Laschet ima prednost u Merkelinoj stranačkoj infrastrukturi, Merz ima prednost među razočaranim biračima. Laschet bi s Bidenom mogao napraviti srdačno ništa, a s Trumpom napeto ništa. Merz bi mogao napraviti nešto na jačanju njemačkih, pa i europskih transatlantskih veza: i s Trumpom i s Bidenom
Dvije države koje većinom određuju sadržaj onoga što se u politici naziva Zapadom u manje od godinu dana biraju smjer za budućnost. Riječ je, dakako, o SAD-u i Njemačkoj. Ishod će biti još zanimljiviji jer je njihov politički odnos u posljednjih godinu dana pao na najniže grane u suvremenoj povijesti.
Početkom studenoga predsjednički su izbori u SAD-u, početkom prosinca njemački CDU bira nasljednika Angele Merkel koji će biti i kandidat za kancelara na njemačkim parlamentarnim izborima (vjerojatno) u rujnu sljedeće godine. Hoće li SAD nastaviti s Trumpom ili će pokušati s Bidenom? Tko će naslijediti Merkel? To nije samo stvar odabira političkih osobnosti već i pitanje izbora smjera.
Trump ili Biden
Ne želim se upuštati u predviđanja rezultata američkih izbora, za koje kažu da su među najneizvjesnijima u novijoj povijesti. Već se unaprijed računa na to da će se zbog dopisnoga glasovanja koje će se primjenjivati zbog posljedica COVID-19 rezultati znati kasnije, da će se onaj kojem izbroje manje glasova žaliti da je pokraden. No kad se to sve zbroji i primiri, što donosi Trumpova pobjeda, a što Bidenova?
U prvome je mandatu Donald Trump furiozno rušio establišment i proizvodio promjene i na unutarnjem i na međunarodnom te vanjskopolitičkom planu. Doveo je u pitanje sve gospodarske i socijalne postavke globalističkog neoliberalizma, počeo je vraćati proizvodnju u SAD, potaknuo je gospodarski uzlet u Americi, osobito mali i srednji biznis, provjetrio je nemilosrdno američki državni establišment.
Na vanjskopolitičkom planu doveo je u pitanje cijeli model međunarodne multilaterale, od UN-ova sustava do NATO-a, dovodio je u pitanje odnose s Europskom unijom igrajući toplo-hladno s njezinim državama članicama, nastojao je držati Rusiju na distanci sprečavanjem njezina monopola u opskrbi Europe plinom, stvarao je nove, pragmatičnije pristupe svjetskim kriznim žarištima – od Sjeverne Koreje na početku mandata do Bliskog istoka na kraju, definirao je Kinu kao ključnu suparnicu. I stvorio je neprijatelje na svim frontama koji ga, ojačani globalističkom ljevicom, ozbiljno udaljavaju od sljedećeg mandata. No pitanje je i što Trump može ponuditi u sljedećemu mandatu osim nastavka sukoba.
Joe Biden pak zapravo nudi jedino to – da neće biti kao Trump. Njegov bi izbor značio vjerojatno najdosadniji američki predsjednički mandat i najslabijeg predsjednika u novijoj povijesti. Predstavnik establišmenta, demokrat koji je bliži republikancima iz establišmenta nego novoj američkoj ultraljevici, s politički korektnim odabirom potpredsjednice (Kamala Harris), koji baš ne odiše poletom, bio bi, vjerojatno, samo figura iza koje bi se stabilizirao uzdrmani establišment. Vjerojatno bi smanjio unutarnje američke konflikte, EU bi ga dočekao raširenih ruku. Ali više nema povratka na staro, na stanje prije Trumpa.
Lansiran u politiku iz predatorskog američkog biznisa, Trump je trčao i na unutarnjem i na vanjskom planu nekoliko puta brže od ostatka sustava, koji ga nije mogao slijediti. Pod Bidenom bi se mogli izjednačiti. Uostalom, možda niste primijetili, ali danas je većina Trumpovih postavki s početka mandata dio mainstreama. Kad je riječ o vanjskoj politici, Kina će (p)ostati glavna suparnica, Rusiju će kontrolirati na energetskom planu, NATO će se mijenjati, EU će se mijenjati, UN će se mijenjati, Trumpovi će bliskoistočni sporazumi ostati…
Laschet ili Merz
Pitanje je tko će takvoj novoj ili staroj Americi biti partner s europske strane u najmoćnijoj državi EU – Njemačkoj. Prvi dio odgovora znat ćemo nakon što CDU početkom prosinca izabere novog šefa stranke. Hoće li to biti Armin Laschet, što bi značilo nastavak utjecaja i politike sadašnje kancelarke? Pojednostavnjeno: nakon Merkel – Merkel. Ili će to biti stari izazivač njemačke kancelarke Friedrich Merz koji želi vratiti CDU, Njemačku, pa i EU, na nekadašnje Kohlove tračnice, što znači i snažno transatlantsko partnerstvo? Trećega kandidata Norberta Röttgena više smatram kandidatom za unošenje zabune između dvaju realnih izbora.
Laschet ima prednost u Merkelinoj stranačkoj infrastrukturi, Merz ima prednost među razočaranim biračima. Laschet bi s Bidenom mogao napraviti srdačno ništa, a s Trumpom napeto ništa. Merz bi mogao napraviti nešto na jačanju njemačkih, pa i europskih transatlantskih veza: i s Trumpom i s Bidenom. I dok se i u Europi svi opredjeljuju i navijaju ili za Trumpa ili za Bidena, budući smjer kretanja Europe više ovisi o onim manje eksponiranim izborima – o stranačkim izborima u njemačkom CDU-u.