
Nije lako poduzetnicima da nakon nekoliko desetljeća napuste tvrtku koju su osnovali, no nije lako ni nasljednicima koji istu trebaju preuzeti i nastaviti s uspješnim poslovanjem. Generacijska tranzicija konstantna je tema među poduzetnicima, a prošle smo godine svjedočili jednoj poprilično velikoj tranziciji: Eva Usmiani Capobianco naslijedila je svog oca Ivu Usmianija na mjestu predsjednice Upravnog odbora JGL-a.
Povod je to bio za jedan-na-jedan razgovor s Liderovom novinarkom i komentatoricom Manuelom Tašler na 16. konferenciji Budućnost obiteljskih tvrtki. Kako je rekla nova čelnica JGL-a, prepuštanje kompanije sljedećoj generaciji zaista je hrabar potez, a za nju je to veliki blagoslov, ali i velika briga i odgovornost.
Naravno, ključnu ulogu odigrala je i priprema za tranziciju jer je Ivo Usmiani profesionalizirao menadžment ove kompanije, uspostavio održiv sustav te je sama kompanija bila spremna na ovu promjenu.
– Jako sam ponosna na njega, na tvrtku, a ponos vidim i u očima naših zaposlenika i šire zajednice. Ovo mi je prilika za osobni i poslovni rast, no isto tako preuzimam brigu i odgovornost. Mnogo je obitelji u kompaniji, no drago mi je da to dijelim s menadžmentom – rekla je Usmiani Capobianco na Liderovoj konferenciji.
Istaknula je da se u JGL-u nalazi mnoštvo menadžera koji su rasli zajedno s kompanijom, a upravo su ju oni dobro prihvatili u prethodnih 18 godina te znaju da dijeli iste vrijednosti kao i njezin otac.
– Nisam od malena odgajana da preuzmem posao. Bilo je dilema u formativnim godinama, puno preispitavanja… Sviđala mi se psihologija, zatim arhitektura, ali što god da sam pokušavala vuklo me nazad i evo na kraju je presudilo – govori predsjednica Upravnog odbora JGL-a koja je prije 18 godina u kompaniji krenula iz odjela kozmetike. Zatim je prešla u strateški marketing JGL-a koji je jedan od glavnih procesa u tvrtki, tvrdi, nakon čega je prešla na poziciju pomoćnice direktora društva, odnosno svoga oca.
JGL je jedna od 18 kompanija u Hrvatskoj koja ima takozvani američki sustav upravljanja koji se sastoji od neizvršnih i izvršnih direktora pa tako ona organizira, vodi sjednice i predlaže odluke, dok onda s izvršnim menadžmentom donosi odluke.
Što se tiče planova za budućnost Usmiani Capobianco je napomenula da su nekada radili poslovne planove za deset godina, no sada je to nemoguće pa su tu sada planovi za petogodišnje razdoblje iako je i to previše.
– Ne trebam napraviti radikalni zaokret u tvrtki. Ona uspješno posluje već 34 godine. Razmatramo akvizicije u sva tri stupa u kojima poslujemo; pharma, ljekarne te kozmetika i dodaci prehrani, ali sada trebam izgraditi svoj identitet, svoj stil vođenja te svoju komunikaciju – zaključila je Usmiani Capobianco.
Nakon razgovora jedan-na-jedan kratko je predavanje o generacijskoj tranziciji održao direktor Centra za porodične kompanije te partner i suosnivač tvrtke Adizes SEE Boris Vukić koji je napomenuo da je i njegova tvrtka prošle godine napunila 30 godina poslovanja dok se sada gotovo 90 posto vremena bavi temom generacijske tranzicije i savjetuje poduzetnike.
Vukić je naglasio da tranzicija ne mora biti jedini ‘izlaz‘ nego je i svaki scenarij prodaje dobar, ali pod uvjetom da tvrtka bolje posluje te da prodaja ne bude nauštrb obitelji osnivača.
Vukić je predstavio rezultate anonimnog istraživanja provedenog na osnovu odgovora 126 pripadnika druge generacije, odnosno nasljednika obiteljskih kompanija u kojima je započela generacijska tranzicija.
– Znate da je počela tranzicija ako se kreće raditi na četiri stavke: pripremi nasljednika, pripremi kompanije, pripremi osnivača, tako da i on ili ona zna što će raditi nakon odlaska s čelne pozicije, te na kraju priprema obitelji na tranziciju – objasnio je Vukić.
Napomenuo je da nasljednici ne žele razgovarati s osnivačima o budućnosti kompanije, no da smo u tom segmentu ipak bolji nego prije deset godina pa sada komunikacija bolje ide.
– Najlošija iskustva imam s onima što su bliže 70-oj godini života dok mi je najljepše iskustvo bilo s osnivačem koji ima 51 godinu. On ima djecu u dobi od 14 do 21 godine i kontinuirano razgovara s njima o tome hoće li ga naslijediti ili ne. To je dobar primjer komunikacije o tranziciji – zaključio je Vukić.