Kako se obiteljske tvrtke snalaze u napetosti između profitabilnosti i društvene odgovornosti na Liderovoj konferenciji ‘Budućnost obiteljskih tvrtki‘ objasnili su direktor Hrvatskog kišobrana Marin Rogić i direktorica OTOS Ortopedske tehnike Snježana Biloš. Oboje su druga generacija u obiteljskom poduzetništvu te su svojim tvrtkama definitivno pružili dodatnu vrijednost.
– Društveno odgovorno poslovanje nije tema s kojom bi se hvalio, nabacivao ili tako nešto nego je to smjer bez kojeg ni jedno poduzeće kroz par godina neće moći raditi i ne samo da će to biti provedivo zbog certifikacije nego će kupac imati povjerenje u sam proizvod ako zna da je kompanija društveno odgovorna – rekao je Rogić dodajući da je društveno odgovorno poslovanje važno ako želite opstati na tržištu.
– Nekada bi rekli da je društveno odgovorno poslovanje nužno vezano uz troškove, no ja bi rekao da je to komponenta bilo kojeg posla i da će prihodi biti puno veći ako se ponašamo društveno odgovorno iako će u početku biti trošak – dodao je Rogić spominjući da oni nisu obvezni izvještavati o održivosti, no da to svejedno rade.
Da su ljudi postali neizbježno važna komponenta te da je način na koji se vlasnici i direktori odnose prema zaposlenicima dio društveno odgovornog poslovanja misli Snježana Biloš.
– Današnje je vrijeme izazovno, izloženi smo mnoštvu okidača i ljudi koji nisu na menadžerskim pozicijama imaju svoje izazove kod kuće i ako na poslu stvarate stres stvarate i nezadovoljstvo. Zato je poštovanje i uvažavanje jako važno za kompaniju te promoviram takav način komunikacije i pokušavam ugraditi u sve faze poslovanja to uvažavanje, no to ne znači da neću izreći neku disciplinsku kaznu ili kritizirati – kaže Biloš dodajući da ne može reći da sve blista i da su svi savršeni, no mora postojati taj ljudski pristup te da feedback pokazuje da je mnogim zaposlenicima taj pristup važniji od financijske komponente.
I dok će se mnogi u obiteljskim kompanijama za daljnji rast i razvoj oslanjati uglavnom na same članove obitelji postoji i druga perspektiva gdje se za rast i razvoj poduzeća ona oslanjaju na strateške partnere, poput fondova ili lidera na tržištu.
– Mi se fokusiramo na investiranje u sektore, odnosno naša strategija je da okrupnjavamo sektore, investiramo u one brzorastuće koji su fragmentirani, a do sada smo imali više od 30 investicija u četiri sektora – kazao je partner u Provectus Capital Partnersu Marko Galić na panelu nazvanom ‘Razvoj i prijenos poslovanja obiteljskih firmi‘ kojeg je pred punom dvoranom moderirao partner u Mazarsu Lovre Botica.
Provectus Capital Partners investira u sektor maloprodaje sportske opreme, privatnog zdravstva, dentalni sektor i veterinu. Kako je rekao Galić, smatraju da su ti sektori brzorastući, a u kompanijama u koje su investirali su osnovali i menadžment grupe koje vode ekonomisti dok je zdravstveni dio i dalje ostao u fokusu doktora koji su partneri i suvlasnici u kompanijama i to je dio u koji fond ne ulazi.
– Fokusiramo se na ove sektore jer vjerujemo da tu ima jako dobrih tvrtki u kojima možemo voditi vlastitu strategiju, odnosno kombinaciju akvizicije i organskog rasta – rekao je Galić napominjući da oni ne rade restrukturiranje ni spašavanja.
– Nisu financije jedini pokazatelj kvalitetne tvrtke, a mi razgovaramo s mnogo tvrtki, no većini vlasnika na svoje tvrtke gledaju kao na vlastito dijete tako da novac nije presudni faktor hoće li ući u partnerstvo s nama nego je presudno vidi li nas vlasnik kao dobrog partnera – izjavio je Galić.
