U nastavku prve Liderove konferencije o izvozu ‘Manje uvoza za više izvoza‘, ekonomist Žarko Primorac na panelu ‘Izvoziti, izvoziti, izvoziti‘ kazao je kako uvoz nikada ne može biti velik, dok izvoz može biti malen.
Stoga je nužno imati aktivnu izvoznu kampanju, sličnu britanskoj koja nastupa pod parolom ‘izvozi ili umri‘. Primorac upozorava kako je hrvatski izvoz po stanovniku nizak i iznosi samo 2256 eura, dok isti iznos u Sloveniji premašuju 12.000 eura.
Velika kontroverza prema Primorčevim riječima je i devizni tečaj: –Mislim da je tečaj element konkurentnosti izvoza jer se po njemu formira cijena. Mi u suštini imao i više nego fiksni tečaj. Postavlja se pitanje koliko je to konkurentno obzirom da su troškovi poslovanja u zadnjih 20 godina jako porasli, a tečaj oscilira u rasponu od pet posto
Izvoz se može povećati kratkoročnim mjerama poput olakšanog financiranja, boljeg upravljanja troškovima i povezivanjem u klastere. Dugoročno potrebna je preorijentacija izvozne paradigme uz provođenje krupnih reformi poput obrazovne i industrijske. Zaključno, devizni tečaj treba oprezno usladiti s drugim politikama. Zemlja koja je uspjela u stvaranju uspješne izvozne politike je Finska, koja je u devedesetima provela znatne reforme da bi danas dostigla izvoz od 70 miljardi eura te brojku od 13 klastera.
Na prvom od tri okrugla stola okupili su se članovi Liderova Kluba izvoznika; Tea Martinčić iz Hypo-Alpe-Adria banka, Đuro Njavro, dekan ZŠEM-a, Vatroslav Sablić, predsjednik Uprave Elke, Tihomir Premužak, predsjednik Uprave Vetropack straže, Ivan Topčić, direktor Tim kabela.
Sablić je kazao da je Elka jako puno izvozi u Veliku Britaniju i Rusiju, ali i gotovo sve ostale dijelove svijeta te da su u pola godine izvezli 90 posto svoje proizvodnje. Premužak je dodao da Vetropack izvozi oko 70 posto svoje proizvodnje te da mu je ključno tržište talijansko. Tim Kabel je, pak, tipična mlada obiteljska tvrtka koja se uspjela izvozno orijentirati. Prije tri godine izvozila je samo u BiH, a u prvoj polovici ove godine bili su prisutni u 37 zemalja.
Martinčić se osvrnula na nesklonost preuzimanju rizika koja je u krizi znatno povećana: – Strah od rizičnih investicija još je veći kada se financiraja proizvodnja. No mi ipak možemo našim proizvođačima u nastupu na stranim tržištima. U našem portfelju izvoznici sudjeluju sa oko 30 posto udjela i drago nam je sudjelovati u takvim projektima. Nastojimo i poboljšati našu ponudu za male klijente i spremni smo pomoći dobrim klijentima koji nađu tržište i naprave dobre planove.
Na pitanje koliko imaju domaćih, a koliko stranih komponenti i dobavljača u izvoznim proizvodima, Sablić je kazao kako su prisiljeni uvoziti komponente jer su domaći dobavljači nestali. Premužak tvrdi da u svim poslovima želi uposliti domaće resurse, no staklarstvo je takva industrija u kojoj je specijalne strojeve moguće nabaviti jedino na stranim tržištima. Strateške sirove i energije su prilika za domaće dobaljače koji bi se trebali uz pomoć države trebali angažirati i dati ponude jer Vetropack pijesak uzvozi iz Poljske i Češke, a plin se kupuje u Sloveniji jer je jeftiniji.
Topčić je problem premale zastupljenosti domaćih dobavljača u izvoznih proizvoda objasnio previsokom cijenom domaće robe, koja bi mogla biti niža kada bi se proizvođači počeli udruživati. –Možemo pomoći jedni drugima, ali ne na način da izmišljamo toplu vodu već da podijelimo kontakte koje imamo u inozemstvu. To nitko ne koristi – upozorava Topčić.
