Ustavni sud zahtijeva od Europskog suda da mu u sljedeća tri mjeseca detaljno obrazloži zahtjev za otkup dva bilijuna eura koronaobveznica ako želi da njemačka središnja banka sudjeluje u toj operaciji članica eurozone. To je bio okidač za uistinu veliku paniku
U političke prijepore između sjevera i juga Europske unije zbog toga tko bi na kraju trebao platiti dug oživljavanja europskoga gospodarstva nakon koronakrize izravno se umiješao i Savezni ustavni sud SR Njemačke. Odlučio je da je Europski sud (EC) djelovao izvan svojega mandata kad je dao ovlasti Europskoj središnjoj banci (ECB) da otkupi dva bilijuna eura obveznica država članica kojima će se financirati obnova gospodarstva poslije epidemije.
Ozbiljni su analitičari odmah upozorili da bi ta odluka mogla biti početak kraja Europske unije. Barem ovakve kakvu danas poznajemo. Talijanski politički veteran Romano Prodi, koji u bogatoj političkoj karijeri ima i mandat na čelu Europske komisije (EK), pozvao je u novinskom komentaru francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da s pomoću Italije i Španjolske preuzme kormilo i 'uravnoteži Europsku uniju' nasuprot njemačkoj dominaciji.
Novi sukob između sjevera i juga
Aktualna EK-ova predsjednica, Njemica Ursula von der Leyen, brže-bolje (u nedjelju poslijepodne) odaslala je priopćenje da se o europskom pravu odlučuje u Luxembourgu (Europski sud) i nigdje drugdje (npr. u Berlinu). Malteški veleposlanik u Finskoj M. Z. Tabona toliko se zanio u svenjemačkoj kritici da je na svome Facebooku napisao ono o čemu se u diplomatskoj diskreciji uistinu govori: da je Angela Merkel uspostavivši kontrolu nad Europom mirnim putem ostvarila Hitlerovu ideju. I morao je dati ostavku. Ali budućnost EU jest neizvjesna, a odluka njemačkog Ustavnog suda pogodila je u samu bit tih prijepora – u pravno tumačenje mjerodavnosti europskih institucija.
O čemu je, zapravo, riječ? Što je to u odluci Ustavnog suda tako uznemirilo šaroliko europsko političko društvo kao što su europski mediteranski jug, briselski birokratski krug i svi pobornici čvršće, naddržavno strukturirane Europske unije? Upitan za mišljenje, njemački Ustavni sud presudio je da je Europski sud djelovao izvan svojeg mandata kad je Europskoj središnjoj banci (ECB) dao široke ovlasti u otkupu obveznica država članica.
A budući da je predviđeno da njemačka središnja banka Bundesbank znatno (da ne kažem pretežito) sufinancira taj veliki i široki otkup obveznica, Ustavni sud zahtijeva od Europskog suda da mu u sljedeća tri mjeseca detaljno obrazloži taj zahtjev za dva bilijuna eura ako želi da njemačka središnja banka u tome sudjeluje. To je bio okidač za uistinu veliku paniku i nezadovoljstvo u velikom dijelu političke Europske unije i njezinih institucija.
Sve je, zapravo, vrlo jednostavna, tipično europska priča. Počelo je tako što su se države južne eurozone (Italija, Španjolska, Francuska, Portugal, Grčka…) dosjetile da bi najbolji instrument gospodarske pomoći poslije koronaepidemije bile tzv. europske koronaobveznice, za koje bi solidarno jamčila Unija.
Države sjeverne eurozone, predvođene Nizozemskom i Njemačkom, nisu željele ni čuti za takav koncept iz kojeg je proizlazilo da bi troškove oživljavanja gospodarstva trebala zapravo platiti Njemačka odnosno sjeverna eurozona. Države juga, uz trenutačno najglasniju Italiju, imaju svoj klasični argument (potpomognut podacima): da im gospodarski moćna Njemačka zapravo blokira razvoj zatvarajući ih u dužnički krug i da ih na kraju iskorištava.
Obrana pravnog sustava
Države sjevera, predvođene Njemačkom, uz Nizozemsku kao glasnogovornicu, također imaju svoj argument (potpomognut podacima): da njihovi porezni obveznici više ne mogu plaćati dugove svoje financijski nedisciplinirane južnjačke braće a da ne uruše vlastiti mirovinski i socijalni sustav te druge vitalne sustave. I, očekivano, političari (premijeri i ministri) država članica EU nisu se mogli dogovoriti o načinu financiranja obnove pa su pribjegli salomonskom rješenju: zatražili su od Europskog suda da ovlasti ECB za kupnju dva bilijuna (kojekakvih) državnih obveznica, koliko odokativno procjenjuju da će trebati za obnovu. A onda će se oni, kao, u hodu dogovarati o raspodjeli duga, sadržaju paketa obnove…
I sad je velika povika na njemački Ustavni sud da je srušio pravni sustav EU. Čime? Time što traži odgovore na pitanja: kako će se trošiti ta dva bilijuna eura i tko će vraćati dug? Ili možda pravni sustav EU ruše oni koji se uime EU tako ležerno igraju s bilijunima eura, desecima država i stotinama milijuna stanovnika?
Nisam pobornica Merkelina federalnoga koncepta EU i razumijem Prodijev strah od potpune njemačke dominacije. Ali odluku njemačkog Ustavnog suda ne doživljavam kao napad na europski pravni sustav, nego upravo kao njegovu obranu. I kao poziv na promišljanje novoga pravnog okvira.