Na panelu pod nazivom ‘Novi Zakon u praksi‘ na Liderovoj konferenciji o primjeni novog Zakona o financijskom poslovanju govorilo je nekoliko stručnjaka iz tog sektora.
Konzultant Infokorpa Danko Sučević govorio je o faktorima restrukturiranja kompanije. Kao najveći problem naglasio je nelikvidnost kompanija, a one koje su blokirane više od godinu dana nazvao je ‘mrtvim‘ kompanijama. Svoj fokus, tvrdi, treba držati na oko 3000 kompanija na koje se novi zakon u pravilu i odnosi. Preliminarnom analizom održivosti dolazi se do konačnih faktora. Sučević je također naglasio kako nije dovoljno samo otpisati dug i umjesto toga ući u vlasništvo neke kompanije. - Ta će kompanija ponovno zapasti u iste probleme jer likvidnost i solventnost dugoročno nisu dovoljni da bi firma preživjela. Činjenica je da samo 20 posto poduzeća (od onih spomenutih 3000), dakle njih 600 izađe iz krize. 2011. godine čak je 41.000 poduzeća poslovalo s gubitkom dok čak 25.000 njih nije uopće niti predalo financijsko izvješće - rekao je Sučević. Također je kao veliki problem naglasio nepokretanje stečajeva kad je za to bilo vrijeme. - Nismo pokretali stečajeve iz jednostavnog razloga jer su nam bili neisplativi. Veći nam je bio trošak pokretanja stečaja nego eventualna zarada koju bi iz toga ostvarili. Upravo zato što porezna uprava nije pokretala stečaj kada je to trebala, sada imamo problem nelikvidnosti – rekao je Sučević.
Kao ključne faktore uspjeha naveo je zdravu jezgru firme za koju je ključno imati pozitivni novčani tijek koji ne mora značiti nužno i dobit. Sama jezgra mora biti zaštićena od negativnih posljedica poslovanja i na nju marketing treba biti usredotočen. - Činjenica je da rast ne znači ujedno i izlazak iz krize. Sasvim suprotno! Kad ste u krizi, rast je iluzija jer je za rast potreban novac, koji nemate, te vrijeme menadžera, koje oni također nemaju – upozorio e konzultant Infokorpa. Kao drugi faktor navodi potrebu za dugoročnim izvorom financiranja. Dodaje kako je vlasnicima i dobavljačima isplativije dati novac nego ga ne dati, jer guranjem firme u stečaj gubi se na svim njezinim razinama, od same vrijednosti nekretnine, do nematerijalne imovine i drugih segmenata. Treći faktor je menadžment koji je u 70 posto slučajeva novopostavljen. Novi menadžment, smatra Sučević, smanjuje izglede za uspjeh firme ali može imati mnoge pozitivne efekte. Posljednji faktor predstavlja pozitivan stav i motivacija zaposlenika jer je u krizi najbitniji novac i međusobna komunikacija koja je upravo posao menadžmenta. - Zaposlenicima je važno da menadžment ima realni stav prema nastaloj situaciji ali i stvoreni plan kako izaći iz krize - završio je.O položaju vjerovnika u predstečajnoj nagodbi govorio je odvjetnik Damir Barišić koji je objasnio pravne aspekte iste, te način razlikovanja sudionika u takvom procesu. Postupak predstečajne nagodbe sastoji se od faze upravnog i faze sudskog postupka. Postupak se vodi prema pravilima iz Zakona o općem upravnom postupku (ZUP). - Tko su stranke? Dužnik i vjerovnik. Pozicija vjerovnika kao stranke nije u upravnom postupku dovoljno uređena niti zaštićena. Sam postupak tako završava donošenjem upravnog akta ali samo tada kad postupak završava obustavom - kaže Barišić. Kao važnu stavku navodi i zapisnik jer je isti dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupaka i danih izjava. Razlikuje dvije vrste vjerovnika: razlučne i izlučne vjerovnike. Potonji imaju pravo odvojenog namirenja izlučivanjem stvari dok razlučni imaju pravo povrat stvari iz njene vrijednosti. Važnost predstavlja i pravo na žalbu koje postoji samo ako je tražbina osporena o čemu odlučuje Ministarstvo financija, samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak. To Barišić smatra nedovoljno uređeno novim zakonom. Iz revizijske kompanije Hodicon govorio je Branko Tomašković koji je spomenuo važnost kodeksa etike za profesionalne računovođe. Načelo profesionalne etike naime zahtijeva, da se revizori u svom radu i ponašanju moraju pridržavati određenih pravila ponašanja kako bi se zaštitila profesija od ponašanja pojedinih revizora koji bi svojim neprimjerenim postupcima mogli narušiti dignitet profesije.Savjetnik za restrukturiranje Igor Benaković govorio je o praktičnom dijelu pisanja programa restrukturiranja gdje dolazi do krajnosti od potpune trivijalizacije do pretjeranog kompliciranja. Kao korijen problema Benaković vidi neispunjavanje obveza na vrijeme pri čemu se nužno dolazi do pitanja: isplati li se uopće raditi ukoliko nemamo sigurnost da ćemo biti plaćeni. Kao odgovorne navodi uprave društava ali i nadzornike. - Ovaj zakon vidim kao zadnji vlak da se pokušaju spasiti stvari. Poduzetnik ne bi trebao raditi restrukturiranje samo iz razloga jer to zakon nalaže. On treba voditi brigu da svoje poslovanje učini zdravim - rekao je Benaković. Nadodao je i kako svaki program restrukturiranja mora sadržavati tri cjeline: financijsko restrukturiranje koje uključuje upravljanje likvidnošću te restrukturiranje same bilance. Zatim je tu operativno-organizacijsko restrukturiranje ili tzv. poslovno restrukturiranje koje se odnosi na ukupne poslovne procese unutar kompanija. Posljednje je strateško restrukturiranje koje se često previđa iako je nužno za dugoročnu održivost poslovanja. Kao konkretni primjer naveo je iskustva iz restrukturiranja kompanije Badel 1862. Kao nužnu naveo je promjenu menadžmenta. Isto tako naveo je potrebu transparentnosti prema bankama i financijskim institucijama te potrebu intenzivne komunikacije s nadležnim tijelima. Također, potrebni su konstantni i aktivni pregovori te iskorištavanje svih internih resursa – od znanja do imovine i ostalih kapaciteta. Najvažniji su međutim ustrajnost i upornost jer jedino se dugoročnim ulaganjima, etičnošću i stručnošću, smatra Benaković, može doći do krajnjeg uspješnog rezultata.