Nakon ruske invazije na Ukrajinu Orbán je započeo svoj prvi geopolitički sukob, i to ni više ni manje nego sa SAD-om. Početno suzdržano oponiranje prošli se tjedan zaoštrilo kad je napao Ameriku da pretvara ‘lokalni slavenski sukob‘ u globalni rat samo zato da bi oslabila Europu
Baš su se najveći protivnici i osporavatelji mađarskog premijera Viktora Orbána poveselili da će ga stići briselska financijska kazna za njegov stalni prkos zahtjevima briselskih liberalnih politika. Nakon što je 14. rujna Europski parlament većinom glasova prihvatio rezoluciju koja kvalificira Mađarsku kao 'hibridni režim izborne autokracije', četiri dana poslije Europska komisija povukla je dosad najdrastičniji potez prema Mađarskoj: predložila je da joj se blokira 7,5 milijardi eura iz EU fondova zbog sumnji u netransparentno i koruptivno trošenje novca.
No ta velika kaznena prijetnja trajala je otprilike dva dana. U međuvremenu je Orbán uvjeravao da će se popraviti, uspostaviti neke mehanizme za kontrolu transparentnosti, a iz Bruxellesa su odaslani signali da baš ne bi bilo pametno u ovom stanju rata na europskom tlu, s posljedičnom energetskom i ekonomskom krizom, slabiti EU produbljivanjem razdora s Mađarskom. Nastavak je izgledan: naći će se neki kompromis i Mađarska neće izgubiti tih 7,5 milijardi eura.
Istančani instinkt
Ta naoko turbulentna epizoda između Orbána i EU ponovno aktualizira staro pitanje: zašto Viktor Orbán može bez kazne raditi ono što drugi ne mogu? Zašto mu je dopušteno ono zbog čega bi drugi već odavno bili (financijski) kažnjeni?
Postoje barem dva odgovora na tu zagonetku. Prvo, Orbán jest jedini istinski državni lider u aktualnoj europskoj političkoj nomenklaturi koja se danas sastoji od političkih vršitelja dužnosti kreiranih po mjeri postmodernih država i EU. Postao je istinski lider mimo planova političkog mainstreama. Zahvaljujući izoštrenu političkom instinktu prepoznavao je političke prilike i iskoristio ih maksimalno za ostvarenje svojih ciljeva. Osjetio je trenutak kad treba iskočiti iz mađarske komunističke omladine i skočiti na ruski tenk tražeći slobodu, osjetio je kad se treba svrstati uza zapadni mainstream i Georgea Sorosa te ostvario prvi politički rast. No osjetio je i kad se treba suprotstaviti tom mainstreamu, koji ga je politički oblikovao, da bi ojačao vlastiti leadership i mađarske interese onakve kakve ih on vidi. A Orbán vidi mađarske interese u obnovi utjecaja staroga Ugarskog Kraljevstva. I mnogi se Orbánovi svjetonazorski istomišljenici i politički obožavatelji, zadivljeni njegovim suverenističkim i konzervativnim stajalištima i njegovim oponiranjem liberalnom europskom mainstreamu, nađu iznenađeni kad spoznaju u kojim granicama Orbán doživljava i sanja Mađarsku – od Karpata do Jadrana.
Sve te svoje političke zaokrete i ratove Orbán je uspio ne samo preživjeti već i u njima politički ojačati zahvaljujući istančanu instinktu za prepoznavanje niša u kojima ta njegova oponiranja mogu prolaziti nekažnjeno. Primjerice, mnogima je još u sjećanju Orbánov stalni sukob s bivšom njemačkom kancelarkom (i de facto bivšom šeficom EU) Angelom Merkel, koji je eskalirao u vrijeme prve migrantske krize 2015. i otada se samo produbljivao: u vezi s pitanjima migracija, demokratskih standarda, pravne države… Tako je to barem izgledalo na površini. Sukob je dijelom uistinu bio stvaran. Međutim, Orbán je istodobno bio i idealan neokonzervativni sparing-partner kancelarki Merkel u njezinoj politici izgradnje koliko širokoga, toliko i hibridnoga političkog centra u EU i državama članicama, a nasuprot radikalima koji navodno prijete ukupnoj stabilnosti – i zdesna i slijeva. Mađarska je bila dovoljno mala da se Orbánu moglo dopustiti da bude stalni desni izazivač, bez ugrožavanja mainstream EU konstrukcije. I to su oboje znali. I to koristili.
Napad iz mađarske 'špičkovine'
No nakon ruske invazije na Ukrajinu Orbán je započeo svoj prvi geopolitički sukob, i to ni više ni manje nego sa SAD-om. U početku iz nužnosti, jer je u međuvremenu bivši skakač na ruske tenkove oportuno uskočio u ruske plinovode i naftovode. Razumije se s Putinom u vezi s ruskim svijetom, mađarskim svijetom, razumije i srpski svijet… Početno suzdržano oponiranje prošli je tjedan zaoštrio kad je iz neke mađarske 'špičkovine' napao Ameriku da pretvara 'lokalni slavenski sukob' (rusku agresiju na Ukrajinu) u globalni rat samo zato da bi oslabila Europu. Bit će zanimljivo promatrati je li tom najavom geopolitičkog sukoba s SAD-om Orbán prešao crvenu crtu. Ili je samo iz 'špičkovine' poručio Americi ono što se ni kancelar Scholz ni predsjednik Macron ne usude reći. I time pomogao da se Mađarskoj odblokira onih 7,5 milijardi s početka teksta. A možda je već osigurao i neku ulogu u sljedećoj geopolitičkoj epizodi.