Oštar rez za poduzetnike koji odlaze u mirovinu nije lak, ni jednostavan i za to se novo razdoblje u životu treba itekako dobro pripremiti. Ne samo osobno, potrebno je na tu tranziciju pripremiti i tvrtku i zaposlenike, složili su se na jučerašnjoj konferenciji Obiteljske tvrtke u organizaciji Lidera sudionici posljednjeg panela pod nazivom Kako izgleda život poduzetnika kad ode u mirovinu.
- Jako je puno istraživanja o tranziciji na nove generacije u poduzetništvu, ali gotovo da nema nijednog o poduzetnicima u mirovinu. Ono što je poznato jest da poduzetnici u mirovinu odlaze nerado, kasno i napola - istaknula je na samom početku panela Mirela Alpeza, redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i direktorica CEPOR-a – Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća u Zagrebu
Blaženka Urbanke, osnivačica HSM Informatike, itekako se složila s tom tvrdnjom ističući kako je za nju odlazak u mirovinu bio bolan.
- Oštar rez nije ni blag ni jednostavan, no da mi je dosadno i nije. I dalje radim obzirom da sam mentorica u udruzi Sentor, ali idem i na tečajeve keramike, dosta čitam, pjevam u zboru, bavim se maslinama, sadim rajčice, a dosta djeci pomažem i oko unuka - rekla je Urbanke koja je, kako je Alpeza navela, rekorderka po broju mentoriranih poduzetnika u udruzi Sentor.
Ante Mandić, osnivač IN2, prisjetio se kako je tvrtku pokrenuo sa 37 godina i nakon nekoliko godina vodio je poduzeće se preko 600 zaposlenih. Za razliku od Urbanke, on tvrtku nije ostavio djeci, jer njegova kćer i sin imaju svoje karijere i nisu pokazali interes da vode njegovu tvrtku. Našalio se kako ni oni, a ni supruga nisu vjerovali u njega.
- Na kraju sam morao prodati tvrtku Kanađanima i temeljem tog ugovora sam dobio zabranu da se dvije pune godine bavim informatikom, pa sam se bavio poljoprivredom u Slavoniji. Kasnije sam počeo investirati u druge tvrtke, pomagati im, i sad imam neke svoje tvrtke - nabrajao je Mandić koji ipak priznaje da je prvih šest mjeseci nakon prodaje osjećaj bio loš premda je prodaja bila nužna.
Vitomir Klasić, nije klasičan poduzetnik. On je u Ivanićplast došao kao krizni menadžer 1999. godine i počeo spašavati tvrtku koju je dvije godine kasnije na tenderu, uz partnera iz Njemačke koji je dao kolateral, preuzeo od Fonda za privatizaciju tvrtku koju je spasio. Nakon 20-tak godina bilo je vrijeme za prodaju, dobio je ponudu iz Amerike i prihvatio.
- Djeca nisu htjela imati ništa s tvrtkom, dali su mi do znanja da se toga riješim. Oni ipak imaju svoje uspješne karijere i nisam imao druge. No, prema ugovoru sa kupcem, ja sam djelomično ostao angažiran u Ivanićplastu. Prvo sam radio četiri godine kao prokurist, a od prošle godine sam posebni savjetnik za menadžment za cijelu Europu - ispričao je Klasić ističući kako je on počeo odlazak u mirovinu planirati i prije i drago mu je da je ugovorom osigurao da ne napravi oštar rez. Osim toga, sad je i predsjednik Komore Zagreb.
Urbanke je podsjetila da ni mirovina nekad nije tako loša. Ustane se, navela je, čovjek i ponekad poželi ne raditi ništa i ima taj luksuz, da ne radi ništa odnosno da radi koliko hoće, a to je veliki konfor.
Svi oni, osim mirovine, rade u Klubu poduzetnika seniora Sentor, koje je na konferenciji Obiteljske tvrtke predstavila Alpeza. Sentor je počeo kao pilot projekt u CEPOR-u 2020. godine, a 2022. je registrirana udruga Sentor. Ključni partneri udruge su HUP, Veleposlanstvo Republike Nizozemske, a mentorski procesi temelje se na onima nizozemske udruze Soundboard.
- U udruzi poduzetnici i stručnjaci iz poslovnog svijeta pružaju pro bono mentorsku podršku drugim poduzetnicima u rješavanju izazova u poslovanju i osiguranju održivosti i uspješnosti - istaknula je Alpeza.
