Njihova ekstatična sljedba samo je dokaz koliko mladima, a posebno ženama nedostaje dobrih vibracija, kako žude za mehanizmima za savladavanje izazova modernog života i pomoći da se bore protiv nepravde i osjećaja nedostatnosti
COVID-19 uspio se proširiti i na intiman odnos pojedinaca s Bogom. Prema posljednjem istraživanju Pew Researcha, čak trećina američkih ispitanika izjasnila se da je pandemija ojačala njihov odnos sa Stvarateljem, učvrstila im vjeru i stav da se sve događa s razlogom, a to im je pružalo utjehu u teškim danima. Cinični Europljani o odnosu s Bogom pak nisu pretjerano razmišljali - vjera im je jednako čvrsta ili slaba kakva je i bila prije pandemije.
Iako se na prvu čini da religijske vođe daleke nam zemlje Amerike imaju razloga za slavlje, situacija ipak nije toliko dobra. Naime, to što je vjera čvršća ne znači da je i odnos s religijom, a to je vidljivo posebno kod mlađe populacije koja vjeruje u Boga, Kreaciju, nešto više od njih samih, ali se nipošto ne želi povezati s ni jednom vjerskom strukturom. Svjetske religije su, u tom smislu, u velikoj krizi i to posebno Katolička crkva jer mlađa populacija (generacija Z i milenijci), posebice žene, sve je jasnije osuđuju jer nije dovoljno inkluzivna, jer diskriminira i drži do (zastarjelih) vrijednosti s kakvima oni ne rezoniraju. Stoga, umjesto u Crkvi, Boga su počeli tražiti na Instagramu. Taj fenomen zapazili su i novinari New York Timesa te nedavno pisali o takozvanim Instavangelistima - influencerima koje doživljavaju kao svoje nove, duhovne ili, ako hoćete, novoreligijske vođe koji o duhovnosti, umjesto preko malih ekrana ili u golemim dvoranama s hrpom sljedbenika, pričaju sa svojih Instagram profila.
Pseudo-vjerske ceremonije
Jedna od takvih je autorica bestsellera Untamed Glennon Doyle koja je oko sebe okupila zaista nevjerojatnu sljedbu žena koje njeno pisanje osnažuje, pretvara ih, kako je Doyle to nazvala - u gepardice, liderice svojih vlastitih života. Pošto su njeni self-help memoari pomogli ženama da se probude iz patrijarhalnog sna i zauzmu za sebe bez ostatka, na društvenim mrežama je okupila zavidan broj pratiteljica koje željno čekaju svaku njenu objavu. Mnoge od njih imaju i vjerski kontekst pa je tako Doyle održala virtualnu pseudo-misu na kojoj je pozvala pratiteljice da 'otpuštanje' pretvore u 'spiritualnu praksu', a one su joj s oduševljenjem lijepile komentare poput 'Bog te blagoslovio' ili 'Aleluja, sestro!'.
Doyle, a i njoj slične Instavengaliste ne prate samo američki korisnici - one žive svjetsku slavu. Razlog tome leži u činjenici što zadovoljavaju rastuću potrebu smrtnika za duhovnom utjehom ili savjetovanjem, ali i što gaje imidž osoba koje su inkluzivne, suosjećajne, koje znaju pokoju o životu i ne plaše ga se živjeti. Sve to pakiraju u zabavan, lagan i lako probavljiv sadržaj.
Gabrielle Bernstein je tako okupila gotovo milijun pratitelja na Instagramu kojima pripovijeda o tajnama manifestiranja, a Glennon Doyle (1,5 milijuna), Brene Brown (3,3 milijuna), Gwyneth Paltrow (7,5 milijuna), Jay Shettyija (8,1 milijun) i Tony Robbinsa (5,6 milijuna) publika doživljava kao neo-religijske lidere novog doba.
Ono što je zanimljivo jest što svi ti influenceri, baš kao i dobri, stari TV-evangelisti ili lokalni svećenici, nisu ateisti - oni zaista vjeruju da postoji u nešto više od nas samih, ali se ne brendiraju kao vjerske vođe već osobe koje mogu pomoći fanovima u njihovim posve običnim, sekularnim životima. Kako je zaključio New York Times, njihova posvećena i ekstatična sljedba samo je dokaz koliko mladima, a posebno ženama nedostaje dobrih vibracija, kako žude za mehanizmima za savladavanje izazova modernog života i pomoći da se bore protiv nepravde i osjećaja nedostatnosti. Ako im Instavengalisti u tome pomažu, možemo samo kazati - 'aleluja, sestre i braćo'.