Piše: Renata Debeljak
Freelancing sve češće postaje hrvatska stvarnost na tržištu rada, a usluge freelancera sve su traženije. Otkako se intenzivirao 'rad od kuće', odnosno rad na daljinu i uslijed novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i svih blagodati digitalne ere, ali i kao posljedice pandemije, za kreativce i stručnjake raznih profila i vještina ukazali su se novi online poslovni 'alati'. Iako je uglavnom riječ o honorarnim poslovima, mnogi talentirani profesionalci koji su dobili otkaze ili su sami zatražili otkaz, ili možda nisu mogli pronaći stalni posao ili jednostavno ne funkcioniraju u korporativnom okruženju, vidjeli su priliku da se okrenu freelancingu.
Naravno, da bi se uopće moglo raditi i opstati na sada već zasićenom i konkurentnom tržištu freelancera u brojnim profesijama, treba posjedovati iznimne kvalitete u svom poslu, biti kvalificiran, raditi ponekad čak i znatno više nego što to rade 'stalno zaposleni', pa se na kraju sve svodi na to da je i freelancing 'full time' posao. Neki će reći kako freelancing nije samo način rada već način života, jer postoje profesionalci koji se jednostavno ne vide u formi radnog vremena 'od 9 do 5', koji ne mogu biti 'ukalupljeni' u određenim radnim strukturama, sustavima i normama, koji ne mogu svakodnevno 'udisati' ustajali zrak ureda raznih tvrtki i korporacija upotpunjen brojnim uredskim zavrzlamama i spletkama, neproduktivnošću i posvemašnjim nedostatkom 'full-time' efikasnosti i koncentracije, koji ne mogu odrađivati uvijek i isključivo samo ono što poslodavac od njih traži i zahtijeva već žele sami osmisliti i u konačnici odlučiti što će, za koga i na koji račin raditi.
To, naravno, ne znači da nemaju rokove i da nisu nadasve produktivni, već da rade u puno opuštenijoj i inspirativnijoj radnoj sredini. Ovisno o tome u kolikom obujmu obavljaju posao te koliko zarađuju na mjesečnoj i godišnjoj bazi, freelanceri mogu svoje poslove obavljati kao fizičke osobe putem ugovora o djelu i raznih autorskih ugovora te kao pravne osobe kroz neki vid obrta, j.d.o.o. ili d.o.o.
'What about freelancers'?
Kategorizacija freelancera i freelancinga, odnosno nezavisnih profesionalaca te način na koji obavljaju svoje poslove dosta je širok i sveobuhvatan pojam, a dosta je upravo i onih koji rade pod kategorizacijom drugog dohotka. Nemaju svi freelanceri mogućnost pokrenuti neki pravni oblik poslovanja, što naravno vuče za sobom i reguliranje obveznog zdravstvenog osiguranja, radnog staža, raznih vrsta pravne zaštite...Stoga jako puno freelancera koji rade kao fizičke osobe status obveznog zdravstvenog osiguranja imaju kao nezaposlene osobe.
Nakon što je nedavno najavljeno 'čišćenje' baze zdravstvenog osiguranja uslijed tek jednog od segmenata novih 'reformi' zdravstva, obznanjeno je kako se u evidenciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) trenutno nalazi 441.367 osoba s kategorijom osiguranja F, odnosno nezaposlenih dok je istodobno prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) trenutno registrirano 127.648 nezaposlenih osoba. Do računice u kojoj bi u budućnosti bio upitan status preko 300 tisuća osiguranika, HZZO je došao oduzimajući broj registriranih nezaposlenih osoba od ukupnog broja osiguranika koji se vode pod šifrom nezaposlenih. Sadašnji zakonodavni okvir ne uvjetuje nezaposlenoj osobi obvezu prijave na HZZ kako bi stekla pravo na zdravstveno osiguranje, što znači da je potrebno ići u zakonske izmjene, da bi takvi novi zakoni bili primjenjivi u praksi.
