Hrvatska radiotelevizija je javna institucija. Po svim kriterijima trebala bi biti i obveznik javne nabave. Međutim, u Zakonu o javnoj nabavi postoji 'čarobni' članak 30. koji kaže da se ovaj Zakon ne primjenjuje na 'stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala namijenjenog za audiovizualne medijske usluge ili radijske medijske usluge koje sklapaju pružatelji audiovizualnih ili radijskih medijskih usluga'. Hrvatska je ovaj članak preuzela iz europske legislative koja je imala malo drukčiji smisao. U HRT-ovoj interpretaciji, ovako nejasan i nedorečen Zakon javnoj televiziji daje mogućnost da, pod egidom produkcije i programskog materijala, bez javnog nadmetanja nabavlja štogod želi.
Tako je nedavno HRT potpisao ugovor s dvije privatne tvrtke koje se bave prevođenjem stranih filmova, serija i dokumentarnih filmova. Pod argumentom ušteda. Taj posao desetljećima je HRT ugovarao s profesionalnim prevoditeljima, freelancerima pa nije jasno kakve su to uštede sada, kada, osim poslova prevođenja, plaća i posredničke usluge.