Prema istraživanjima američkoga General Social Surveya, četvrtina ispitanika, posebno predstavnika mlađe generacije (milenijaca), u posljednjih godinu dana nije se poševila – nijedanput. A to je veoma, veoma loše za potrošnju
Upravo kad se pomislilo da svijet može odahnuti jer su se stope ekonomskog rasta vratile na razinu prije velike recesije, iz Amerike stižu nove, loše vijesti: ljudi su sve manje raspoloženi voditi ljubav.
Prema istraživanjima koje je proveo američki General Social Survey, četvrtina ispitanika, posebno predstavnika mlađe generacije (milenijci), u posljednjih se godinu dana nije poševila nijedanput. Nula. Zero. Nada.
Taj, kako su i sami istraživači rekli, potpuno neočekivani trend, koji su dramatično nazvali 'velikom američkom seks-sušom', mogao bi ostaviti posljedice ne samo na psihičko stanje nacije već i na ekonomiju u cjelini. Naime, seksualna recesija negativno utječe na tržište nekretnina, odjeće, kondoma, a budući da je usko povezana i s povećavanjem broja samaca te smanjenjem stope sklapanja brakova, smanjuje i ukupnu potrošnju.
Ne treba biti genijalac da bi se shvatilo da bračni par s djecom troši više od samca koji još živi s roditeljima. Taj povratak milenijaca obiteljskom gnijezdu (ili ostanak u njemu) jedan je od razloga zbog kojih i jest sve manje seksa. Američki CNBC zato se s pravom pita što je došlo prije: ekonomska recesija pa recesija seksa ili pak recesija seksa koja vodi u ekonomsku krizu? Je li prvo bila kokoš ili jaje?
Ako je suditi prema izvještaju Census Bureaua, piše CNBC, za sve je kriva ekonomska kriza koja je stvorila taj začarani krug iz kojeg će se, predviđa, biti veoma teško izvući. Naime, milenijci si, zbog iskustava koje su oni ili njihovi roditelji prošli prije deset godina, žele osigurati ekonomsku stabilnost prije nego što se nekomu intimno obvežu ili odluče sklopiti brak. No to im ide znatno teže nego starijim generacijama kojima je fakultetska diploma jamčila stabilan i siguran posao. Mladi svijet novog doba mnogo se prije od svojih staraca susreo s konceptom kreditnog duga i ugovora na određeno, što mu otežava planiranje 'sigurne' budućnosti.
S druge strane, stope rasta 'casual' seksa rastu, i to zahvaljujući tehnologiji (tinderima i grindrima), tako da njihove potrebe jesu zadovoljene, ali samo načelno. Nedostaje redovitog seksa, pa tako i redovitih prihoda kompanija iz različitih sektora na koje seks posredno ili neposredno utječe.
Nadalje, CNBC kao veliki ekonomski (i društveni) problem ističe tehnološki procvat koji djeluje blagotvorno samo na kompanije iz tog sektora. Naime, mladima su danas na raspolaganju različite platforme koje im omogućavaju da se povuku iz klasičnih socijalnih odnosa, a ipak ostvare neku vrstu kontakta s drugim homo sapiensima (društvene mreže, videoigrice i slično), i to upravo toliko da se ne osjete potpuno otuđenim od svijeta.
U ekstremnijim slučajevima pornografske stranice i robotizacija u seks-industriji omogućavaju im da svoje potrebe zadovolje bez ljudskog dodira (osim onoga vlastite ruke). To je posebno popularno među muškarcima jer, žene, kažu istraživanja, preferiraju financijski stabilne muškarce, a tehnologija 'sâm svoj majstor' može im utažiti seksualnu želju, i to bez ikakva pritiska. Potonje je, dakako, na duge staze kompletan 'bullshit' jer ljudi su prije svega društvena bića, ništa ne može zamijeniti ljudski dodir, pa se vrijedi nadati da će ekonomski lideri ipak pronaći način da oporave ekonomiju toliko da se milenijci i generacije nakon njih osjećaju dovoljno sigurnima da sklope dugotrajan, kvalitetniji odnos s partnerom.
Redovit seks, očito, ne utječe samo na psihofizičko zdravlje pojedinaca nego i na cijelu ekonomiju, i zato premijere i njihovu svitu ne bi trebalo 'bolit uvo' za to koliko se njihov narod često ševi.