Slijedom svega navedenog, a vezano uz freelancere koji ostvaruju drugi dohodak, oni se naime zakonski ne mogu niti voditi u evidenciji HZZ-a kao nezaposlene osobe, jer ako to žele samo kako bi zadržali pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, vrlo brzo bi mogli biti brisani iz evidencije HZZ-a, jer prema Zakonu o tržištu rada iz evidencije se nezaposlena osoba briše ako ostvari mjesečni primitak koji je veći od prosječne isplaćene novčane naknade u prethodnoj kalendarskoj godini. U ovoj godini taj limit iznosi 2.560,22 kuna mjesečno. Čak sa samo lipom zarađenom iznad tog iznosa, ostaje se bez statusa nezaposlene osobe, a u slučaju vezivanja podataka HZZO-a s HZZ-om, očito i bez zdravstvenog osiguranja.
Još uvijek se borimo s pandemijom, a sada i sa novim, znatno uvećanim troškovima života, i još skupljamo krhotine od onoga što je ostalo od 'normalnog života' pokušavajući se vratiti u kakvu - takvu normalu, a u svom tom metežu mnogi su ostali bez stalnog posla i freelancera je sve više. No, državu sve to nimalo ne sprječava da smišlja nove načine za represiju, strahove i neizvjesnost. I očito nema puno razumijevanja da se nešto konstruktivno riješi. Kao da već dovoljno nismo građani drugog reda u vlastitoj državi. Je li država može barem u nečemu biti netko tko podupire i ima razumijevanja ili je to samo čista iluzija, gotovo ravna Platonovim utopističkim polemikama o idealnoj državi. Možda da se referiramo na poznati hit američke pjevačice Pink 'What about us' i preimenujemo ga ovom prilikom u 'What about freelancers', jer država u svim tim kreativnim ljudima, od kojih se mnogi nažalost vode kao nezaposleni, vidi isključivo suvišne brojke, koje čak 'oštećuju' državni proračun ili ovom prilikom zdravstveni sustav. Naravno, država uzima sebi svoj dio od svakog njihovog autorskog honorara, no zauzvrat im ne daje puno. A sada im želi oduzeti i neka najosnovnija građanska prava, pravdajući se kako su i oni 'višak koji oštećuje zdravstveni sustav'.
- HZZO je i do sada provjeravao nesukladnosti vezano za status u obveznom zdravstvenom osiguranju, no možemo reći da se već radi na dodatnom uređivanju sustava za što će biti potrebne izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Za bilo kakve promjene vezano uz stjecanje, odnosno gubitak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju u odnosu na sadašnju regulativu potrebne su izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, što je već pokrenuto. Stoga će tek po promjeni tog Zakona biti moguće preciznije znati o kojem je broju građana riječ te koliko će građana morati revidirati svoj status u obveznom zdravstvenom osiguranju - kazali su nam u Službi za odnose s javnošću HZZO-a.
Iako je freelancera puno u raznim sektorima poslovanja poput copywritinga, PR-a, grafičkog i web dizajna, prevođenja, računalnog programiranja, lekture, multimedije, konzaltinga, dominantni su i među novinarima. A jednako tako puno je i njihovih problema i zavrzlama glede pravnog statusa na tržištu. Stoga smo o tome popričali s Hrvojem Zovkom, predsjednikom Hrvatskog novinarskog društva i Majom Sever, predsjednicom Sindikata novinara Hrvatske.
- Prema našim podacima oko 300 kolegica i kolega freelancera članovi su HND-a, a procjena je da ih još toliko radi, ali nisu u našem članstvu. Freelanceri se moraju sigurno više truditi kako bi redakcijama isporučivali što kvalitetnije materijale i time si osigurali buduće angažmane. Zbog radno-pravne nesigurnosti, ponižavajući status stvara iživljavanje poslodavaca nad njihovim pravima. Nema objedinjenih podataka dobivenih istim mjernim metodama, no svi podaci pokazuju da je najveći broj freelance novinara na takav način rada bio primoran prije svega uslijed prelaska u novu redakciju, prijetnje otkazom ili gašenja medija - kaže Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a.
