Korupcija i klijentelizam u Hrvatskoj nisu osobna ili stranačka devijacija, već su programski ugrađeni u sustav jer je 70-ak posto BDP-a vezano uz poslovanje s državom. Dominantni utjecaj politike na gospodarstvo razlikuje korupciju u Hrvatskoj od one u pravno uređenim državama
Ljude koji bi svojim vještinama i postupcima, na rubu ili preko ruba zakona, uvijek dominirali nad drugima okrećući sve u svoju materijalnu korist u mome su kraju nazivali 'Brajcima'. Kad imaš posla s Brajcima, podrazumijeva se da ćeš ostati kratkih rukava, a oni će izvući korist. To ti je Brajac, često sam znala čuti. Ili, on ti je iz Brajskog. A onda sam htjela vidjeti gdje je to Brajsko. No pokazalo se da su i Brajsko i Brajci uvijek tamo negdje, iza onog drugog brda, uvijek oni drugi. Tako je otprilike i s političkom korupcijom i klijentelizmom u Hrvata.
Korupcija je jednako HDZ, on ju je izmislio, reći će vam svi koji nisu HDZ-ovci. Ni slučajno, reći će vam HDZ-ovci, to sve dolazi od bivših komunističkih struktura, a stranački ih je najviše vezano uz HNS i njihove direktore.
Sjevernjaci će se nadstranački složiti da je klijentelizam uvezen iz Hercegovine. Hercegovci će vam reći da je tamo sve siromašan i pošten svijet, ali eto neke su inficirali neki ljudi. Svi zajedno spomenut će vam i da korupcije ima svugdje, čak i u Njemačkoj, a o Francuskoj i Americi da i ne govorimo.
Nakon izbijanja korupcijske afere Janaf postalo je popularno tražiti stanište korupcije i klijentelizma u privatnim klubovima. Gotovo je inkriminirajuće biti u klubu. Budući da su uglavnom sve korupcijske afere vezane uz mobitele, samo čekam da netko ustanovi da su ipak mobiteli krivi za sve. Uglavnom, nitko ne prepoznaje ili ne želi prepoznati Brajsko oko sebe ni Brajca u sebi.
Korupcija nije devijacija
Slučaj Janaf, ne bude li politički zaustavljen u sljedećem koraku, mogao bi biti prvi slučaj pred hrvatskim pravosuđem koji cilja u samo središte političke korupcije i klijentelizma – u spregu politike i politički dirigiranoga gospodarstva.
Državna poduzeća samo su jedno od prirodnih staništa klijentelizma, a javne nabave jedan od najvažnijih instrumenata provedbe. No korupcija i klijentelizam u Hrvatskoj nisu osobna ili stranačka devijacija, već su programski ugrađeni u sustav već time što je sedamdesetak posto BDP-a vezano na neki način uz poslovanje s državom, a na vrhu upravljačke piramide sjedi – politika.
Taj dominantni utjecaj politike na upravljanje gospodarstvom je ono što razlikuje korupciju i klijentelizam u Hrvatskoj od onih u Francuskoj, Americi, Njemačkoj i drugim pravno uređenim državama. Zbog te financijske moći glavni je interes naših političkih stranaka osvajanje udjela u upravljanju državnim i javnim proračunima i državnim poduzećima, a glavni je zadatak politički imenovanih upravitelja državnih poduzeća udovoljiti očekivanjima političkoj ili interesnoj strukturi koja ih je tu postavila.
Baš me zanima koliko bi dugo opstao šef državnog poduzeća koji ne ispunjava financijska i interesna očekivanja politike koja ga je ondje postavila i politike koja ga ondje održava, dakle onaj direktor koji i zakon o javnim nabavama shvaća baš doslovce?
Politička hostesa
Proces vezan uz Janaf, čija je središnja figura njegov bivši šef Dragan Kovačević, mogao bi pomoći rasvjetljavanju te spone između direktora javnih poduzeća i nadređenih im političkih i interesnih struktura. Po tome se razlikuje od većine dosadašnjih glasovitih procesa protiv političke korupcije. U najpoznatijoj sudskoj trakavici bivšem se premijeru Sanaderu (još uvijek) sudi kao simbolu političke korupcije, koji političkim utjecajem i direktivnim upravljanjem pribavlja osobnu materijalnu korist, dok su sve oko njega nevini podanici.
Aktualni slučaj vezan uz vjetroelektrane izgubio je zube kada je središnja figura postala Josipa Rimac, koja je tu tek kružni igrač, svojevrsna politička hostesa. Otkriva doduše bolesnu spregu pogodovanja u državnoj upravi preko Rimac & prijateljica, ali se time i udaljava od krupnijih igrača i astronomskih svota.
U slučaju Janaf već se u početku dade naslutiti da Dragan Kovačević nije bio jedini i krajnji korisnik novca koji je izvlačen preko namještenih javnih nabava (nesrazmjer novca u vrećici i gepeku), kao i da je umreženost mnogo šira od (jedno)stranačke. Može se očekivati da će politika to nastojati zaustaviti.
Zato je nastavak važan. Ako uskoro uslijedi drugi krug uhićenja i zahvati moćnike iz političke sfere, sadašnje ili bivše, moglo bi se reći da USKOK ide prema samom središtu klijentelizma. A ako proces bude (uobičajeno) politički zaustavljen, u nastavku će nas zabavljati brojenjem Kovačevićevih stanova. Kao što su dosad izbrojili torbice Josipe Rimac ili cipele one nesretne tajnice koja se igrala s dnevnicama.