Razvijenije države nadaju se da će ubrati profite na kineskom tržištu, podcjenjujući pritom kinesku vještinu kopiranja. One siromašnije nadaju se da će im Kina dobročiniteljski sagraditi prometnu i drugu infrastrukturu, podcjenjujući upozorenja o dužničkom ropstvu
Uobičajena je fraza da Kina ovladava zapadnim svijetom taktikom 'podijeli pa vladaj'. Podijeli SAD i EU, podijeli EU iznutra, mami ih privlačnim poslovnim obećanjima na čijem rubu stoje zamke ovisnosti i podčinjavanja… Zbilja ništa nova u politici, još od rimskog doba. No u Švedskoj je Kina otišla i korak dalje.
– Prijatelje častimo finim vinom, ali za neprijatelje imamo pištolje – poručio je javno Šveđanima još u studenome prošle godine kineski veleposlanik Gui Congyou. Njegovu Ekselenciju raspištoljila je odluka švedskog PEN-a da godišnju nagradu 'Tucholsky', koja se dodjeljuje piscima i nakladnicima žrtvama političkog progona, dodijeli naturaliziranomu švedskom izdavaču kineskog podrijetla Gui Minhaiju.
Minhaija, oštroga kritičara kineskog režima, kineske službe otele su u Tajlandu još 2015., a onda je nakon 'nestanka' i iznuđenih 'priznanja' u kineskim zatvorima lani bio osuđen zbog špijunaže za strane sile. Švedsko distanciranje od Kine otad raste, uz potporu svih političkih čimbenika, i ovih je dana dosegnulo novu kulminaciju odlukom da se kineski telekomunikacijski div Huawei isključi iz razvoja 5G mreže u Švedskoj kao nepouzdan partner. Ili, izravnije – kao sigurnosna ugroza. Dade se u toj odluci prepoznati i švedska težnja da zaštiti svoj Ericsson. Ali činjenica jest da je vanjskopolitički nekonfliktna i vojno neutralna Švedska prva članica EU koja se odazvala pozivu Washingtona da preispita svoju poslovnu suradnju s Kinom, osobito u sigurnosno osjetljivim djelatnostima poput telekomunikacija.
Tko je opijen kineskim vinom
Washington se već nekoliko godina gleda s Kinom preko nišana, ponajviše zbog kineskog projekta da s pomoću 5G mreže ostvari globalnu dominaciju u digitalnoj sferi, koja je u današnjem vremenu, a osobito u budućemu, ono što je u prošlom stoljeću bila dominacija u atomskom naoružanju. Onaj tko je prvi, upravlja svijetom. Čak su i s druge strane Atlantika malo prekasno osvijestili što bi značilo da digitalno oko Komunističke partije Kine uđe u sve pore državne i javne uprave, u sve pore poslovanja…
Zatim je bivši predsjednik Trump proglasio otvoreni rat Kini, koji se osobito rasplamsao nakon pandemije koronavirusa koji je on na užas tankoćutne Europske unije nazivao 'kineskim virusom'. Da, zbilja, zašto je neprimjereno virus iz Wuhana (bio on šišmišev ili ne bio) zvati kineskim virusom, a primjereno je njegove mutante nazivati britanskim, južnoafričkim, možda jednog dana i hrvatskim?! Predsjednik Biden nema eksplozivnu retoriku, ali potpuno je zadržao Trumpovo stajalište prema Kini pozivajući saveznike, uključujući i EU, u alijansu za obranu zapadnih vrijednosti.
Mnogi su u to sumnjali, osobito Trumpovi pristaše, jer je njegov poduzetni sin Hunter prije očeva ulaska u Bijelu kuću 'popio' mnogo finog vina s Kinezima, višemilijunske vrijednosti. Ali i poduzetna Trumpova miljenica Ivanka, pa i sâm Donald, također su 'popili' mnogo finog vina s Kinezima prije Trumpova predsjedničkog mandata. No u ozbiljnim državama poput SAD-a nacionalni interes i nacionalna strategija ne ovise o tome s kime su sinovi i kćeri pili fina vina.
Europska nova nesvrstanost
Europa je već drukčija. Kao da su opijeni finim kineskim vinima, lideri vodećih država EU još igraju na kartu neke nove nesvrstanosti. Razvijenije države poput Njemačke ili Francuske nadaju se da će bez posljedica ubrati profite na kineskom tržištu, podcjenjujući pritom kinesku vještinu kopiranja i zanemarujući upozorenja da je riječ o kratkoročnom profitu s dugoročnom štetom. One siromašnije, uglavnom iz istočne i južne Europe, nadaju se da će im Kina dobročiniteljski sagraditi prometnu i drugu infrastrukturu, podcjenjujući upozorenja o dužničkom ropstvu.
Zapadne vrijednosti u odnosu prema Kini u EU zasad brane države s njezina ruba. Uz već spomenutu Švedsku otpor je pokazalo i nekoliko država nove Europe odbivši sudjelovanje na najvišoj razini na videosamitu kineske inicijative '17 + 1', povezane s kineskim strateškim infrastrukturnim projektom 'Jedan pojas, jedan put'. Xiju su 'košaricu' dali premijeri ili predsjednici triju baltičkih država te Slovenije, Rumunjske i Bugarske.
Hrvatski premijer Plenković sudjelovao je na tom samitu. I to u ovoj fazi nije problem. Hrvatska sasvim sigurno neće presudno odrediti odnose između EU i Kine. Ali malo manje pokazivanja opijenosti finim kineskim vinom ne bi škodilo. Osobito s obzirom na najavu Bidenove administracije da će biti prisutnija u našem istočnom susjedstvu. Stari partner mogao bi ozbiljno zamjeriti izbor vina. Iako je i njemu donedavno bilo – baš fino.