Korona je promijenila, ne i zaustavila svijet. U politici je potaknula i ubrzala neke procese. Globalno je osvijestila snagu Kine, zaustavila Trumpa, dovela Europsku uniju najprije na rub raspada pa je ojačala, a u Hrvatskoj je omogućila svevlast Andreju Plenkoviću
Uobičajeno je da u blagdanskom broju pokušam predvidjeti političke trendove u sljedećoj godini: u Hrvatskoj, u susjedstvu, u Europi, u svijetu… No pandemija korone koja je obilježila ovu godinu sve je prognoze dovela u pitanje. Zamislite da vam je netko lani, u vrijeme adventskih gužvi, protiv kojih smo već gunđali – da su previše potrošačke, preglasne – rekao da ćemo ovu godinu provesti online, da će mali nepoznati virus paralizirati cijeli svijet i da ćemo za božićne blagdane biti zatvoreni u granice svojih županija uz mogućnost izlaska u park, s kuhanim vinom to go, ako nam se posreći?
Taj bi zvučao kao teoretičar zavjere, zablokirali bi mu i Face i Twitter da ne širi lažne i uznemirujuće vijesti. Ali, eto, ispalo je da je korona zatekla i znanstvenike, i analitičare, i vračeve, i upućene izvore, i teoretičare zavjere… baš je nitko nije predvidio i ukalkulirao. A korona je promijenila, ne i zaustavila svijet. Ako gledamo njezin utjecaj na politička zbivanja, potaknula je i ubrzala neke procese. Na globalnom planu osvijestila je snagu Kine, ali Zapad sve više postaje svjestan i opasnosti te snage, osobito u digitalizaciji i umjetnoj inteligenciji.
Pandemija zaustavila Trumpa
Zaustavila je Donalda Trumpa u osvajanju drugog mandata. Dovela je EU na rub raspada (u početku), ali zatim je ojačala europsku solidarnost; došlo je do izražaja umijeće kompromisa, pokazala je koliko je Europska unija korisna i potrebna bez obzira na sve svoje nedostatke. Reafirmirala je i ojačala ulogu države u cijelome svijetu – i u dobru (brza reakcija, solidarnost) i u zlu (kontrola, totalitarne tendencije). Uz to je ojačala neke političke lidere koji će bez obzira na koronu u svojim sredinama obilježiti sljedeću godinu.
Kad je o Hrvatskoj riječ, Andrej Plenković je (i) s pomoću korone učvrstio svoju poziciju, zapravo ostvario potpunu kontrolu i u stranci i u Vladi, nadzor nad gotovo svim državnim sustavima. Koncentracija njegove moći trenutačno je tolika da se u Hrvatskoj zapravo ne može govoriti o politici a da se izravno ili neizravno ne govori o Andreju Plenkoviću.
Taj će se trend, sigurno, nastaviti i u sljedećoj godini. No ta svevlast nosi sa sobom i apsolutnu odgovornost i često se pokaže kao (pre)velik teret za svakog (sve)vladara. Osobito kad se počne propitivati sadržaj tog vladanja. Lokalni izbori u svibnju bit će Plenkoviću prvi sljedeći test. Testirat će se i dometi izborne kombinatorike. Je li zbilja samo matematika važna?
Među političkim liderima u Europi kojima je korona dala novi politički impuls koji će se prenijeti i na sljedeću godinu svakako su Angela Merkel i Emmanuel Macron. Prije pandemije njemačka je kancelarka bila doista na zalasku, ne samo zato što je sama najavila da će se povući iz politike nakon ovog mandata, već i zato što se njezin politički kapital gotovo istopio. Nakon pandemije u kojoj se snašla kao riba u vodi, i u Njemačkoj i u EU – krizno djelovanje i kompromisi njezina su najjača strana – Merkel doživljava svoju političku renesansu.
Izgledno je da će na stranačkim izborima 2021. nastojati ostaviti CDU svojim bliskim suradnicima (Laschetu ili Röttgenu) i izbaciti iz igre unutarstranačkog oponenta Merza. Pobjednik će biti najizgledniji kandidat za budućega njemačkog kancelara nakon parlamentarnih izbora u jesen 2021. No sve se češće čuje i pitanje: odlazi li Mutti uistinu sljedeće godine? Ili možda ipak ostane jer će to od nje tražiti? I što će EU bez njezina presudnog autoriteta i vještine kompromisa?
Xija i Putina ne može se iznenaditi
Emmanuel Macron ušao je u pandemiju sa 'žutim prslucima' za vratom, dobrano uzdrman; za razliku od Merkel prilično je loše upravljao pandemijskom krizom. I, začudo, trenutačno je ipak jači nego prije pandemije. S tih pozicija ide sljedeće godine u pripremu predsjedničkog reizbora (2022.) s ambicioznom i ne osobito realnom strateškom vizijom Europe i sa začuđujuće oštrom (ili predizborno oštrom?) politikom prema islamskom radikalizmu. Šanse za uspjeh nezahvalno je prognozirati koliko i koronu.
Zahvaljujući koroni Joe Biden napokon je postao predsjednik Amerike. I to će obilježiti sljedeću godinu u globalnoj politici. Očekuje se nježniji rječnik prema multilateralnim organizacijama, širok osmijeh prema Europi. Ali vjerujem da će mnoge iznenaditi koliko će sadržaj njegove vanjske politike biti sličan Trumpovu, samo umotan u birane riječi. Među iznenađenima sigurno neće biti Xi Jinping i Vladimir Putin. Njih se nikada ne može iznenaditi.