Ne samo što korupcijska hobotnica nije razmontirana u postupcima protiv Sanadera, već je hobotnica samljela Sanadera. I evo je danas, nikad veće i snažnije. Svima onima koje opije trenutačna moć i osjećaj nedodirljivosti šalje ‘Sanaderov poučak‘: Hobotnica je uvijek jača
Kazneni progon Ive Sanadera najavljivan je kao početak obračuna s političkom korupcijom u Hrvatskoj, kao dokaz da nema nedodirljivih. I, možda najvažnije, kao opomena svima koji su na pozicijama političke moći da će ih stići ruka hrvatske pravde budu li korupcijski zgriješili. No što je od toga ostalo deset godina poslije dramatičnog uhićenja bivšeg premijera Sanadera u Austriji i gromoglasnih najava krunskih procesa protiv hrvatske političke korupcije?
Ostao je stariji gospodin narušena zdravlja, samo blijeda sjena dosad najkarizmatičnijeg predsjednika hrvatske vlade, koji je malo u zatvoru, malo na liječenju, a kad i dođe ili ga dovedu u sudnicu, neuspješno nastoji pokazati da je još onaj stari Ivo Sanader koji je dominirao gdje god bi se pojavio.
Ostalo je njegovih dvoje odvjetnika koji nakon svake presude ponavljaju istu mantru: da to nema veze s pravom, da su narušena osnovna pravila kaznenog postupka na štetu okrivljenika i da ih to, kad je o slučaju Sanader riječ, uopće ne iznenađuje.
Potreban je već cijeli evidentičarski tim da pribilježi sve presude u pet odvojenih postupaka: prvostupanjske, drugostupanjske, prvostupanjske u ponovljenim suđenjima, odluke Ustavnog suda….
Zaboravljeni slučaj
Ukratko, slučaj Sanader postao je zaboravljeni slučaj. Javno je prisutan, obično samo jednodnevno, jedino prigodom izricanja presuda, kao što se dogodilo prošli tjedan kad mu je drugi put, nakon ponovljenog suđenja, pred zagrebačkim županijskim sudom izrečena prvostupanjska presuda s kaznom za slučaj Fimi-medija.
Ako se više ne sjećate, to je onaj ‘krunski‘ slučaj u kojem su optuženi i Sanader i HDZ kao pravni subjekt za izvlačenje novca iz državnih poduzeća preko marketinške agencije Fimi-medije, a za potrebe HDZ-ove kampanje i za osobne potrebe. Taj će slučaj, najavljivalo se prije desetak godina, rasvijetliti HDZ-ovu hobotnicu, odrezati joj krakove. Što je od svega ostalo?
Još je jednom prvostupanjski osuđen Ivo Sanader (kao i prvi put), ovaj put na malo veću kaznu (osam godina); HDZ je osuđen kao odgovoran. No mnogo je važnije što se nije dogodilo. Ta glasovita HDZ-ova hobotnica ostala je zapravo neokrznuta tim postupkom pa ispada da se Sanader kriminalno udružio sâm sa sobom u izvlačenju novca za kampanju.
Zdravom je razumu teško objasniti za što je to HDZ odgovoran ako je jedino Sanader kriv. Kakva je to kriminalna organizacija s jednim članom? Uz to, nijedna druga stranačka hobotnica nakon toga nije ni dodirnuta, ni SDP-ova ni HNS-ova, nijedna.
Poznato je da su crni fondovi za stranačke kampanje slaba točka u svim višepartijskim sustavima i da bivši predsjednici i premijeri nerijetko završe pred sudom zbog ‘crnih torbi‘: Sarkozy, Chirac, Berlusconi, pa i veliki Helmut Kohl pao je (ili je srušen) na prilično skromnom crnom fondu za stranačku kampanju. U velikim državama torbe obično stižu od afričkih ili, u novije vrijeme, euroazijskih ‘prijatelja‘. Kod nas ne moraju tako daleko – imaju državna poduzeća. Ali čini se da su tijela kaznenog progona dosad primijetila samo Sanadera. Državna poduzeća ovih godina uopće nisu služila i danas ne služe za servisiranje potreba vladajućih stranačkih nomenklatura, zar ne?
Jedini ratni profiter
Što se još ostalo u sjećanju od Sanaderovih pet postupaka? Ponajviše s koliko se poltrona u doba vlasti okružio (slučaj Planinska), koji su samo izvršavali ili ništa nisu znali i vidjeli, koji su se pokajnički pogađali za kaznu guljenja krumpira, oslobađali sebe od progona svaljujući sve na do jučer nedodirljivog šefa.
Ostat će upamćeno i kako se može biti osuđen za primanje mita (Ina – Mol) samo na osnovi izjave navodnog davatelja mita (Robert Ježić) koji niti je optužen niti je državi vratio tih pet milijuna eura. I nikom ništa. Objasnio je lijepo – da ih je potrošio u međuvremenu. Sanader je uza sve hrvatske ratne profitere postao i jedini osuđenik za ratno profiterstvo. I to za uzimanje provizije od Hypo banke zbog čijih je aranžmana u Hrvatskoj, da je radio svoj posao, DORH trebao izvesti na optuženičku klupu pola tadašnje političke i parapolitičke nomenklature. Nije izveo nikoga osim Sanadera.
Ne samo što korupcijska hobotnica nije razmontirana u postupcima protiv Ive Sanadera, već je hobotnica samljela Sanadera. Prema pravilu: druga osuditi, praksu spasiti. I evo je danas oko nas, nikad veće i snažnije. Svima onima koje opije trenutačna moć i osjećaj nedodirljivosti šalje ‘Sanaderov poučak‘: Hobotnica je uvijek jača.