Na izazov drugoga mandata ne može odgovoriti Plenković koji može svakoga pobijediti, nego Plenković koji je pobijedio sebe, koji okuplja i kojeg će većina slijediti. Priznajući i vlastite pogreške u pobjedničkom poslijeizbornom govoru kao da je učinio prvi korak u tom smjeru
Andrej Plenković sad uistinu može činiti sve što hoće. Barem kada je riječ o formiranju vladajuće većine i provedbi svojih ideja u vođenju Vlade i upravljanju državom. Odnos snaga u Saboru takav je da više ne mora tražiti ili kupovati ruke. One su k njemu pohitale same, već prve izborne noći, tako da ih je sljedećeg dana već imao dovoljno (76), uglavnom ruku svojih starih i (ne)vjernih manjinskih partnera iz prethodne vlade, koji su u međuvremenu otvoreno koketirali s Bernardićem, ruku vječitog Radimira Čačića, koji je brže-bolje raskinuo svoju koalicijsku vezu s propalim Bernardićem pretrčavši prvi Plenkoviću, ruku sirotog HNS-ova Predraga Štromara Bez Stranke koji ionako nema kud…
Ruke će mu ovih dana još pristizati same na ponudu. Praktički može formirati HDZ-ovu vladu, bez partnerskih uvjeta ili ucjena.. Prethodno je na unutarstranačkim izborima ostvario potpuni nadzor nad HDZ-om. Ali ta apsolutna moć sa sobom nosi i apsolutnu odgovornost u vremenima koja će, sigurno, biti krizna i dramatična.
Gospodarska koronaprovalija
Novi Plenkovićev mandat počinje s gospodarskom provalijom nakon koronakrize, koja će se ujesen sigurno širiti kao globalna, europska i dakako hrvatska kriza. Pratit će je neizvjesnost nastavka epidemije i strah od njezina povezivanja s gripom u zimskom razdoblju.
Ako se do početka sljedeće godine ne pronađe cjepivo protiv koronavirusa, to bi moglo prouzročiti novi gospodarski (s)lom. Usporedno ili zajedno s tom globalnom, europskom i hrvatskom krizom dolazi i politički neizvjesna budućnost. Zapad prolazi kroz najveću političku krizu nakon Drugoga svjetskog rata. SAD, koji smo navikli gledati kao vodeću svjetsku silu, destabiliziran je unutarnjim otvorenim ideološko-rasnim sukobima nekoliko mjeseci uoči predsjedničkih izbora (Trump ili Biden) o kojima umnogome ovisi daljnji politički smjer ne samo SAD-a, već i svjetskog poretka.
EU, koja se zablokirala i raspala s početkom koronakrize, nastoji pod njemačkim vodstvom (a sada i formalnim predsjedanjem) pronaći neki zajednički i efikasniji odgovor na krizu, bez kojeg je upitna i njezina daljnja budućnost. Politički monolitne Kina i Rusija traže u toj krizi svoj prostor širenja utjecaja na Zapad. To je širi kontekst novoga Plenkovićeva mandata. Bit će to mandat za preživljavanje u kojem će ideološka i svjetonazorska pitanja koja su dominirala hrvatskom političkom arenom u prošlome mandatu silom prilika biti potisnuta u drugi plan.
U toj bitci za preživljavanje Hrvatska ima svoje otežavajuće okolnosti, ali i prednosti i prilike. Najveća je prednost dijeliti tu krizu s EU, a ne s nedovršenim susjednim balkanskim državama. To je ujedno prilika da se Hrvatska dublje gospodarski i kulturno integrira u EU, ma kako se EU mijenjala, jer politike proširenja ili neki tinjajući snovi o postjugoslavenskom integriranju u sljedećem razdoblju neće biti na dnevnom redu. Prednost je i što je Hrvatska tako mala, jer čak i da jako potone u krizi, s malo europske pomoći može se održati na površini.
Gordijski klijentelistički čvor
Otežavajuća je okolnost što je hrvatska država tako skupa, što je hrvatsko gospodarstvo previše vezano uz poslovanje s državom i što, potpomognuto korumpiranim pravosuđem, stvara gordijski klijentelistički čvor zbog kojeg Hrvatska ili uopće neće moći primiti europsku pomoć ili je neće moći produktivno iskoristiti za razvoj.
Prilika je pak u tome da Plenković u novome mandatu mora započeti istinske promjene u državnoj upravi i istinske rezove u klijentelističkom gordijskom čvoru – jer neće imati drugu opciju. I Plenković ima prednosti i nedostatke za izazove u novome mandatu. Svakako mu je prednost poznavanje funkcioniranja EU, dobra umreženost pa i to što ga vole dvije ključne dame EU: Angela Merkel i Ursula von der Leyen. Prednost je i što ima četiri godine iskustva na čelu Vlade pa i vrlo stresno iskustvo odgovora na koronapandemiju, kojom je vrlo dobro upravljao, te iskustvo zagrebačkog potresa, na koji je odgovor zasad odgodio, ali ga čeka odmah iza ugla.
Najveći problem Plenkoviću iz drugog mandata može pak biti Plenković iz prvog mandata, onaj koji na svakom koraku ima potrebu iskazivati svoju dominaciju i nad saveznicima i nad protivnicima. Na izazov drugoga mandata ne može odgovoriti Plenković koji može svakoga pobijediti. Izazovu bi mogao odgovoriti Plenković koji je pobijedio sebe, koji okuplja i kojeg će većina slijediti. Priznajući i vlastite pogreške u pobjedničkom poslijeizbornom govoru kao da je učinio prvi korak u tom smjeru.