Relativno nedavno imenovana glavnom ekonomisticom Hrvatske udruge poslodavaca, sasvim je sigurno jedan od najboljih izvora informacija o očekivanjima i razmišljanjima privatnog sektora u Hrvatskoj. Iva Tomić ovaj je posao preuzela u jeku prvog lockdowna, iako očito ne i zadnjeg, a za Lider je pojasnila očekivanja poslodavaca od Vlade, komentirala dosadašnje mjere, dala kratak pregled trenutačne situacije, ali i jasno definirala probleme i gubitke s kojima se suočio privatni sektor tijekom ove uistinu specifične godine.
HUP je izašao s procjenom troškova za privatni sektor, međutim, riječ je samo o dodatnim troškovima uzrokovanima epidemijom. Postoji li procjena ukupnog troška epidemije dosad?
U HUP-u takvu procjenu nemamo, a nisam uspjela takvo što naći ni drugdje. Vrlo je teško napraviti procjenu štete zato što osim izravne, koja se donekle i može izračunati jer uspoređujete konkretne brojke s prošlom godinom, imate i neizravnu, a nju je daleko kompliciranije izračunati u ovom trenutku i ona će se zbrajati naknadno. Ono što jesmo izračunali jesu troškovi epidemioloških mjera za poslovni sektor i taj je dodatni trošak oko 800 milijuna kuna od početka epidemije. To uključuje izdatke za sve zaštitne i epidemiološke mjere, ali ne uključuje, primjerice, prilagodbu rada na daljinu, što je dodatan trošak za poslodavce i radnike, a još nije adekvatno zakonski riješeno. Još su jedan primjer neizravnih troškova izolacije i samoizolacije. Mnogi poslodavci moraju cijele smjene stavljati u izolaciju zato što je netko zaražen ili se radnika koji samo pokazuje blage simptome zaraze mora ostaviti kod kuće. To jako utječe na poslovanje, posebno u proizvodnom sektoru, koji ne može raditi na daljinu. Osim toga, to se često ne događa u jednom trenutku, nego svako toliko, stoga poslodavci konstantno imaju problem s dostupnošću radnika. Onda imate i problem s djecom, koja u nekom trenutku također moraju u izolaciju, što utječe na roditelje i njihovu mogućnost rada. Tako je nemali dio radne snage konstantno izvan pogona.
Koliko ste zadovoljni državnim mjerama dosad?
Mislim da je bilo bolje od očekivanog, premda je u početku bilo nekih nejasnoća i manjka komunikacije na relaciji Vlada – socijalni partneri. HUP je izašao sa svojim prijedlogom mjera i prije Vlade, koja te prijedloge uglavnom nije uvažila, nego je donijela više od 60 mjera ne nužno usklađenih s potrebama gospodarstva. Bilo je dosta kaotično u početku, ali kasnije je država počela više osluškivati socijalne partnere tako da sada taj dijalog funkcionira. Što se mjera tiče, najvažnijom i najprihvaćenijom pokazala se potpora za očuvanje radnih mjesta, na kojoj je HUP vrlo aktivno surađivao s Vladom, iako i dalje ima prostora za poboljšanja.
Što očekujete dalje od Vlade?
Svakako nastavak tih potpora, najmanje do proljeća. Ministar Aladrović najavio je nastavak nekih mjera u sljedećoj godini, no ništa još nije konačno definirano. Ipak, ako pogledate prijedlog proračuna, impliciran je njihov nastavak, s tim da bi se u sljedećoj godini država mnogo više oslonila na europski novac u financiranju tih mjera. Međutim, nikakve mjere ne mogu nadomjestiti redovno funkcioniranje poslovnog sektora, zato se ipak nadamo da će poduzetnici moći koliko je moguće neometano poslovati i da im državna pomoć neće ni biti potrebna. U prethodnom valu nisu dobro funkcionirali otpisi i odgode koji su postavljeni na tri mjeseca, čime ništa nije riješeno. To se moglo bolje napraviti, ali najveći problem su predstavljali krediti za likvidnost, koji su se presporo odobravali. Dok je sa svoje strane HZZ dosta dobro odradio svoj dio posla, posebice imajući vidu da se u jednom trenutku oko 600 tisuća ljudi nalazilo u toj proceduri, HAMAG-BICRO je novac hitno potreban mikropoduzećima, malim i srednjim poduzećima odobravao mjesecima, iako su te tvrtke novac trebale odmah jer nemaju zalihe. Tek su sada, u studenome, svi zahtjevi iz svibnja riješeni. Šest mjeseci je apsolutno presporo i zato sada očekujemo velika poboljšanju u tom pogledu. Iz Vlade dobivamo pozitivne signale, ministri su svjesni problema i nadamo se da će odobravanja biti znatno ubrzana.
Dokad računate na aktivnu ulogu države?
Bilo bi idealno da je ne mora ni biti, međutim, pomoć i aktivna uloga države u ovoj je pandemiji nužnost, a ne želja poslodavaca. Ako se nastavi ovaj puzajući lockdown, kako ga neki nazivaju, onda će određene mjere i dalje biti potrebne. Očekujemo podršku barem do proljeća, možda i ljeta kada bi se poslovanje trebalo normalizirati. Nedavno je i Komisija izašla sa sličnim preporukama u pogledu nastavka potpora, kao i naša krovna udruga Business Europe. Dakle, minimalno do proljeća, uz napomenu da to treba što prije postati i službeno kako bi se otklonila neizvjesnost. Poslodavci moraju što prije nedvosmisleno znati mogu li očekivati nastavak potpora nakon prosinca jer sada planiraju sljedeću godinu.
HUP je bio nedvosmislen o novom zatvaranju. Kakve bi bile posljedice drugog lockdowna?
U HUP-u smo svjesni težine zdravstvene situacije, ali i onoga što je proljetni lockdown donio i zato cijelo vrijeme apeliramo da se nađe način življenja s virusom jer usprkos optimizmu u vezi sa cjepivom, pitanje je kada ćemo zaista moći odahnuti od epidemije. Može se dogoditi zatvaranje nekih djelatnosti uz opravdanje države da daje potpore, ali to nas vraća na prijašnju temu troškova. Radna mjesta nisu jedini trošak poslodavaca, a sve više se postavlja i pitanje načelne isplativosti poslovanja s obzirom na trajanje epidemije. Nekoliko mjeseci se moglo preživjeti, no ovo je sada već mnogo dulje i teže financijski podnijeti. Postoji i problem gubitka povjerenja u Stožer i njegove mjere koje se prilagođavaju dnevnopolitičkim potrebama. Ne znamo koliki bi bio trošak novog zatvaranja, ali proljeće je dobar pokazatelj, s time da bi sada sve to skupa vjerojatno bilo izraženije. Niti bi država mogla toliko pomoći niti su poslodavci više sposobni izdržati ponovno takav pritisak jer je život već uvelike reduciran neovisno o izostanku službenog lockdowna, kao i radni kapacitet zbog velikog broja zaraženih i izolacija. To nije pitanje povećanja ili smanjenja nečije dobiti, nego radnih mjesta i plaća od kojih žive cijele obitelji. Ako zatvorite gospodarstvo, država gubi prihode, a mora isplatiti božićnice, plaće i financirati zdravstveni sustav, čiji su troškovi sada eksplodirali. Dakle, optužba da poslodavci ne žele lockdown jer im je profit važniji od ljudskih života zaista ne stoji.
Cijeli intervju možete pročitati u novom izdanju tiskanog i digitalnog Lidera.