Veliki broj novinara freelancera radi preko ugovora o autorskom djelu, neki i s više redakcija, i ne ostvaruju dovoljno prihoda da bi mogli uplaćivati staž u punom radnom vremenu. Ili ga uopće ne uplaćuju. - Bolovanja, godišnji odmori, vikendi, prekovremeni sati, to za slobodnjake ne postoji i to je nešto što je apsolutno neprihvatljivo. To nije samo redakcijski problem, već prije svega problem uređenosti zakonodavnog okvira. Svaka uvedena promjena u radno-pravnom statusu novinara išla je u smjeru toga da bruto kojeg isplaćuje poslodavac ostaje isti, dok su svi novi porezni i drugi financijski nameti, svi tereti 'inovativnih' oblika novinarskog rada provedeni na štetu medijskih radnika (npr. radni teret, tzv '5 u 1' u kojem je novinar po novome i fotograf i lektor i vlastiti producent, za istu nadnicu kao kad je bio samo novinar, što također ide na štetu drugih struka u medijskom sektoru koje nisu primarno novinarske u užem smislu riječi). U konačnici to je prebacilo teret tzv. socijalne funkcije reprodukcije na radnika, umjesto da je kao ranije nju snosio poslodavac. To je stvarna posljedica deregulacije radnih odnosa, odnosno isto što i urušavanje radnih prava.
Novinari freelanceri uglavnom ne ostvaruju dovoljno visoke niti stabilne primitke po osnovi drugog dohotka. Kada bi bruta kojeg su primili namirili sve ove obaveze, neto iznos bi se pokazao nedovoljnim za pokrivanje troškova osnovne potrošačke košarice. Stoga mnogi freelanceri štede na svojim dugoročnim potrebama kako bi osigurali one svakodnevne. Ovakvi modeli funkcioniraju na velikim i bogatim medijskim tržištima, ali na našem izrazito skučenom tržištu, oni nikada neće poprimiti masovne oblike. Dok na svakom tržištu postoje iznimci koji mogu ovako raditi i zarađivati, većina freelance novinara zapravo ostvaruje povremene prihode koji se mogu na prvi pogled činiti kao visoki iznosi, ali kada se uzme njihov sektorski prosjek, oni su i dalje nedovoljni. Pritom, čim netko zaradi više od 2.560,22 kune mjesečno ostaje bez stastusa nezaposlene osobe, a kada bi se umrežili podaci između institucija, osoba bi ostala i bez zdravstvenog osiguranja. Ono što je poanta da su ti primitci freelancera preniski da bi na temelju njih osoba ostvarila pravo na zdravstveno osiguranje. I to je problem na kojeg ukazujemo. Zašto pojedinac koji ostvaraje nesigurne povremene primitke ne može biti uveden u sustavu kao nezaposlena osoba? Realno je prag koji je država postavila prenizak i to treba mijenjati. Ne može se dogoditi da ljudi ostanu bez zdravstvene zaštite, a pogotovo uslijed okolnosti i uvjeta u kojima rade, da ne govorimo o pandemiji koja je poharala gospodarstvo, a time i medijsku scenu'.
- Problem u freelance statusima nije toliko u pravnoj regulaciji, već dio problema leži u veličini tržišta koje može apsorbirati samo određeni broj freelancera, a taj odnos je u Hrvatskoj potpuno van svake racionalnosti, na štetu freelancera i u korist poslodavaca koji onda mogu snižavati cijenu rada. Uzrok tog prvog problema je drugi dio problema i stvarni korijen kaosa u medijskom sektoru. A to je kao što je dokazala Nataša Škaričić, prikrivanje stalnog radnog odnosa u obliku kontinuiranog korištenja slobodnih novinara i freelancera da bi se popunila radna mjesta, koja su objektivno promatrajući, stalna radna mjesta. Poslodavci su iskoristili sve niše koje im je zakonodavac ostavio na raspolaganju, a sada je vrijeme da vratimo neka od tih prava - dodaje Hrvoje Zovko.
Kolektivni ugovori za samozaposlene osobe
Sindikat novinara Hrvatske počeo se sustavno baviti problemom zaštite radničkih prava freelance novinara i atipičnih radnika u medijima i pripremaju osnivanje ogranka za novinare freelancere. - U našem medijskom sektoru sve je više novinara koji rade u ovakvim radnim uvjetima, a niti u zakonodavstvu niti u praksi njihova prava nisu dovoljno dobro zaštićena.
Trenutno niti na razini europskog, niti hrvatskog zakonodavstva nisu definirana jasna rješenja zaštite prava slobodnih novinara i samozaposlenih u skladu sa standardima MOR-a. Smatramo da je važno jasno definirati pravnu poziciju samozaposlenih radnika sve do njihovog prava na kolektivno pregovaranje, ističe Maja Sever, predsjednica SNH.