Mezzanine Partners u Hrvatskoj posluje tek dvije godine i imaju samo jedan proizvod, a to je zajam kojeg mogu poprilično prilagoditi. Dakle, našli su nišu, odnosno mezanin između banaka i private equity fondova.
– Radimo monitoring češće nego što to radi klasična banka, ali ne sjedimo s vama u obliku nekog vlasništva, nismo toliko involvirani – poručio je Darko Drozdek, partner u Mezzanine Partnersu koji tvrdi i da su njihove dosadašnje investicije često bile u suradnji s bankama te da ne ulaze u poduzeća u problemima.
No ne ulaze samo fondovi u obiteljska poduzeća nego i velike kompanije, a jedna od njih je i Končar koja se proteklih nekoliko godina opredijelila za strategiju rasta što je uključivalo i akviziciju drugih.
– Mi smo ponekad poput private equity fondova i vjerujemo da sama akvizicija ostvaruje vrijednost, tražimo kompanije koje su profitabilnije od nas i one koje nam daju dodatnu vrijednost. Kupujemo ili manje kompanije čiji nam proizvod vrijedi i kojeg nemamo ili one veće koje nam same stvaraju rast – rekao je član Uprave Končara Josip Lasić.
Za razliku od Mezzaninea Končar itekako ulazi u upravljanje kompanije te uvijek ulaze većinskim dijelom i kupuju biznis jer žele osobe koje su unutra da budu tu kroz određeni tranzicijski period kako bi zajedno profesionalizirali i odmaknuli kompaniju od osnivača.
– Mi ulazimo kao partner i kompanija koju akviziramo dobiva dio naše kompanije, u smislu odnosa s bankama, dobavljačima i slično te radimo zajedno na dizanju vrijednosti – poručio je Lasić naglašavajući da ono što rade ima smisla za obje strane te da su koristi višestruke.
Docentica Petra Mezulić Juric sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku vodila je razgovor na konferenciji sa dr. Josipom Česom, suvlasnikom Čes Dental&Estetic klinike o prijelomnom trenutku kad nova generacija inovira u poslovni model obiteljskog poduzeća. Taj stomatolog nikada nije radio u javnom sektoru, a njegova majka je dugi niz godina bila poduzetnik unutar doma zdravlja. Ona mu je usadila ideju da je samostalna ordinacija put ka uspjehu. U poduzetništvo je krenuo od nule, s nekoliko stotina pacijenata, a danas je ipak poduzetnik sa vlastitom praksom koji zapošljava dosta suradnika.
Posao je s godinama rastao s godinama i sve su više stomatologa zapošljavali, prostor od 160 kvadrata im je postao premali, a i rast je bio stabilan pa nije ostao ni neprijemjećen. Dok su bili u procesu širenja dobili su ponudu potencijalnog kupca.
– Dobio sam mail koncipiran kao da ga šalje dr. Marko Čes iz Afrike koji mi ostavlja nasljedstvo. Zvučao je predobro da bi bio istinito. Otišao na kavu potencijalnim kupcima i tad sam prvi put čuo riječ EBITDA, prvi put sam dobio i procjenu o vrijednosti tvrtke koj mi se učinila ogromnom, ali majka kao prva generacija u tvrtki zaustavila je proces prodaje riječima da ona ne prodaje tvrtku pa smo na tom ostali. Zasad na prodaju nismo spremni – istaknuo je Čes.
Jako puno ulažu u tvrtku, ulažu u tehnologiju, djelatnici su važan kotačić cijele priče i nekad mu pomalo smeta što većina pacijenata traži dr. Česa, premda su pojedine kolege puno bolje od njega u nekim zahvatima.
– Kako znate kad ste uspješni, tako da kolege kažu da radite nešto bolje od njih samih – naveo je Čes.