Finale konferencije ‘Korporativna sigurnost 2014‘ bilo je rezervirano za okrugli stol na temu novog Zakona o privatnoj zaštiti i suradnje zaštitara sa policijom.
U uvodu Sandro Šegedin iz MUP-a kazao je kako su osnovni razlozi donošenja novog Zakona podizanje kvalitete obavljanja zaštitarskih poslova i konkretiziranje odredbi, dok će se detalji razraditi pravilnicima. Osim toga, iskazala se potreba za usklađenjem uvjeta poslovanja fizičkih i pravnih osoba u inozemstvu te je bilo nužno uvesti nove kategorije zaštitara. Konačno, novim Zakonom uspostavlja se i veća razina nadzora nad osobama i djelatnostima.
Najnovije promjene u odnosu na stari Zakon odnose se na neobavezno formiranje podružnica u slučaju da tvrtka radi izvan registriranog sjedišta, dok su pojmovi djelatnost i poslovi razgraničeni. Zakon ispisuje i uvjete koje moraju zadovoljiti strana društva koja žele raditi u Hrvatskoj.
Na okruglom stolu sudjelovali su Mate Laušić iz MBOS-a, Marijan Benko direktor Korporativne sigurnosti u Agrokoru, Ines Krajčak iz MUP-a i Denis Čaleta sa ICS Instituta Slovenija. Krajčak je svjesna da svi sudionici na tržištu neće biti zadovoljni novim Zakonom, no da će on ipak omogućiti bolje funkcioniranje cijelog sustava:
-Nije posao MUP-a da razgovara o cijeni rada zaštitara, ali mu je posao da gleda kakav mu je status. Veliki otvoreni problem danas su lažne dojave koje treba smanjiti. Na provjeru takvih dojava moraju ići dva zaštitara specijalista kako bi efkasnije djelovali. Postoje i pritisci iz policije da zaštitar po svakoj dojavi zove policiju što opet otvara pitanje uloge zaštitara – veli Krajčak.
Benko kaže da je i otvoreno pitanje hoće li zaštitari uvijek biti u mogućnosti dovoljno brzo reagirati, dok to policiji nije problem. Kaže da Agrokor ima izuzetno dobru suradnju s policijom. Preko 60 grupa provalnika uhićeno je na lokacijama koje je Agrokor opremio potrebnom tehničkom opremom poput nadzornih kamera.
-Već dvije godine govorim da zaštitari moraju biti drugi ešalon policije. To doista mora tako biti. Interesira me zašto se u Zakon nije stavila odredba da tehničku opremu privatnih kompanija, ako postoji mogućnosti, koristi i policija. Lažni alarmi umrtvljuju sustav reagiranja. Neki objekti i njihovi vlasnici već čekaju da se upale detektori pokreta i zanemaruju prve alarme, iako je brza reakcija najvažnija iako se radi o lažnom alarmu – objašnjava Laušić.
Neke stvari bi se trebale riješiti i na pregovaračkom stolu gdje vlada neravnoteža između naručitelja i pružatelja usluga. Koplja se lome oko cijene – svi naručitelji žele što više usluga za što manje novaca. Čaleta je iznosio svoja iskustva iz Slovenije i poručio: ‘osnivanje komore zaštitara je korak u pravom smjeru‘. Tom komorom na višu razinu digli bi se standardi djelatnosti i edukacije zaštitara. Negativna iskustva pokazuju da obavezno članstvo u komori nije dobro, a ako je u nju učlanjeno 51 posto svih tržišnih aktera ona se može smatrati uspješnom.
Benko se pita koliko novca pojedine kompanije mogu izdvojiti za korporativnu sigurnost i zaštitare? –Kod nas to sve još dobro funkcionira u odnosu na neke zemlje koje ni nemaju zakon o privatnoj zaštiti. Biraju se firme koje će opstati, a nismo ni mi sretni sa satnicom koja se plaća za usluge zaštite. Trpimo prihvatljivu kvalitetu. To su dodatni troškovi jer nema supervizora, tvrke koje nas štite imaju svoje kontrole, a mi imamo svoje koje obilaze zaštitare. Teško će kontrolor nama napisati da je njegov zaštitar napravio loš posao. Nije da im ne vjerujemo, ali želimo dići stupanj sigurnosti na viši nivo. Čak i educiramo zaštitare koji rade na određenim poslovima kako bi im skrenuli pozornost na određene artikle – kaže Benko.
Laušića veseli što je policija prepustila pregled putnika u zračnim lukama zaštitarima. Svjedočio je kako to rade stranici i kako skrbe o svojim zaštitarima: -Zaštitar u Francuskoj dobiva naknadu za plaću za nošenje odore jer dok nosi odoru ne može staviti ruke u džepove ili zapaliti cigaretu. Oni nisu bajoslovno plaćeni, ali su kao ljudi u koje je netko investirao poslodavcima na prvom mjestu-. Čaleta je upozorio i na neželjene posljedice dolaska strane konkurencije. Naime, dolazak stranaca ne znači podizanje kvalitete usluge. Stranci se vrlo brzo prilagode stanju na nekom tržištu i popuste u standardima.