Okrugli stol o razvoju tržišta prirodnog plina na današnjoj Liderovoj konferenciji o energetskoj budućnosti okupio je najznačajnije igrače na tom tržištu: Mladen Antunović (LNG Hrvatska), Werner Casagrande (EVN Croatia), Ivana Marković (Plinacro), Ivana Ivančič (PSP), Zoran Miliša (RWE), Boštjan Napast (Geoplin) i Vedran Špehar (Ina). No prije samog početka rasprave, Dejan Ljuština iz PWC, ujedno i moderator rasprave, održao je uvodno izlaganje u kojem se osvrnuo na globalnu i regionalnu perspektivu prirodnog plina, s posebnim fokusom na LNG.
- Svjetska potrošnja plina lani je bila 3,5 milijuna kubnih metara, što je ekvivalent razini koja se godišnje otkrije. Rezerve iznose 187 milijuna, a potencijal je procijenjen na 790 milijuna, od čega 60 posto konvencionalni izvori, a 40 posto nekonvencionalni. Globalno tržište prirodnom plina ima budućnost i to dosta perspektivnu. Predviđanja su da će proizvodnja rasti po stopi od 1,9 posto do 2020 – istaknuo je Ljuština te dodao da 10 najvećih igrača proizvodi čak 67 posto, pri čemu je SAD najveći proizvođač, ali i potrošač i došli su u poziciju da su neovisni te postaju izvoznik plina zbog plina iz škriljevca. S druge strane, u Kini i Indiji raste proizvodnja, ali nedovoljno da odgovori na rastuću potražnju u tim zemljama. One investiraju i u LNG te imaju i jednu od najviših cijena u svijetu. U Europi je situacija drugačija, veliki pritisak je na uvoz i morat će se još više uvoziti, a LNG se javlja kao rješenje u dobrom dijelu zemalja. Ljuština je izdvojio i četiri glavna trenda: vezanje na hub cijene i konvergencija u pojedinim hubovima, LNG kao primarno kao sredstvo za ograničenje plina kroz plinovod te pojava novih dobavljača, zatim sigurnost same opskrbe, dodatne investicije u interkonekciju i formiranje cijene za krajnje korisnike. -LNG je bitan za tržišta u svijetu, no trenutačno je dominantno prisutan u Aziji i na Bliskom Istoku. Situacija će se mijenjati i neki drugo će postati izvoznici. Kapaciteti za ukapljivanje će se duplicirati u sljedećih 10 godina, a predviđanja su i da će se kapaciteti za regasifikaciju značajno povećati. Većina kapacitete za regasifikaciju su u Aziji, Japanu i Južnoj Koreji, ali očekuju se i u Europi zbog jačeg fokusa na LNG – smatra Ljuština.
Osvrnuo se i na regiju, ponajprije Sloveniju, BiH, Srbiju i Mađarsku, istaknuvši da će potrošnja prirodnog plina rasti; do 2030 na 20 posto. Sama regija danas uvozi gotovo 90 posto, a to bi čak moglo narasti i do 96 posto. -Visoka ovisnost o uvozu i jednom dobavljaču čine regiju nestabilnom. Uvozno je orijentirana i postoje limiti u razvoju regionalnog tržišta – zaključio je Ljuština.
Na njegovu se analizu s ulogom LNG-a nadovezao Antunović, podsjetivši na tijek projekta. Pritom je istaknuo tri njegove komponente: tehničku, poslovnu i političku.
Odrađena je cjelokupna problematika utjecaja na okoliš i sada se ide u razradu projekta s ciljem ishođenja građevinske dozvole. -Smatra se da je ključno naći investitora, no ja se ne bih složio s time. Prvo treba naći tržište, a onda se lako pronađe investitor. Prodavat ćemo kapacitete i u prvoj neobvezujućoj fazi odazvalo se 12 tvrtki Nakon toga idemo u potragu za investitorom – rekao je Antunović, napomenuvši da se do sredine 2016. očekuje konačna odluka o investiranju, gradnja će trajati tri godine, a puštanje u rad očekuje se 2019. Napast iz Geoplina smatra da će se u idućih pet do 10 godina na području plina puno toga događati, no podsjeća da, kada je o energiji riječ, ima i puno politike pa je teško nešto 100 posto tvrditi.
- Sa strane korisnika bitno je da će imati mogućnost sigurnost i odabira i vjerujem u razvoj regionalnog tržišta – kaže Geoplina. Na regiju se fokusirao i EVN kojemu je, kako je priznao Casagrande, trebalo puno uvjeravanja klijenata da se prebace na plin. No bili su tu i drugi izazovi koje je donijela kriza i pad konzuma plina koje su uspjeli prebroditi. Regionalnu suradnju spomenula je Marković iz Plinacroa, podsjetivši na završen investicijski ciklus i projekte koji su koncipirani na regionalnoj razini. Regionalnu suradnju, ali i prednost izdvojila je Ivančić iz PSP-a. -Za razliku od skladišnog biznisa u Europi, mi smo uspjeli prodati sve skladišne kapacitete za 2015., 2016. i 2017. Sada se pripremamo za sljedeće regulacijsko razdoblje, od 2017. do 2020, za prodaju skladišnih kapaciteta – rekla je Ivančić, dodavši da svoju poziciju vide i u regiji. Miliša iz RWE, tvrtke koja je nedavno ušla u segment plina, govorio je i konsolidaciji plinskog biznisa. -U ovom trenutku postoji 35 distributivnih područja u Hrvatskoj i to je neodrživo. Događat će se konsolidacija na tri do četiri igrača. To nije lagano napraviti zbog vlasničke strukture i raspetljavanje neće ići brzo. Mi ćemo biti spremni za taj početak i bit ćemo jedan od igrača koji će to podržati – poručio je Miliša, naglasivši također i da je ‘multi-utility‘ budućnost energetskih kompanija.
Posljednji okrugli stol Liderove Konferencije o energetskoj budućnosti bio je na temu obnovljivih izvora energije i što na nose premijske cijene.
- Građanima koji imaju svoje solarne kolektore ili koriste neke slične tipove obnovljive energije bit će omogućen otkup viška iste energije koji proizvedu, pri čemu zakon kaže da energiju moraju prodati svom dobavljaču, i to po 20 posto nižoj cijeni od kupovne cijene energije - tako je Andreja Brajko iz HROTE predstavila posljednje izmjene zakona, kojima se određuje cijena i proizvodnja iz obnovljivih izvora energije.
Ljubomir Majdandžić iz Udruge za sunčevu energiju i pionir alternativnih izvora energije u Hrvatskoj nikako ne vjeruje da je takav zakon dobra ideja, a velikih problema ima i s kvotama.
- Premijski model nije prihvaćen niti u velikom broju europskih zemalja, poput Njemačke, pa zašto bi mi onda trebali usvojiti? Isto tako energiju se ne smije gledati kroz prizmu ponude i potražnje. Kada se to dogodi, onda se dogodi situacija kakvu danas imamo u Siriji i Iraku - oštro je kontrirao Majdandžić, te dodao kako nove izmjene zakona neće pomoči prosječnom potrošaču, već samo nekolicini velikih igrača.
Slično misli i Željko Koščak iz HOPS-a. On tvrdi kako ne možemo ići dalje dok zakoni o tržištu električne energije i ono o obnovljivoj energiji ne budu usklađeni. Ipak nešto je optimističniji kada govori o budućnosti obnovljive energije u Hrvatskoj.
– Iskreno se nadam da Hrvatska zadovoljava sve uvjete da u budućnosti krene prema korištenju 100 posto obnovljivih izvora energije - zaključuje Koščak.