Poslodavci freelancerima koji rade preko autorskog ugovora plaćaju dio doprinosa, ali u sustavu se vode kao nezaposleni, iako plaćaju doprinose. - Nemaju pravo na naknadu za dugotrajno bolovanje ako su u angažmanu po autorskom ugovoru. Uz to doprinosi na RPO i honorare plaćaju po 50 posto umanjenoj stopi, uz male prihode, što dodatno smanjuje staž i iznos buduće mirovine. Naravno, i problem s bolovanjima je velik. Trudnica i neko dugotrajno bolovanje ako je u pitanju rad na autorskom ugovoru nema nikakva prava.
Nadamo se da će predlagatelji 'reforme' još jednom razmisliti što bi mogli izazvati ovakvim prijedlogom koji se najavljuje. Smatramo da pitanje zdravstvenog osiguranja freelancera treba sustavno i adekvatno riješiti.
U većini europskih zemalja freelanceri i samozaposleni novinari dijele sličan problem, a taj problem tišti i novinare freelancere u Hrvatskoj. - Za njih se, naime, primjenjuju pravila za poduzetnike, a ne za radnike, time su zakinuti za niz zaštitnih odredbi koju jamči kolektivni ugovor i mogućnost da kolektivnim pregovaranjem poboljšaju zaštitu svojih prava, podignu kvalitetu rada i prihoda, te naknada. Covid kriza pokazala je koliko su ugroženi slobodni i samozaposleni novinari, jer su najteže stradali u ekonomskoj krizi koja je pogodila svijet.
Europska komisija, očito svjesna tih problema, pokrenula je raspravu o kolektivnim ugovorima za samozaposlene osobe. U raspravi su strukovne i sindikalne organizacije naglasile da postoji potreba za kolektivnim pregovaranjem u ime freelancera i samozaposlenih radnika, a da ih nadležna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja ili izdavači ne ometaju koristeći argument kako nije dopušteno čak ni predlagati preporuke za naknade. SNH se uključio u javnu raspravu EU o opsegu primjene zakona o zaštiti tržišnog natjecanja kako bi se kroz kolektivne ugovore omogućilo poboljšanje radnih uvjeta, ne samo za zaposlenike, već u nekim okolnostima i za samostalne djelatnike, freelancere i samozaposlene. Stav SNH-a je da je potrebno osigurati uvjete da i samozaposleni i freelanceri svoja radna prava i naknade mogu zaštititi putem kolektivnog ugovora i sudjelovati u kolektivnom pregovaranju, dodaje Maja Sever.
Provaliti šifru za optimalnu kombinaciju
A kako izgleda stvarni život jednog freelancera, ispričala nam je Zagrepčanka Ana Fazekaš (32). Ana je kritičarka, urednica i esejistica na područjima izvedbenih umjetnosti, književnosti i pop kulture. Diplomirala je komparativnu književnost i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je nastavila poslijediplomski studij s fokusom na rodne teorije i psihoanalizu. Piše redovno za portal Kulturpunkt, časopise Kazalište i Kretanja, potom za Kritiku HDP, Booksu i ELLE magazin.
- Kao freelancer radim od kraja četvrte godine faksa, odnosno već se deset godina honorarno bavim pisanjem. U nekoliko sam navrata bila zaposlena s djelomičnim radnim vremenom, no uvijek sam usto radila i kao freelancer, a posljednjih deset mjeseci prvi put radim i samostalno se uzdržavam isključivo kao slobodnjakinja. Pišem novinarske tekstove u lifestyle sektoru, ali velik dio rada mi je vezan za nezavisnu kulturu, unutar čega pišem kritičke tekstove i eseje o književnosti, izvedbenoj umjetnosti, filmu i pop kulturi, uređujem stručne publikacije, i povremeno sudjelujem kao moderatorica, panelistica ili predavačica na različitim diskurzivnim programima. Odluku da budem freelancer donijela sam samoinicijativno, ali ne mogu reći da je zapravo postojao razgranati izbor mogućnosti što i kako da radim, a da se zadržim unutar svoga područja interesa i djelovanja u trenutku kad sam odluku donosila. To proizlazi iz načina na koji funkcioniraju kulturne politike nezavisne scene, kao i inercija i zatvorenost akademskog sustava. Drugim riječima, nisam htjela zadržati status quo, a nisam zapravo osjećala da imam kamo, pa budući da sam se željela nastaviti baviti svime što sam navela, odlučila sam makar na neko vrijeme raditi kao freelancer - priča nam Ana.
