Pišu: Anamarija Mujanović i Ksenija Puškarić
Prodajna cijena nije jedini faktor koji se uzima u obzir kad se prodaje tvrtka, važno je poznavanje industrije i tržišta, ali i uspjeh prethodnih investicija te razumijevanje obiteljskog poduzetništva. Potvrđeno je to na 14. Liderovoj konferenciji Budućnost obiteljskih tvrtki na kojoj su rezultate dvaju istraživanja; jedno na temu rasta kroz akvizicije i drugo na temu odnosa private equity fondova i obiteljskih poduzeća u Njemačkoj, predstavile direktorica CEPOR-a Mirela Alpeza i Petra Mezulić Juric s Ekonomskog fakulteta u Osijeku.
Kako je potvrdila Alpeza, poduzetnici u Hrvatskoj imaju prevelika očekivanja te prema istraživanju iz 2019. godine, samo šest posto poduzetnika starijih od 55 godina vjeruje da će njihovo poduzeće biti prodano, dok 65 posto njih vjeruje da će poduzeće nastaviti poslovanje. U skladu s time, 61 posto poduzetnika vjeruje da će poduzeće preuzeti netko iz obitelji.
Današnja konferencija obuhvatila je i temu kupovine poduzeća, odnosno temu akvizicija pa su tako i Alpeza i Mezulić Juric u svojoj prezentaciji istaknule četiri najvažnija izazova prilikom provođenja akvizicija. Kako tvrde rezultati njihovih istraživanja, jedan od izazova zasigurno je vođenje akvizicijskog procesa kao i procjena vrijednosti poduzeća gdje je, tvrde, itekako važno korištenje usluga savjetnika. Istaknule su svakako i izazove balansiranja odnosa s prodavateljem i zaposlenicima te financiranje akvizicije, odnosno zatvaranje financijske konstrukcije.
Profesorice Ekonomskog fakulteta u Osijeku vodile su i drugi panel na konferenciji koji je, prikladno, nosio naziv ‘Rast kroz akvizicije – spavanje s jednim okom otvorenim‘. Na panelu su sudjelovali Marko Galić, partner u Provectusu, Stiven Toš, direktor Bomark paka, Danko Sučević, partner u BDO Infokorpu te Mislav Bradvica, odvjetnik u tvrtki Bradvica Marić Wahl Cesarec.
Da nije lako prodati nešto što se godinama gradilo potvrđeno je i na panelu, a itekako je istaknuta važnost angažiranja treće osobe, odnosno financijskih i pravnih savjetnika, prilikom prodaje, odnosno kupnje kompanije. Postoje različite metode izračunavanja cijene tvrtke prilikom prodaje, a kao jedna od najučestalijih istaknulo se korištenje multiplikatora za kojeg je Sučević naglasio da nije nikakav magičan broj nego da se tu radi o faktoru koji nastaje na temelju procjene stanja na tržištu. Sučević je naglasio da cijena nije jednaka na svakom tržištu, niti je jednaka iz godine u godinu nego je riječ o relativnom pojmu koji nikada nije bio, recimo ‘5 puta EBIDTA‘ i slično.
‒ Ne bih volio da se stvori dojam da je proces prodaje ništa za sve ‒ naglasio je Bradvica rekavši da takvi procesi imaju tendenciju da završe pobjedonosno za sve aktere.
Važnost akvizicija naglasio je i prošlogodišnji dobitnik nagrade Poduzetnik godine Stiven Toš rekavši da se kroz akvizicije mora ići ukoliko se želi brži rast, a upravo tu je važno angažirati savjetnike koji će dati pravu procjenu vrijednosti određenog poduzeća.
Sve samo transparentno
Na panelu Snahe i zetovi u obiteljskom biznisu, Mirjana Vučetić, direktorica u karlovačkoj tvornici pumpi Hamowa-Hidro, ispričala je svoje iskustvo kao snaha koja je naslijedila svekra u tvrtki i upravljački, ali i kroz udio u vlasništvu. Ispričala je kako je radila u obiteljskoj tvrtki svog svekra i prije nego je imenovana direktoricom i prije nego što je došlo do tranzicije u vlasničkim udjelima, a kada je svekar osjetio da je došlo vrijeme za tu tranziciju logičan izbor bila je, priznala je, ona sama.
‒ U kompaniju sam ušla čak i prije svog muža, što samo govori koliko je moj svekar bio mudar i pametan i znao je što radi – nasmijala je sve prisutne Vučetić.
‒ Ja sam kao direktorica mnogima bila samo ime na papiru, gledali su me kao most između osnivača i sina, no htjela sam biti stup firmi i ozbiljno sam shvatila svoju funkciju direktorice u obiteljskoj firmi. Ozbiljno se prihvatila posla, donosila odluke, davala otkaze, kupila zemljište za nove prostore i to je moj svekar vidio i ponudio mi je udio u vlasništvu. Kasnije je sin osnivača, moj suprug, otkupio udjel od vlasnika svog oca, koji je zbog godina i umirovljenja izašao iz firme – naglasila je Vučetić i dodala da osnivač i dalje radi, ima svoj OPG i ima svoje pčele, ali nije angažiran u tvrtki.
Marijana Širić Sabljo, glavna financijska operativka u tvrtki Weltplast, inače je kćerka osnivača tog poduzeća. Osim nje, u toj tvrtki radi i troje preostale djece osnivača, svatko ima svoja zaduženja i svoje obveze. Svako dijete, premda su to odrasli ljudi koji su u kompaniji po 20-tak godina, ima u vlasništvu 12,5 posto udjela, a otac 50 posto.
‒ Za nas je najbolji recept da je među nama sve transparentno. Ne želimo da se nama tolerira više nego nekim drugim zaposlenicima, tako se stvara disbalans i nastaju problemi u kompaniji. Pravila firme jednako vrijede za sve, ne samo za zaposlenike, već i za članove obitelji. Članovi obitelji su modeli i trebaju se ponašati kao i ostali, ako treba dolaziti na posao u 8, dolazimo u 8 – ispričala je Širić Sabljo te dodala da niti jedan partner braće i sestara u obiteljskoj kompaniji ne radi.
Zvonimir Bartolić, voditelj općih poslova u Spider grupi, zet je osnivača kompanije. Brat njegove žene danas je direktor, a njegova sestra, Bartolićeva supruga i on, također rade u kompaniji.
‒ Tranzicija vlasništva u Spider grupi se dogodila iznenadno i neočekivano, ali pripreme za taj proces su počele i prije, zaposlenici su zato imali povjerenje da će se kompanija voditi i nastaviti poslovati i nakon tranzicije. Gledao sa strane cijeli taj proces, sretan jer smo narasli od tada i drago mi je da smo imali snagu da nastavimo i rastemo – rekao je Bartolić i dodao da i treća generacija dolazi u tvrtku premda su djeca, ali imaju zaduženja u laboratoriju za razvoj čajeva gdje sudjeluju u novim izazovima poslovanja.