Pišu: Edis Felić i Donatella Pauković
– Već duže vrijeme mislim da je za odjele nabave u kompanijama upravljanje rizicima core business. Dešavanja u svijetu su takva da se nastoje skratiti dobavni lanci najprije zbog sigurnosti dostave i nabava će se tome prilagoditi – rekla je direktorica nabave u Hemofarmu Zorana Subašić na konferenciji o nabavi u organizaciji poslovnog tjednika Lider.
Ona je ‘1 na 1‘ razgovarala s Gordanom Gelenčer ispričavši da je počela u odjelu prodaje prodajući oglasni prostor u medijima, a onda je prešla u Hemofarm te vrlo brzo i u odjel nabave u kojem radi već 15 godina.
U polušali je rekla da je za žene karakterističan multitasking što im dobro dođe radeći u nabavi neke kompanije.
Nakon što ih je preuzela njemačka farmaceutska grupa Stada, došlo je do ozbiljne transformacije u Hemofarmu, uključujući i procedure u nabavi, pogotovo jer kompanija posluje na tri kontinenta. Prije šest godina krenuli su s digitalizacijom, a Subašić je rekla da je tokom karijere razvijala i druge vještine, primjerice, odnose s dobavljačima.
– To se pokazalo korisno u vrijeme Covida, kada u prekinutim lancima do izražaja dolaze neki osobni odnosi, što pomaže kada dobavljaču niste jedini partner. Osim toga, s obzirom da poslujemo u puno zemalja, analizirali smo razna tržišta kako bismo bili što efikasniji – rekla je Subašić.
Iako je sjedište kompanije izvan EU, dodala je da 63 posto proizvoda prodaju na tom tržištu te da zbog toga, ali i njemačkog vlasnika, usvajaju sve procedure. Primjerice, ESG.
Što se tiče umjetne inteligencije (AI), Subašić kaže da je prirodno da se javlja strah od nepoznatog. Usprkos tome, smatra da ne trebamo paničariti i da AI mogu iskoristiti odjeli nabava u kompanijama.
Važnost ‘mekih‘ vještina
U uvođenju novih tehnologija u poslovanje prednjače velike kompanije, one su pokretači, dok mala i srednja poduzeća, koja čine većinu naše i europske ekonomije, u tom smislu zaostaju. Potvrdili su to na panel raspravi ‘Pametna nabava za održivu budućnost‘ sugovornici Vesna Jungić, članica uprave Hrvatske udruge nabavne djelatnosti, Markku Henttinen, izvršni direktor Međunarodne federacije za upravljanje nabavom i opskrbom (IFPSM), João Correia Botelho, predsjednik portugalskog udruženja nabavne djelatnosti te Philippe Chraibi, partner u europskom udruženju za nabavu (EIPM).
Na pitanja moderatora Richarda Beaumonta o različitim razinama implementacije tehnologije u državama i tvrtkama, ESG-ju i održivosti, o tome što mladi misle te kako u nabavi može ili ne može pomoći AI, sugovornici su se složili da uspješnost digitalizacije i prelaska na održivu ekonomiju ovisi ponajviše o ‘mekim‘ vještinama ljudi naspram ‘tvrdih‘.
– Jedna velika finska organizacija koristi AI za optimizaciju nabavnog lanca za krajnjeg korisnika. Finska je u razvoju tehnologije dosta napredna, ali i vlada daje podršku i malim i velikim poduzećima, što je sjajno. Naravno, postoji i dio privatnog financiranja. Za izdavanje faktura i sustave plaćanja većina pduzeća u Finskoj koristi se e-plaćanjem i digitalnim transakcijama. Međutim, htio bih da se naglasi ljudski faktor jer tehnologiju primjenjuju ljudi, a malo je onih koji vladaju svim funkcionalnostima. Tehnologija nije glavni pokretač. Mislim da bismo se više trebali pozabaviti ljudskim faktorom – naglasio je Henttinen.
– Lako je naučiti ‘tvrde‘ vještine, ali ‘meke‘ vještine u nabavi je teško naučiti i upravo se moramo pobrinuti za to da učimo o otpornosti, komunikaciji i empatiji. Kada pregovaramo s dobavljačem, često se smatramo nadmoćnima i boljima jer u našim rukama leži moć, ali to nije tako. Bolje je raditi na dugoročnom odnosu i razvijati ‘meke‘ vještine – rekao je Correia Botelho, koji smatra da danas mlade na neko radno mjesto najviše može privući mogućnost rada od kuće, što bi im on prvi ponudio.
Sugovornici su se složili da će genreacije Z i alpha u potpunosti promijeniti način na koji poslujemo, a isto je tako važno raditi na razvoju emocionalne inteligencije (npr. kako stručnjak za nabavu može kontrolirati emocije tijekom pregovora ili na vrhuncu radnog opterećenja), otpornosti i komunikacije te imati otvoren um za prihvaćanje različitosti. Kako u sektoru nabave, tako i u svim drugim područjima poslovanja.
– Svatko od nas donosi neku vrijednost, samo moramo shvatiti koje su to kompetencije mladih, što možemo od njih naučiti. Na primjer, meni kći pokazuje kako funkcioniraju nove tehnologije. Možda su mladi bolji po pitanju otpornosti, ali važno je da imaju stav da se žele razvijati. To je kao da smo u čamcu – ne smijemo svi prijeći na jednu stranu jer ćemo se prevrnuti. Potrebna nam je ravnoteža s naglaskom na ‘meke‘ vještine – istaknula je Jungić.
– Putovanja nikada nisu bila lakša. Raznolikost se povećala, a to za posljedicu ima da se morate nositi s tom raznolikošću. Biti otvorenog uma ključna je karakteristika koju treba razviti, a ja to vidim u smjeni generacija. Generacija Z i alpha su zahtjevne jer im ekonomska situacija to dopušta. Međutim, da vlada visoka stopa nezaposlenosti, nitko se ne bi usprotivio da kažete da se svi vrate u ured – dodao je Chraibi.
Korak do propasti ili zlatnih vremena?
Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, na smom kraju konferencije govorio je o tome imaju li obrazovanje i ljudski rad ikakve šanse u doba umjetne inteligencije, polarizacije i ostalih megatrendova našeg vremena.
U vrlo zabavnom, na momente dosta duhovitom predavanju Jokić je rekao da razvoj digitalnih tehnologija radikalno mijenja naš život, a posljedica je da je svijet jako polariziran. Pitanje je pak jesmo li korak do propasti, kako misle jedni, ili su pred nama zlatna vremena.
On je rekao da europski školski model linearan u kojem je djeci zadan način stjecanja znanja od vrtića do kraja škole. Takav model, rekao je, nema šanse u budućnosti, u vrijeme digitalizacije. Klinci puno provode vremena ispred ekrana, ulaze u interakciju s tehnologijom. No, ohrabruje ono što je iznenadilo stručnjake koji su poveli istraživanje među mladima. Naime, imaju svijest da im provedeno vrijeme uz mobitele i sličnu tehnologiju šteti za zdravlje, socijalne vještine i slobodno vrijeme – rekao je Jokić.
– Djecu treba učiti da uče, da rješavaju probleme – dodao je Jokić.
Obrazovanje će morati dati više pozornosti razvoju komunikacije te se usmjeriti na razvoj osobnih i socijalnih kompetencija. U suprotnom, mogli bismo imati iluziju znanja u našem društvu, odnosno da koristimo tehnologiju kako bismo, primjerice, napisali esej, a u stvari ga ne znamo pisati.
