Konzultantska kuća CAPER, članica Oaklinsa, izradila je detaljnu analizu gospodarske perspektive nakon COVID-19. U tom dokumentu analizira se tretnuno stanje ne samo u Hrvatskoj nego i u EU, predviđaju se kretanja pandemije te daju se TRI scenarija a svaki od njih ima PET utjecaja.
Pandemija bolesti Covid-19 uzet će veliki broj ljudskih života i drastično će utjecati na svjetsko gospodarstvo. Koristeći podatke od MMF, KBC-Oaklins i IHME (Institute for Health Metrics and Evaluation) daje informacije o stanju i mogućim scenarijima, te utjecaju krize na buduća kretanja u gospodarstvu i neka od pitanja koja će ova kriza otvoriti.
Efikasnijima u borbi protiv pandemije do sada su se pokazale vlade koje nisu umanjivale opasnost i koje su prednost dale spašavanju ljudskih života u odnosu na gospodarstvo. Najviše ljudskih žrtava na svijetu imat će SAD, a najviše u Europi Ujedinjeno Kraljevstvo. Vlade koje su poštivale upute struke, rezolutnijim i pravovremenim mjerama su usporile dinamiku širenja zaraze, smanjile su broj ljudskih žrtava, a paralelno su uspjele i donijeti mjere za ublažavanje posljedica pada gospodarske aktivnosti
Hrvatska za sada postiže odlične rezultate na oba plana:
- širenje zaraze je usporeno i još uvijek linearno, s malim brojem smrtnih slučajeva,
- poduzetnici i građani su većinom zadovoljni Vladinim mjerama za pomoć gospodarstvu i stanovništvu
Svijet će se značajno promijeniti
Uspoređuje li se reakcija i rezultati vlada SAD, UK, Njemačke i Hrvatske, kroz znansvtnu perspektivu. dobiju se zanimljivi zaključci.
Uz iznimku Italije, Španjolske i Belgije koje su kasnile s mjerama te Švedske koja je imala specifičan pristup, većina europskih vlada uglavnom se odlučila za strože mjere socijalnog distanciranja i ograničavanja različitih djelatnosti i putovanja ljudi. Početnim ignoriranjem struke, britanski premijer Johnson („Ja se i dalje rukujem s ljudima...“) i američki predsjednik Trump („Ovo je samo gripa koja će brzo proći....“), pokušali su relativizirati opasnost i dati prednost gospodarstvu u odnosu na zdravlje svojih stanovnika. Zbog takvih pristupa i manjkavih sustava javnog zdravstva u UK i pogotovo u SAD, IHME (Institute for Health Metrics and Evaluation) predviđa da će SAD imati najviše umrlih u svijetu, a UK najviše umrlih u Europi.
Vlada RH pratila je situaciju pozorno od samih početaka krize u Kini, pripremila se temeljito i reagirala prvenstveno poštujući mišljenje struke (epidemiologa i infektologa), a sustav javno-zdravstvene zaštite pokazao se izuzetno kvalitetnim. Projekcije IHME o broju smrtnih slučajeva do kraja lipnja 2020 pokazuju da će SAD imati oko 82 tisuće umrlih, najviše u svijetu, UK oko 66 tisuća, najviše u Europi.
Temeljni scenarij oporavka EU krajem 2020., s jakim rastom i povratkom na stare razine u 2021. značio bi za Hrvatsku ipak gubitak turističke sezone 2020., ali zato i brži rast od EU od 2021. U ovome scenariju nama bi bilo najvažnije da se potpuna normalizacija u EU dogodi dovoljno prije turističke sezone 2021. Na prije-kriznu razinu BDP vratili bismo se 2022. godine.
U pesimističnom scenariju ekonomija EU bi potonula 14% u 2020., uz vrlo usporeni tempo gospodarskog oporavka. Zbog potpuno propale sezone 2020. RH bi potonula još i više od EU (-16%). Pronalazak cjepiva tek pred turističku sezonu 2021., ne bi mogao spasiti niti tu sezonu, pa bi se Hrvatska mogla nadati početku oporavka tek od 2022. godine.
Izgledi za optimistični scenarij su vrlo mali, no čak da se on i dogodi, Hrvatska bi izgubila veći dio turističke sezone 2020., no već bi se u 2021. vratila na prije-krizni nivo BDP-a.
U ovako nepredvidivim okolnostima šanse za temeljni scenarij su 50%, dok je pesimistični scenarij puno izgledniji (35%) od toga da nam se dogodi optimistični (15%). Zbog maloga unutarnjeg tržišta i značajne ovisnosti o turizmu, za hrvatsko će gospodarstvo izuzetno važna biti brzina oporavka zemalja EU jer 78% našega izvoza ide u zemlje EU, a i najveći broj turista nam dolazi iz zemalja Unije
Što će biti „novo normalno” – neka pitanja koja je pandemija otvorila
Redefinira se uloga države. Kolika je važnost (i cijena) kvalitetnog javnog zdravstvenog sustava i široke dostupnosti zdravstvenog osiguranja? Primjer: SAD danas ima gotovo 30 milijuna neosiguranih i 70 milijuna nedovoljno osiguranih stanovnika (skoro 1/3 populacije). To je direktno utjecalo na širenje zaraze, jer bez plaćenog bolovanja zaraženi radnici nisu ostajali u samoizolaciji već su odlazili na posao i tako dalje širili zarazu. Oslabljeni javno zdravstveni sustavi SAD i UK pokazali su sve svoje slabosti u ovoj krizi.
Neophodnost je državnog intervencionizma u ovakvim krizama. U ovakvim krizama se gubi granica između politika liberalnih i koordiniranih tržišnih gospodarstava, jer se od svih vlada očekuje da financijski interveniraju i pomognu privatnom sektoru. Kako umjesto principijelnih zahtjeva za „plitkom“ državom, za agresivnom deregulacijom i za masovnijom privatizacijom zdravstvenog sektora postići optimalni balans između „veličine države”i kvalitete javnoga servisa? Hoće li države težiti samodostatnosti u proizvodnji strateških dobara i komponenti – korak nazad u globalizaciji?
Pitanja vezana za privatni sektor:
- Hoće li kriza potaknuti firme na promjene politika u lancima opskrbe i redefiniranju optimalne količine zaliha?
- Koliko će na buduće politike outsourcinga, osim cijene, utjecati i sigurnost kontinuiteta opskrbe u kriznim situacijama?
- Koncentracija nabave na manji broj dobavljača zbog postizanja boljih komercijalnih uvjeta vs. disperzija na više dobavljača zbog sigurnosnih razloga?
- Fokus na jednu djelatnost vs. diverzifikacija?
- Hoće li rad na daljinu postati novo normalno za veliki dio zaposlenika – utjecaj na radnu i troškovnu efikasnost?