Mala gospodarstva teško mogu biti konkurentna. Za konkurentnu proizvodnju moramo imati veće poljoprivredne površine, dakle ojačati i okrupniti poljoprivredne posjede
U 2020. hrvatsko gospodarstvo ulazi s opreznim optimizmom uzimajući u obzir pozitivne trendove iz prethodnog razdoblja, kao i brojne faktore nestabilnosti iz globalnog, EU, ali i našega lokalnoga poslovnog okružja. Hrvatsko gospodarstvo znatno ovisi o kretanjima u gospodarstvu EU, koje je u prethodnom sedmogodišnjem razdoblju bilježilo rast BDP-a, rast broja radnih mjesta, potrošnje i investicija. No EU komisija, uzimajući u obzir vanjsko okružje, vrlo nestabilne globalne trgovinske odnose, velike tehnološke i klimatske izazove te druge ograničavajuće faktore, u svojim prognozama iznosi da slijedi dugotrajno razdoblje usporenog rasta.
Hrvatska zadnjih godina raste oko tri posto na godinu te se predviđa usporavanje tog raste. No za hvatanje koraka s drugim zemljama članicama, Hrvatskoj trebaju znatno veće stope rasta, kako bi građani imali standard kao i naši susjedi, kako bi se moglo više izdvajati za plaće, demografiju, mirovine i druge socijalne potrebe te skupu državu.
Za sve to potrebno je jačati gospodarstvo, naročito izvozno, koje je i dalje slabo i robni izvoz nam posustaje. Nekonkurentni smo za snažniji izlazak na EU i uopće globalna tržišta. Privatnom sektoru potrebno je dati daljnje poticaje, ubrzati, olakšati te pojednostavniti procedure povlačenja sredstava iz EU fondova, znatnije poticati ulaganje u istraživanje i razvoj.
Porezna i tzv. parafiskalna davanja i dalje su prevelika za preopterećeni poduzetnički sektor. Stalno pričamo o postupnom rasterećenju gospodarstva, ali ono ide presporo. Administracija je i dalje snažno birokratizirana i ne čini se mnogo kako bi olakšala poslovanje gospodarstvenicima. Za postizanje boljih rezultata nužan je snažan zaokret i novi poslovni model, što iziskuje velike promjene, ali i postizanje konsenzusa u društvu za provođenje tog zaokreta.
Poljoprivreda ne prati trendove
Budući da je pred nama izborna godina velikih obećanja i sve raširenijeg traženja daljnjih izdvajanja za potrebe javnog i državnog sektora, ne možemo očekivati promjene koje bi dugoročno pozitivno utjecale na poslovno okružje te gospodarske rezultate u 2020. godini. Što se tiče poljoprivredne proizvodnje, pozitivne trendove gospodarskog rasta ne slijede trendovi u poljoprivredi. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje, nakon snažnog pada kod ulaska RH u EU kada smo izgubili više od pet milijardi poljoprivrednog 'outputa' na godišnjoj razini, stagnira zadnje tri godine i pozitivan ili negativan rezultat pojedine godine uglavnom je vezan uz vremenske prilike. Tako smo 2018. ostvarili rast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje od četiri posto, uza znatan rast biljne proizvodnje (14%), naročito u proizvodnji žitarica i voća, ali već ove godine prve procjene pokazuju ponovni pad vrijednosti poljoprivredne proizvodnje za 2,5%.
Tako da na procjenu poljoprivredne proizvodnje u RH uvelike utječe kakvo će biti vrijeme. Investicije iz Programa ruralnog razvoja još uvijek su slabo usmjerene u jačanje tehnologija za smanjenje rizika i povećanje produktivnosti. Uvažavajući kretanja iz prethodnih godina, poljoprivrednu proizvodnju možemo procijeniti kao stagnirajuću. S takvom stagnacijom nikako ne možemo biti zadovoljni jer se zadnjih godina u poljoprivredu izdvajaju sve veća sredstava, koja nikako nisu u razmjeru s kretanjem proizvodnje. Tako je 2017. isplaćeno 4,5 milijardi kuna potpora, a 2018. više od 5,6 milijardi kuna potpora preko Agencije za plaćanja u poljoprivredi i ruralnom razvoju. Isplata potpora iz EU sredstava raste, a izdvajanja za poljoprivredu iz proračuna RH padaju.
Tri ključna izazova
Moram naglasiti da će 2020. sigurno biti odlučujuća za dugoročni razvoj poljoprivrede jer se očekuje donošenje strategije poljoprivrede, izrada svih dokumenata potrebnih za prilagodbu novoj Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) te rasplet u vezi s primjenom Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
Važno je navesti nekoliko ključnih stvari:
1. Jedan od najvećih problema hrvatskog agrara je nedostatak vizije i strategije razvoja. Ministarstvo poljoprivredi je prepoznalo nužnosti izrade Strategije poljoprivredne te se u 2020. očekuje nova Strategija hrvatske poljoprivrede, koju priprema Svjetska banke. Prvi rezultati koji su predstavljeni javnosti nisu naišli na odobravanje širokoga kruga dionika u poljoprivredi, dapače čule su se mnogobrojne primjedbe.
2. Za novo Programsko razdoblje od 2021. do 2027. utvrdit će se novi model ZPP-a na razini EU. Svaka zemlja članica, pa i Hrvatska, morat će izraditi strateški plan razvoja koji odobrava EK, kako bi mogla u novom programskom razdoblju povlačiti sredstava iz EU fondova. Strateški plan morat će objediniti sve intervencije i mjere namijenjene provedbi ZPP-a.
3. Veliki je izazov u 2020. stavljanje u funkciju državnoga poljoprivrednog zemljišta. Više od pet godina izostalo je raspisivanje bilo kakvih natječaja za raspolaganje zemljom u vlasništvu države. Od donošenja novog Zakon o poljoprivrednom zemljištu početkom 2018. prošlo je već skoro dvije godine. Zakon o poljoprivrednom zemljištu jedan je od najmoćnijih zakona iz područja poljoprivrede. No postojeći zakon doveo je do provođenja politika 'usitnjavanja umjesto okrupnjavanja'. Ako želimo sudjelovati u ozbiljnoj proizvodnji hrane za tržište, nositi se s jakom globalnom konkurencijom, moramo imati veće poljoprivredne površine jer mala gospodarstva teško mogu biti konkurentna. Iznimno je važno za tržišnu konkurentnost da se poljoprivredni posjedi ojačaju i okrupne. Poljoprivrednim proizvođačima potrebna je sigurnost njihovih resursa, a poljoprivredno zemljište je glavni resurs za proizvodnju hrane.
Uz nedostatak radne snage, koji je sve više izražen i u poljoprivredi, negativna demografska kretanja u ruralnim područjima te klimatske promjene 2020. godina za poljoprivredu je itekako izazovna. No također je velika prilika da Ministarstvo poljoprivrede iskoristi izradu strategije i strateškog plana, uključi sve dionike ovog sektora te postigne konsenzus u vezi s konkretnim ciljevima za iduće dugoročno razdoblje te reformske mjere koje će biti kvalitetna baza za stvarni zaokret u hrvatskoj poljoprivredi.