Njavro se upitao čemu skuplje plaćati domaći proizvod i izgubiti konkuretnost te pritom tražiti pomoć Vlade: -Posao tvrtke je da uspješno posluje, a posao Vlade je da vodi nacionalnu ekonomsku politiku. Miješanje te dvije ideje vodi do lošeg rezultata. Siguran sam da bi svaka od tvrtki prihvatila domaćeg dobavljača da je par posto skuplji nego strani.
Sablić je dodao da je za opstanak u izvozu bitna konkurentnost, kako vlastitog proizvoda, tako i dobavljača, međutim država je ta koja mora stvoriti konkurentno okruženje i naći način da pomogne kao što Turska radi subvencijama.
Mato Crkvenac zamjerio generalni nedostatak planiranja u javnom i privatnom sektoru: -Žao mi je što se više nisam posvađao u Račanovoj Vladi po tom pitanju. Mi ni sada nemamo širi gospodarski plan. Drugi je problem ostvarivanje plana. Stalno postoji osjećaj da nema koordinacije i uspjeha, neki rezultatiti gospodarske diplomacije postoje ali na to se predugo čeka. Treće, velik problem je upravljanje razvojem tvrtki koje nije jednostano niti lako rješivo.
Na drugoj panel diskusiji sudjelovali su Damir Bulić, predsjednik Uprave Kraša, Marko Fresl, predsjednik Uprave Lukapsa, Ivo Markotić, predsjednik Uprave Badela 1862, Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke, Marko Smetiško, predsjednik Uprave Genere, Manuela Šola, direktorica Abrakadabre i Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke.
Mršić je pozdravio skupove o izvozu i sve veću osvješnost javnosti o značaju izvoza bez kojeg nema gospodarskog rasta. Što se tiče Podravke, ona je lani u izvozu rasla šest posto. U prvom kvartalu snažno je rasla prodaja u Rusiji i Češkoj, međutim devalvacija u te dvije zemlje poništila je dobar dio zarade kada se ona pretvori u kune. ACG Lukaps, jedan od najvećih europskih proizvođača kapsula, 2008. godine imao je kapacitet od 1,8 milijardi kapsula, ove godine planira ih proizveti šest milijardi, a do 2017. 12 milijardi. To će se ostvariti novim investicijama od 20 milijuna eura, istaknuo je Fresl i napomenuo kako je u cijelom izvoznom poslu vrlo važno obrazovanje i što veći broj inžinjera kojih je u Hrvatskoj premalo.
Što se Badela tiče, unatoč predstečajnoj nagodbi, poslovanje i izvoz su postojani. U budućnosti bi se trebala otvoriti i tržišta na istoku, posebice Kina, Poljska i Rusija. Smetiško je objasnio kako je Genera zapravo velika tvrtka sa malim izvozom; udio izvoza u ukupnom prihodu je oko 50 posto što je prilično dobar rezultat obzirom na farmaceutsku industriju koja je prilično regulirano.
– Planiramo biti prisutni u 120 zemalja i vjerujemo da ćemo uspjeti. Imamo jako puno domaćih dobavljača, napravili smo značajne uštede sa energentima, plin je pojeftinio oko 40 posto, jedino je struja još uvijek skupa - kazao je.
Zaključno, Šola je objasnila kako i komunikacije agencije mogu nastupati u inozemstvu. Hrvatsko je tržište premalo za takvu vrstu biznisu, zbog čega je njena kompanija na vrhuncu krize morala otvarati strana tržišta: –Prvi izlazak u inozemstvo je težak, pun promašaja i pogrešaka. Svi su nam se čudili kako hrvatska agencija dolazi u Srbiju. Znali smo da nećemo dobiti srpske kompanije no nadali smo se da će nam pristupiti hrvatske kompanije. To se nije dogodilo i to je bila ključna greška. Sada imamo samo strane klijente u Srbiji.
Fotogaleriju sa konferencije možete pogledati OVDJE.