U sjeni doba korone i novoga migrantskog udara na Europu HDZ će se u nedjelju na stranačkim izborima suočiti sâm sa sobom. Dobit će barem preliminarni odgovor na pitanje je li moguć proces samoizlječenja stranke, može li se ona promijeniti iznutra.
Istinsko samoizlječenje političke stranke iznimno je zahtjevno. Malo je koja u tome uspjela. Za početak najšire bi članstvo, koje u nedjelju glasa, trebalo osvijestiti da će održavanjem statusa quo u sljedećem izbornom krugu (parlamentarnom, a onda lokalnom) imati mnogo manje izbornog plijena (u obliku pozicija u sustavu i poslova vezanih uz državu) za podjelu, i to već nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Nadalje, da će u daljnje četiri godine i to izgubiti ne budu li shvatili i prihvatili nužnost promjene političkog ponašanja. Je li to pretjerano očekivanje za članstvo HDZ-a, stranke u kojoj se klijentelistički pogled na političko djelovanje udomaćio kao jedini realni pogled na politiku? Vjerojatno jest pretjerano, osobito kad na drugoj strani ima opciju – ne mijenjati ništa. Istinska promjena mogla bi ugroziti ovo što sada ima – radno mjesto ili sigurnu poziciju u državnom i javnom sektoru, uhodan posao s državom…
No da odmah riješimo zagonetku: na izbornome meniju HDZ-ovi birači i nemaju ponudu takve temeljite promjene stranke. Pozadinski izborni inženjeri, koji upravljaju ne samo izbornim procesima u HDZ-u već i onima u cijeloj hrvatskoj politici, pobrinuli su se da na nedjeljnim stranačkim izborima članovi imaju u startu sužen izbor: ili status quo personificiran u Andreju Plenkoviću ili verbalno mu suprotstavljeni, politički konzervativniji, a personalno vrlo šarolik sastav opcije za promjene predvođen Mirom Kovačem.
Fikusi u Plenkovićevu timu
Pobjeda kandidata Andreja Plenkovića i njegova tima (Tomo Medved za mjesto zamjenika predsjednika, Zdravka Bušić, Branko Bačić, Ivan Anušić i Oleg Butković za potpredsjednička mjesta) značila bi potpuno predati stranku u ruke Andreja Plenkovića i njegova suradničkog tima uz formalni vrh stranke u ulozi političkog fikusa. Jer Plenkovićevi su kandidati mahom ljudi bez osobne političke težine na državnoj razini, ljudi sustava. To je ujedno pouzdan put prema političkom kraju HDZ-a kao stranke u sljedećim ciklusima parlamentarnih izbora jer više nema sadržaja koji bi privukao šire biračko tijelo.
Pobjeda kandidata Mire Kovača i njegova tima za promjene (Ivan Penava za mjesto zamjenika, a Davor Ivo Stier, Tomislav Tolušić i Milijan Brkić za potpredsjednička mjesta) sigurno ne bi donijela drastičan zaokret u HDZ-u, ali unijela bi neku novu dinamiku u stranku, otvorila neke političke procese, doduše s nesigurnim ishodom.
Ako je suditi prema medijskim prezentacijama unutarstranačke bitke, izborni inženjeri odlučili su se za svojevrsni treći put, za kombinaciju dviju na izborima suprotstavljenih kombinacijskih lista. Tako je primjetna izrazita medijska potpora Plenkovićevoj pobjedi i kombinaciji kandidata s dviju suparničkih lista za ostale pozicije. Miri Kovaču gotovo se ne daju šanse. No i tu će se pokazati koliko je taj izborni inženjering pouzdan kad se bira prema načelu 'jedan član – jedan glas'.
Penavin trenutak spoznaje
Čini mi se da uz novi način izbora Kovač nije bez izgleda za pobjedu iako je prednost realno na Plenkovićevoj strani. Osim pobjede aktualnog predsjednika stranke izbornim inženjerima osobito je stalo da Tomo Medved osvoji poziciju zamjenika predsjednika stranke. I to ne zbog politički nebitnog Medveda, nego da bi se spriječilo da tu poziciju zauzme vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Penava im je tu dvostruko neugodan: kao osoba koja ima izvorni gradonačelnički mandat i načelnu potporu u konzervativnijem dijelu stranke, ali i kao osoba koja bi u suradnji sa Stierom (koji slovi kao favorit za osvajanje potpredsjedničkog mjesta) mogla poželjeti zbilja mijenjati stranku iznutra. Zato će ovi izbori biti i osobit trenutak spoznaje za Ivana Penavu – da vidi što se dogodi kad se s papirom i olovkom pred biračkom kutijom nađu HDZ-ovci koji su ga donedavno tapšali i šaptali: 'Samo tako...'
Kad u nedjelju izbroji glasove, HDZ će dobiti sliku o sebi. Ma kakva bila, ona neće korjenito promijeniti opću sliku politike u Hrvatskoj: i nakon trideset godina višestranačkog sustava dogovorni je politički inženjering iznad demokracije, negativna je selekcija iznad kompetitivnosti. A interesni lobiji uistinu vladaju.