Ključ uspjeha obiteljskih tvrtki je u dobroj podjeli poslova

Dok neki supružnici imaju odvojen poslovni život i tijekom većine dana se ne viđaju, to nije slučaj s obiteljskim biznisima gdje supružnici i rade i žive – zajedno. O tome je bilo riječ na panel raspravi ‘Kako funkcioniraju supružnici u obiteljskom biznisu’ na Liderovoj konferenciji Budućnost obiteljskih tvrtki.

Darija Kovačević i Krešimir Petrić vlasnici su tvrtke za izradu nakita Lykke i kada su kretali u zajednički biznis, znali su da će privatno i poslovno vrijeme srasti jedno s drugim. Petrić je rekao da još ne zna je li to dobro ili loše, no za sada im je dobro jer im se dogodi da u slobodno vrijeme dobiju poslovne ideje, a s druge strane u poslovno vrijeme nekad rješavaju i privatne obveze. Kovačević smatra da je ‘ključ uspjeha u dobroj podjeli poslova’.

– I Krešimir i ja dolazimo iz obiteljskih poduzeća. Prije nego što sam pokrenula Lykke, radila sam u obiteljskoj vinariji, a Krešo je radio u obiteljskoj firmi koja se bavi, između ostaloga, i izradom čepova za boce. Dolazimo iz obiteljskih poduzeća i iz proizvodnje – objasnila je Kovačević te dodala da iako nisu planirali pokrenuti biznis zajedno, to se dogodilo.

Primjeri druge generacije obiteljske tvrtke Biovitalis Ivana i Stjepan Kolednjak također su stalno zajedno, imaju četvero djece, no u poslovno vrijeme imaju svatko svoj prostor samoaktualizacije.

– Jedan se drugome ne uplićemo direktno u segment njegove odluke i to poštujemo. Jedan bez drugoga niti ne možemo samostalno funkcionirati – rekla je Ivana i objasnila da je prijenos njihova biznisa s njezine majke na nju tekao glatko, a Stjepan se biznisu pridružio tek nakon nekoliko godina.

– Dobro je što dobro funkcioniramo, poštujemo svačiju ideju. Sve odluke se donose kompromisom, ali već nakon toliko godina zajedno mislimo identično – dodaje Stjepan naglašujući da je bilo bitno da je Ivanina majka njima mlađima u potpunosti prepustila posao nakon odlaska u mirovinu.

Lea i Slaviša Brezar, vlasnici Dhar medije, tvrtke koja se bavi odnosima s javnošću, marketingom i dizajnom, kažu da su prije sjedili u istom uredu, a sada su u odvojenim uredima. No, ističu da i dalje ručaju zajedno, piju kave, konzultiraju se zajedno te skupa rješavaju financijska pitanja.

– Jako dobro smo povezani. Razumijemo se na puno razina. Nismo nikada poslove službeno dijelili, znali smo čiji je koji dio posla – rekla je Lea koja je tik prije potresa u Zagrebu osnovala srednju, a onda i osnovnu školu, pa su dobit usmjerili na uređenje.

Darija Kovačević i Krešimir Petrić kažu da su po pitanju raspodjele dobiti suglasni i uvijek ju preusmjeravaju u daljnji razvoj i u trenutnoj fazi poslovanja ništa ne zadržavaju za sebe. Strategija reinvestiranja dobiti, bez luksuza, strategija je i Ivane i Stjepana Kolednjak.

– Tvrtka mora rasti i napredovati da bi bila stabila i da bismo imali održivo poslovanje i tu smo suglasni – zaključili su supružnici Kolednjak.

Kad se vlasnici zasite

Svi su se parovi tijekom rasprave složili da svojoj djeci ni na koji način ne žele nametnuti nasljeđivanje njihovih tvrtki već će im dopustiti da odluke o svojim budućim karijerama donose sami. Ta tranzicija s prve na drugu generaciju uvijek je izazovna, o čemu je na konferenciji govorio Boris Vukić, partner i jedan od osnivača tvrtke Adizes Southeast Europe. On je naglasio važnost osnivanja obiteljskih foruma gdje se okupljaju članovi obitelji i razgvaraju.

Da bi ta tranzicija bila što uspješnija, Vukić smatra da treba raditi na pripremama nasljednika, kompanije, osnivača i obitelji.

Postoje i emotivne barijere osnivača tijekom procesa tranzicije, a to su strah od gubljenja kontrole nad kompanijom, strah od buduće praznine, manjak vjere u sposobnost nasljednika, dileme oko izbora djece nasljednika te umanjenje značenja procesa transfera.

Vukić je objasnio da je za uspješnu tranziciju potrebno odrediti što se očekuje od djece, kada i pod kojim uvjetima počinju raditi, obveze i prava kad počnu raditi, upoznavanje s poslovanjem i virtualne dividende, kada i pod kojim uvjetima ulaze u vlasništvo te što u slučaju ‘nagle predaje’.

– Ne generaliziram, ali sve više djece koja dođu u 35. ili 40. godinu života, preuzmu vođenje tvrtke i odjednom se kod njih počne rađati ideja da na njihovo mjesto dođe profesionalni menadžer koji će voditi firmu, a oni će biti vlasnici – rekao je Vukić te dao savjet mladima da uče i da se školuju za profesionalne menadžere jer će upravo iz ovih razloga to biti odlično plaćeni poslovi.

Na kraju svog izlaganja Vukić je zaključio da ništa nije riješeno 'ako je uređeno korporativno upravljanje, a obiteljsko nije'.