Poslijepodnevni dio konferencije ‘Budućnost javnih poduzeća‘ bio je usmjeren na javno privatno partnerstvo (JPP) te na restrukturanje javnih poduzeća. Profesor sa splitskog Ekonomskog fakulteta Dejan Kružić govorio je o temi JPP - upravljačka reforma i inovativni alat koji može unaprijediti pružanje javnih usluga, naglasivši na početku da iskustva brojnih država pokazuju da je ograničenost resursa centralnih i lokalnih jedinica moguće prevladati uvođenjem privatnog sektora u aranžmane s javnim sektorom.
-To omogućava da javni partner definira javnu uslugu i standarde njezine isporuke, a da privatni partner preuzme financiranje, rizike izgradnje te upravljajući projektom dugi niz godina ostvaruje korist – glavna su obilježja JPP-a koje je iznio Kružić.
Dodao je i da JPP predstavlja kooperaciju javnog i privatnog sektora sa sinergijskim učincima, nudi dugoročno održiv pristup unapređenja javnih usluga i javne infrastrukture, doprinosi boljem tržišnom valoriziranju javne imovine te dovodi do veće vrijednosti za porezne obveznike i ekonomije u cjelini.
-JPP nije isto što i privatizacija. Privatizacija predstavlja transfer javnog vlasništva i odgovornosti u privatni sektor u cijelini, a JPP je uvođenje privatnog sektora u izgradnju, modernizaciju, financiranje i upravljanje javnim uslugama prema dugoročnim ugovorima kojima javni sektor zadržava kontrolu i odgovornost za funkcioniranje sustava – pojasnio je Kružić, naglasivši da se JPP temelji na podjeli rizika, troškova i koristi među partnerima.
Prednosti JPP-a su, nastavio je, dugoročnost ugovora, rasterećenje tekućeg zaduživanja javne vlasti, javni partner ne mora osigurati značajna financijska sredstva za realiziranje investicije i dobiva kvalitetu za plaćenu uslugu. Ograničenja pak su dugotrajnost procesa odabira partnera i postojanje nepovjerenja i nerazumijevanja među partnerima.
Naveo je neke primjere JPP-a iz SAD-a, Kanade i efekte JPP-a te Hrvatske koja je visoko rangirana s obzirom na dobro razvijenu pravni i regulatornu infrastrukturu na visokom mjestu među zemljama Istočne Europe i u kojoj je realizirano 7,7 milijuna kuna JPP projekata.
Za uspješno JPP, naglasio je Kružić, potrebna je politička volja i vodstvo, kao i podržavajuća pravna podloga. Bitno je i uključenje javnosti, konstantno praćenje performansi projekta i najvažnije; za JPP je bitno odabrati pravog partnera.
-JPP nije čudotvorno rješenje za javni sektor, ali može znatno poboljšati kvalitetu i cijenu javne usluge. Ne mogu se ni JPP-om riješiti svi problemi nedostatnosti sredstava i proračunskih ograničenja javnog sektora, ali se može osigurati veći broj izgrađene javne infrastrukture. Moguće je i putem JPP‐a generirati nove djelatnosti, nova radna mjesta i povećanje prihoda – neke su od Kružićevih preporuka kojim je dao dobre temelje za raspravu o istoj temi.
U raspravi na okruglom stolu su sudjelovali dožupan Dubrovačko-neretvanske županije Davorko Obuljen, Goran Bulić iz Općine Medulin, Vesna Trnokop Tanta iz PwC Hrvatska, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost Damir Juričić i Bahrija Umihanić s Ekonomskog fakulteta Tuzla. Govorilo se o potencijalima lokalne i regionalne zajednice u uključivanje u JPP projekte, proračunskim ograničenjima, financiranju i upravljanju rizicima, korištenju konzultanata, a posebno je naglašena važnost transparentnosti u komunikaciji s javnosti.
Nakon JPP-a na red je stigla i tema o restukturiranju u koju je uveo Tomislav Vuić, predsjednik Uprave HPB-a, govoreći o reorganizaciji, dokapitalizaciji i rezultatima najveće banke u hrvatskom vlasništvu HPB. Osvrnuo se na prethodnu godinu u kojo je banka dokapitalizirana u suglasnosti s EK i to javnom ponudom od 550 milijuna kuna, od čega su 55 posto činili privatni investitori. Paralelno s time bankaje reorganizirana i postigla je najbolji financijski rezultat u povijesti HPB-a koja je postala najbolja banka po prinosu na kapital od 9,4 posto.
-Meni je ovo šesta transforamcija u kojoj sam sudjelovao u 20 godina u bankarstvu. Ni jedna nije bila ista, no neka su se pravila javljaja u svima od njih: donositi i provoditi odluke treba brzo, odgađanja ili kompromisi koštaju više u budućnosti, sve promjene idu od vrha i ponekad se može postići i naizgled nemoguće – istaknuo je Vuić, iznijevši i poslovne rezultate za 2015. u kojoj je HPB premašio plan, ali i svoje dileme zbog stanja banka prilikom preuzimanja funcije predsjednika Uprave.
Poručio je pritom da je za svako restrukturiranje bitna motiviranost, znanje i hrabrost, dok su glavni neprijatelji nemotiviranost, neznanje, strah, navike i lijenost te ego i nesigurnost.
-Uvijek trebate balansirati u procesu restrukturiranja. Potreban je razvoj i povećanje prihoda, neophodno je i smanjenje trškova, a još jedan važan balans su strukturna rješenja koja donose dugoročnu korist kompaniji – naglasio je Vuić, dodavši da će ova godina biti bolja nego prethodna.
Rasprava o organizacijskom restrukturiranju javnih tvrtki nastavila se i na najdinamičnijem okruglom stolu konferencije na kojem su, uz Vuića, sudjelovali i Aziz Šunje (Ekonomski fakultet Sarajevo), Katarina Djulić (FEFA Beograd), Davorin Pavelić (konzultant UN-a i WB-a), Saša Divjak (Divjak, Topić&Bahtijarević), profesor Vinko Belak (Ekonomski fakultet Zagreb). Mogla su se čuti iskustva drugih država, primjerice iz Srbije i kompanija NIS te Air Serbia, razlike u reorganizaciji u privatnom sektori i javnom, specifičnostima u pravnoj podlozi, financijskom restrukturiranju, o potrebi društvenih poduzeća, a rasprava se posebno zahuktala oko otpuštanja u javnom sektoru i posljedica odluka u javnom sektoru na privatni.