Na jednom portalu čitao sam o plaćanju pretplate HRT-u, gdje poduzetnici nisu previše upućeni u svoja prava. Što je najgore, sudeći barem prema žalbama ljudi, ni HRT-ovi kontrolori (barem neki od njih) ne potrude se upoznati poduzetnike s njihovim pravima.
Tako jedan poduzetnik piše da ima nekoliko računala koja mu služe isključivo za posao. A u Zakonu o HRT-u (čl. 34., st. 1.) piše da ‘svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu…‘ Pod drugim uređajima podrazumijevaju se računalo, prijenosni komunikacijski uređaji za prijam audiosignala ili audiovizualnog signala, primjerice mobitel, laptop, tablet i sl.
Dakle, kontrolor je pokucao na vrata male tvrtke. Poduzetnik ga je pustio vjerojatno unaprijed uvjeren da ništa ne krije jer televizora nemaju u uredskim prostorijama. No prevario se. Kontrolor je obišao sve radne stolove, vidio je da su na njima računala, rekao je poduzetniku da se i ona podrazumijevaju kao prijamnici te je vlasnik tvrtke potpisao sve ono što je kontrolor pobrojio kao prijamnike.
Postoje iznimke
Nakon toga poduzetnik je dobio račune za pretplatu unazad nekoliko mjeseci, a HRT se pozvao na spomenuti čl. 34., st. 1. Taj stavak pak, kao što vidimo, govori općenito o tome da je svatko dužan plaćati pretplatu. No interesantno je da se HRT nije pozvao na isti članak, ali st. 4., koji se konkretnije tiče poduzetnikove tvrtke. Odnosno, taj stavak konkretno govori da ‘pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenom člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako zakonom nije drugačije određeno‘.
Dakle, zašto se HRT nije pozvao na stavak 4. koji se tiče tvrtki, nego je tvrtku (pravnu osobu) tretirao jednako kao i fizičku osobu (stavak 1.)? Jednostavno zato što su ključne potonje riječi tog 4. stavka: ‘osim ako zakonom nije drugačije određeno‘! Aha, to ipak nešto znači! A znači to da, ne treba nam tu neka pamet, postoje iznimke koje se oslobađaju plaćanja pretplate pod određenim uvjetima. U tom bi slučaju HRT morao razmatrati te uvjete i možda osloboditi tvrtku plaćanja pretplate. I vjerojatno bi je oslobodio.
Naime, ti se uvjeti za oslobađanje od plaćanja pretplate spominju u čl. 36. st. 2., u kojem piše: ‘Osobe (tj. pravne osobe, op. a.) iz članka 34. stavka 4. ovoga Zakona oslobođene su obveze plaćanja mjesečne pristojbe za druge uređaje za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (računala, prijenosni komunikacijski uređaji i sl.) koji služe isključivo u svrhu obavljanja djelatnosti kao i nakladnici radija i televizije za prijamnike koji im isključivo služe za kontrolu vlastitog emitiranog programa.‘
Kontrolor je trebao reći sve
Stvar je jasna. Poduzetnik je mogao samo izjaviti da računala koja je registrirao kontrolor služe isključivo za posao kojim se tvrtka bavi te da ne služe kao audiovizualni prijemnik. U tom bi slučaju bio oslobođen od pretplate. Upravo zato se HRT nije pozvao na čl. 34., st. 4. (koji konkretno tretira pravne osobe) jer bi se onda moralo provjeriti čemu služe ta računala. Bilo je jednostavnije pozvati se na čl. 34., st. 1., koji govori da su svi oni koji imaju prijamnik dužni plaćati pretplatu.
Ali ne se samo to. Kontrolor je trebao upoznati poduzetnika sa svim zakonskim mogućnostima koji mu stoje na raspolaganju, baš kao što i primjerice policajac treba vozaču kojeg kažnjava navesti zakonske mogućnosti koje može iskoristiti.
Ne kažem da su svi kontrolori takvi, ali očito je da ih ima kojima je cilj na bilo koji način pronaći kršitelje Zakona o HRT-u. Ali ne bi oni to tako radili da nemaju barem prešutnu podršku nadređenih.
POST SCRIPTUM
Osim pravnih osoba, i fizičke osobe mogu biti oslobođene plaćanja HRT-ove pretplate. Tako će se u punom iznosu osloboditi od pretplate slijepe i gluhoslijepe osobe sa 100-postotnom invalidnošću, ratni vojni invalidi i osobe koje se liječe dijalizom bubrega. Neki pak mogu biti oslobođeni plaćanja u 50-postotnom iznosu, a riječ je o osobama s teškim mišićnim oboljenjima (distrofija, paraliza, paraplegija i sl.), gluhe osobe i umirovljenici kojima mirovina ne prelazi 199,08 eura. Prema mome mišljenju, i gluhe osobe trebale bi biti oslobođene plaćanja punog iznosa HRT-ove pretplate.