Ustaneš na zvuk alarma, obučeš radnu odjeću i odlaziš u ured. Tamo sjedneš za svoj radni stol u fino dizajniranom open-space uredu s ovješenim motivacijskim porukama na zidu i tako sjediš do kraja radnog vremena. Ili dok netko drugi ne proglasi kraj. Sutradan sve ponoviš ispočetka. Otprilike su tako izgledali radni dani prosječnog radnog čovjeka. Do Covida-19. Tim riječima portal Big Think uveo je čitatelje u novi trend - Great Resignation ili Velika ostavka koji bi trebao nastupiti jednom kad se svijet vrati u nešto nalik normalnom. Taj trend ili fenomen prepoznao je profesor s teksaškog sveučilišta Anthony Klotz tvrdeći da će se on dogoditi jednom kad se ljude natjera da se vrate u stari radni život, uredske kućice i posao od devet do pet (ili duže). Iako su tijekom pandemije pokazivali visoku razinu poslušnosti i discipline, kad se vrate normalnom životu lako je moguće da će poželjeti pronaći prvi izlaz i nikad se više ne vratiti u ured (Great Resignation).
Raspad sustava
Osim što nas je rad od kuće navikao na neku vrst komfora, trend te velike ostavke (ili pandemija otkaza), kažu, uporište ima u jednoj od teorija francuskog filozofa Michaela Foucalta. On je tvrdio da postoji izvjesna moć u normalnosti - određivanjem što je normalno, a što ne, moguće je držati ljude pod kontrolom i nesvjesnim stvarnih potreba i želja. Drugim riječima, čovjek velik dio života provodi trudeći se pokazati koliko je 'normalan' - tako se odijeva, priča, tako obavlja posao. Ako to ne čini, moglo bi ga se proglasiti čudnim, ludim, nepouzdanim. Kad bi se taj koncept, piše Big Think, primijenio na moderno doba, to bi značilo da su ljudi prihvatili radni život točno onakvim kakav jest jer je to - normalno.
U trenutku kad je Covid-19 prodro u živote ljudi te prisilno transformirao način na koji se obavlja posao (home-office) sustav 'starog normalnog' se raspao. Ljudi su konačno shvatili da, uz laptope i wi-fije, ne moraju sjediti po osam ili deset sati zatvoreni u uredu te da ih rad od kuće ili na bilo kojoj drugoj lokaciji koja nije ured ne čini manje produktivnima. Virus nam je u tom kontekstu napravio golemu uslugu - shvatili smo da je 'normalnost' vrlo relativna kategorija te da poslovni život može izgledati drugačije.
Zamke trenda
Dakle, sjajna je stvar što je pandemija probudila ljude, razotkrila njihova potisnuta nezadovoljstva i ohrabrila ih da traže nešto što bi se u pred-pandemijsko doba moglo smatrati nenormalnim. Kako tvrdi, profesor Klotz, kad kompanije vide to nezadovoljstvo, prepoznaju potrebu za 'velikom ostavkom' (otkazom), lako je moguće da će zaposlenicima postaviti revolucionarna pitanja, poput - Želiš li se uopće vratiti ured? Želiš li raditi na daljinu? Želiš li u ured dolaziti svaki dan ili, recimo, jednom tjedno?
Dakle, pametni će poslodavci prepoznati nezadovoljstvo i potrebu za bijegom iz novog normalnog te, žele li zadržati ljude, postaviti nova pravila igre. Klotz također upozorava da, ma koliko privlačna bila ideja da zaposlenici napuste posao i/ili ostanu raditi od kuće, postoje određene zamke trenda 'Great Resignation'. Za početak, ljudi su socijalna bića. Rad s kolegama zadovoljava temeljne potrebe za ljudskim kontaktom, bliskošću, a i, realno, praktičnije je tražiti pomoć i postaviti pitanje nekom za susjednim stolom, a ne na Zoomu. Također, i u tom novom normalnom bit će Foucaltovog 'power playa' i potrebe za kontrolom. Recimo da rad od kuće postane novo normalno, znači li to da će se na Zoom sastancima morati sudjelovati u bilo koje doba dana? Hoće li se razvijati softveri koji kontroliraju što zaposlenik od kuće radi u svako doba dana? Upotrebljavati kamere? Drugim riječima, uvijek će postojati pravila ponašanja, pa čak i u redefiniranom normalnom.
Ako je suditi prema Klotzu, u skoroj će se budućnosti pojaviti sve veći broj onih koji ne prihvaćaju normalnost koja im je prije pandemije bila zadana. Iako bi svatko za sebe trebao odlučiti može li si priuštiti napuštanje uredskog posla od devet do pet, dobra stvar s ovim trendom jest što će poslodavci morati postati fleksibilniji, jer njihovi zaposlenici više ne vjeruju u 'staro normalno'.