Osjećaj samostalnosti i neovisnosti, mogućnost slobodne organizacije vlastitog vremena i odabira projekata najdraži su joj aspekti freelance rada. - Kako se ne osjećam dobro u suviše rigidnoj hijerarhiji, korporativnom sustavu i uredskom prostoru, daleko mi je ugodnije kao freelancerici, nego što mi je bilo u konvencionalnijim poslovnim formatima. Također, za kreativni rad je naprosto prirodnije imati fleksibilnije uvjete, jer makar dio tog rada uvijek izmiče kontroli i planovima. No, nedostaci su nezanemarivi; riječ je o prekarnom radu, nestabilnom i neizvjesnom, a kako novinarstvo i nezavisna kultura ne kotiraju osobito visoko u generalnoj društveno-ekonomskoj stratifikaciji, riječ je o danas beskrajno potplaćenim poslovima, kojih je onda potrebno nagomilati u neljudskim količinama da bi se zaradila količina novca koja je, u odnosu na vrijeme provedeno u radu, efektivno minimalac. Ona ista slobodna organizacija vremena koja je prednost freelance rada postaje osobni pakao kad nam se rad raspe na čitave dane i vikende kako bi rokovi bili namireni, pri čemu nema bolovanja niti godišnjih odmora, nikakve strukturalne zaštite koja nam pomaže da održimo zdrav razum'.
Freelancerima u području kulture pomaže kada su članovi strukovnih udruženja, a moguće je dobiti službeni status slobodnjaka koji onda rješava većinu navedenih problema, iako ga nije uvijek lako dobiti i kriteriji se dosta razlikuju prema području rada. Ali u suštini, sistem je za freelancere prilično loše posložen, što je utoliko gore s obzirom na to da je riječ o modusu rada koji je sve učestaliji, u određenim područjima (poput nezavisne kulture) predstavlja maltene normu, i zahvaća ogroman broj mladih ljudi. Ukratko, načini poslovanja su se promijenili značajno u posljednjih desetak godina, a sustav koji ih okružuje nije se još tome prilagodio, što velik broj ljudi ostavlja u neugodnoj sivoj zoni ničije odgovornosti osim vlastite.
- Kad bih mogla raditi sve što radim u boljim uvjetima, da su poslovi dostatno plaćeni i projekti valjano financirani da je moguće samostalno zarađivati za život, a da osoba ipak ima i štogod slobodnog vremena i prostora za manevriranje, da radi i nešto sasvim za sebe ili si organizira godišnji odmor, da ne strepi od bolovanja koje će je priječiti da radi i automatski joj smanjiti zaradu sljedećeg mjeseca, da može imati riješenu zdravstvenu i mirovinsku zaštitu bez kafkijanske birokracije i pod uvjetom lude sreće…Možda bih sretno i vrijedno freelanceala do daljnjega! Ali unutar sektora u kojem se krećem, čini mi se da je situacija naprosto matematički neodrživa i da ću u dogledno vrijeme morati preosmisliti svoju profesionalnu situaciju.
Ono čemu idealno stremim bila bi kombinacija stabilnosti koja bi mi omogućila da lakše dišem i čvršće stojim, i fleksibilnosti koja bi održala dinamiku i uzbuđenje koje mi pruža freelance. Sada samo moram provaliti šifru kako da dođem do te optimalne kombinacije! Čini mi se potpuno nelogično da postoji toliko velika količina ljudi koji posvećeno i godinama rade kao freelanceri, a da ne postoji neki sustav koji osigurava da su im sva osnovna prava pokrivena, da ih se ne eksploatira, da nisu permanentno u burnoutu koji ima doista vrlo ozbiljne i ponekad nepopravljive fizičke i psihičke posljedice. Također mi slama srce što novinarstvo doživljava strašnu inflaciju vrijednosti u vremenu kada su mediji tako razgranati i kada bi bilo silno važno da rade svoj posao kvalitetno i etički ispravno, kao i to da nezavisna kultura i umjetnost neprestano grcaju i bore se za opstanak, a toliko duboko trebamo ljepotu, i strast, i provokativnost, i promišljanje, i utjehu koje nam nijedna druga sfera ljudskog djelovanja ne može pružiti tako potpuno,' zaključuje Ana Fazekaš.