Liderski i kancelarski kapaciteti novog šefa stranke unaprijed su dezavuirani. Za Njemačku i posebno za Europsku uniju nezgodno je da ostane bez jasnog vodstva u vrijeme kad Kina ulazi na velika vrata, Amerika se vraća, Rusija je tu, a Velika Britanija otišla je da bi se vratila drugim putem
Armin Laschet novi je predsjednik njemačkog CDU-a. To bi prema dosadašnjim mjerilima značilo da je najizgledniji stranački kandidat za budućega njemačkog kancelara na jesenskim parlamentarnim izborima, zatim najizgledniji njemački kancelar, a slijedom toga i budući najmoćniji političar EU i jedan od najmoćnijih političara svijeta. Najčešći je komentar njegove pobjede: i poslije Merkel – Merkel.
No je li baš sve tako jednostavno? Je li politička budućnost prilično neprimjetnog, ali politički vrlo pragmatičnog premijera njemačke pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije A. Lascheta jednoznačno trasirana njegovom pobjedom na stranačkim izborima CDU-a? Neosporivo je zasad samo da je Angela Merkel drugi put u dvije godine uspjela nametnuti svog kandidata za šefa CDU.
Prije dvije godine dovela je na čelo CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer (AKK) s nakanom da je pripremi za buduću kancelarku nakona svoga najavljenog političkog povlačenja ove godine. Sadašnja pozicija ministrice obrane (na kojoj je AKK zamijenila Ursulu von der Leyen) trebala je poslužiti kao priprema. Međutim, AKK, koju su podrugljivo nazivali 'mala Angela', pokazala je osobnost odustavši od daljnje igre. Nakon samo godinu dana najavila je da ne namjerava biti kancelarska kandidatkinja i da se povlači s čelnog mjesta stranke.
Merzov konačni poraz
Uz mnogo kalkuliranja i odugovlačenja stranačkih izbora Merkel je uspjela i drugi put, s pomoću delegatskog sustava, izabrati svoga kandidata za novog predsjednika CDU-a. Pritom je manje važno bilo tko je kandidat. Važnije je bilo da s tim kandidatom drugi put pobijedi svog najozbiljnijeg unutarstranačkog oponenta Friedricha Merza. Merkel i Merz stari su konkurenti u CDU-u.
Naime, prije dvadesetak godina Merz je slovio kao vjerojatni nasljednik kancelara Kohla na čelu stranke, a onda se iznenada kao nova politička nada nametnula Kohlova Mädchen iz bivšeg DDR-a, eliminiravši najprije svojega političkog oca Kohla, a zatim postupno i cijelu plejadu njegove CDU-ove mladeži, uključujući i Merza, koji su se politički kalili na rušenju Berlinskog zida i od kojih se očekivalo da vode Njemačku u 21. stoljeću. Merz je u međuvremenu ostvario zavidnu karijeru u međunarodnome financijskom biznisu, a Kohlova Mädchen postala je svenjemačka Mutti, kancelarka u četiri mandata, najmoćnija političarka Njemačke, Europe, svijeta…
Nakon što je najavila povlačenje, Merz se pokušao vratiti i vratiti CDU konzervativnijem, Kohlovu nasljeđu. No Merkel se ponovno pokazala kao besprijekorna taktičarka suprotstavivši mu dvojicu svojih kandidata, obojicu iz tadašnjeg vrha Kohlove mladeži (Lascheta i Röttgena), rijetke iz te garniture koji su uspjeli opstati u vrhu CDU-a. Merz je tako konačno poražen. Merkel je još jednom pokazala da kontrolira stranku. No kakva je perspektiva pobjede i pobjednika – Armina Lascheta?
Laschetova Pirova pobjeda
Već prije izbora u CDU-u Lascheta se predstavljalo kao šefa stranke koji vjerojatno neće biti kandidat za kancelara. Loptica se nabacuje šefu sestrinskoga CSU-a i bavarske vlade Markusu Söderu, koji mnogo bolje kotira u javnosti. Ali Söder je s razlogom oprezan. Prvo, zna da Bavarskoj nikad nije bilo dopušteno imati saveznoga kancelara.
I drugo, zna da je Merkel sklona nabaciti lažni mamac da bi uništila kandidata. Kao druga opcija Laschetu je kao kandidat za kancelara pridodan stranački kolega, trenutačni ministar zdravstva i, dakako, kancelarki bliski Jens Spahn. Time su Laschetovi liderski i kancelarski kapaciteti unaprijed dezavuirani. Kako nakon toga uopće biti kandidat za kancelara?
Drugo je pitanje kakvi su mu izborni izgledi, jer tu ne biraju stranački delegati. Sljedeće je pitanje hoće li uz takav oslabljeni CDU i uništeni SPD uopće biti moguće formirati neku novu njemačku vladu. Zbog svega toga Laschetova pobjeda na stranačkim izborima izgleda kao potencijalno Pirova pobjeda. A i za uvjerljivost EU bilo bi nezgodno da njezina vodeća država (Njemačka) nema jasno vodstvo, već šefom njemačke vlade, kao i šeficom Europske komisije, na daljinski upravlja bivša kancelarka Merkel, bez formalnih ovlasti, i to u trenutku pravog geopolitičkog rata: kad Kina ulazi na velika vrata, Amerika se vraća, Rusija je tu, a Velika Britanija otišla je da bi se vratila drugim putem. Zato je možda niži cilj ovih izbora u CDU-u bio otvoriti put da se nakon odlaska Merkel ipak vrati – kao spasiteljica. Ali to samo potvrđuje koliko su i Njemačka i Europska unija izgubile više političke ciljeve.