Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dugo radno vrijeme ubija stotine tisuća ljudi godišnje. Prvo takvo istraživanje na svijetu pokazalo je da je 2016. godine od moždanog udara i srčanih bolesti uzrokovanih dugim radnim satima umrlo 745.000 ljudi.
Izvještaj je također pokazao da su ljudi koji žive u jugoistočnoj Aziji i zapadnom Pacifiku bili najviše pogođeni. WHO je upozorio da se ovaj trend može pogoršati zbog pandemije koronavirusa, prenosi BBC.
Smrt nastupa godinama kasnije
Rad od 55 ili više sati tjedno povezan je s 35 posto većim rizikom od moždanog udara te 17 posto većim rizikom od umiranja od srčanih bolesti, u usporedbi s radnim tjednom od 35 do 40 sati, donosi istraživanje.
Studija provedena s Međunarodnom organizacijom rada (ILO) pokazala je da su gotovo tri četvrtine umrlih zbog dugotrajnog rada bili muškarci u srednjim ili starijim godinama. Često su smrti nastupale mnogo kasnije u životu, ponekad i desetljećima kasnije.
'Nevidljivi' prekovremeni sati
Prema WHO-u, prije pandemije je čak devet posto ukupne globalne populacije bilo izloženo predugim radnim satima, a taj se broj stalno povećavao. Iako studija nije pokrila razdoblje pandemije, iz WHO-a su istaknuli da postoji mogućnost da su porast rada od kuće i gospodarski pad povećali rizike za smrt uslijed dugog radnog vremena.
– Imamo neke dokaze koji pokazuju da kada zemlje uđu u lockdown, broj odrađenih sati poveća se za oko deset posto – rekao je tehnički službenik WHO-a Frank Pega.
Ured za nacionalnu statistiku (ONS) u Velikoj Britaniji otkrio je da ljudi koji rade od kuće tijekom pandemije u prosjeku odrade šest sati neplaćenog prekovremenog rada tjedno. S druge strane, ljudi koji rade u uredima tjedno odrade 3,6 neplaćenih prekovremenih sati tjedno.
Manje sati, veća produktivnost
Pokazalo se da je dugo radno vrijeme odgovorno za otprilike trećinu svih bolesti povezanih s radom, što ga čini najvećim uzrokom takvih bolesti.
Dva su načina na koje je dugo radno vrijeme utjecalo na loše zdravstvene rezultate. Prvi je izravna fiziološka reakcija na stres. Drugi način je povećavanje vjerojatnosti da osobe posežu za konzumacijom duhana, alkohola i nezdrave hrane te da manje spavaju i vježbaju.
WHO predlaže da poslodavci sada trebaju i ove podatke uzeti u obzir prilikom procjene rizika zdravlja svojih radnika. Pega je istaknuo da bi ograničavanje sati bilo bi korisno za poslodavce jer se time povećava produktivnost zaposlenika.
– Nije pametno povećavati već predugo radno vrijeme tijekom ekonomske krize – zaključio je Pega.