilantski i radni status nakon prvoga velikog izbjegličkog vala ujesen 2015. Dakle, u Siriju će biti vraćeni oni koji Danskoj nisu potrebni za rad ili ih smatra mogućom sigurnosnom prijetnjom. S ta dva poteza danska je vlada izravno poručila potencijalnim tražiteljima azila da će primjenjivati vrlo stroge kriterije i da će oni koji dođu do Danske ilegalnim migrantskim rutama vrlo brzo završiti u azilantskim logorima u Ruandi, Etiopiji ili Maroku. Je li to izolirani danski slučaj ili uvod u novu europsku migrantsku politiku?
Naime, dok u jednom EK-ovu uredu sa zabrinutošću promatraju efekte danskog zakona o offshore azilantskim logorima, istodobno u drugim uredima pripremaju mjere koje bi trebale uspostaviti izgubljeni nadzor nad masovnim imigracijama u države EU. Izvještaji Frontexa (granične policije Europske unije) pokazuju znatan porast ilegalnih migranata u odnosu na prošlu godinu. Tako se u prvim mjesecima ove godine udvostručio njihov broj na središnjoj mediteranskoj ruti (preko Italije) dosegnuvši gotovo 15.000 osoba. Druga je prema rastu zapadnobalkanska ruta, koja prolazi preko BiH i Hrvatske, na kojoj je u ovoj godini (procijenjeni) broj migranata veći od 13.000, što je 85 posto više nego lani. Tražeći nove načine da zaustavi nekontrolirani priljev migranata, EK razmatra oštrije mjere za kontrolu europskih granica koje uključuju stalno snimanje uz granicu, ali i strašenje migranata audioefektima. Takve ideje odvraćanja danas zastupaju oni koji su se jučer zgražali zbog postavljanja zida na granicama.
Bez europskog pakta o migrantima
Europa nije u stanju kontrolirati ni kriminal u legalnim migrantskim logorima, a kamoli u improviziranima i oko njih, a još manje krijumčarske mreže koje su se razvile oko šverca ljudi preko europskih granica. Frontexovi izvještaji o nadzoru pokazuju pak da on nije u stanju izvršiti svoj mandat (pomoć u kontroli vanjskih europskih granica), ali i da pati od kroničnih bolesti europske administracije: netransparentna trošenja novca, sumnje na korupciju.
Uoči sastanka na vrhu potkraj lipnja, na kojem će migrantska politika biti jedna od glavnih tema, Europska unija spoznala je veliki europski pakt o migrantima nije moguć, a ima sve veći migrantski val na granicama. Pitanje je trenutka kad će i službeno krenuti danskim putom, koji danas samo 'promatra sa zabrinutošću'. Za Hrvatsku je pritom važno da BiH ne postane offshore država za azilante dok čekaju azil iz država EU, koji će dobivati sve teže i sve rjeđe. Offshore eksperiment u BiH bio bi prevelik teret ne samo za njezinu unutarnju stabilnost nego i za stabilnost šire regije.