Hrvatska
StoryEditor

Kapural: Vidi se napredak, ali tržišno natjecanje još nije na zadovoljavajućoj razini

02. Prosinac 2021.
Mirta Kapuralfoto Ratko Mavar

Ambicija nove predsjednice Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) dr. sc. Mirte Kapural dodatno je ojačati poziciju i vidljivost te državne agencije, koja je već godinama na tržištu znana kao elitno tijelo od kojeg poduzetnici često strepe. Njezino internacionalno obrazovanje i iskustvo u tome joj svakako mogu pomoći. Kapural je na čelno mjesto AZTN-a došla, nakon iznenadne smrti bivšeg predsjednika Vijeća Mladena Cerovca, sa stepenicu niže funkcije članice Vijeća AZTN-a. U Agenciji je zaposlena od 2004. godine, a prošla je brojne pozicije. Nakon završenog Pravnog fakulteta u Zagrebu, magistrirala je europske studije i europsko pravo na University of Sussex, a 2012. godine doktorirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu iz znanstvene grane trgovačko pravo i pravo tržišnog natjecanja. U prvom nastupu za medije Kapural govori o stanju tržišnog natjecanja u Hrvatskoj i brojnim zakonskim novostima.

Koja je vaša vizija budućeg rada Agencije koja sljedeće godine obilježava 25 godina rada? Što su vam prioriteti?

– Moja vizija AZTN-a za petogodišnji mandat zasniva se na tri osnovna stupa – učinkovita provedba i sankcioniranje, promicanje prava i zaštite tržišnog natjecanje i suradnja sa svim dionicima. Prvi stup podrazumijeva daljnju provedbu zakona iz nadležnosti Agencije, uspostavu učinkovita tržišnog natjecanja i poštenih trgovačkih praksi, korištenje svih istražnih instrumenata i alata koji su na raspolaganju te izricanje kazni koje trebaju upozoriti poduzetnike da se kršenje odredbi zakona ne isplati. U drugom stupu su aktivnosti kojima se podiže razina svijesti o koristima koje propisi o zaštiti tržišnog natjecanja donose i izgradnja kulture poštovanja tih propisa, a u trećem stupu zalagat ću se za suradnju sa sektorskim regulatorima, tijelima državne uprave, Vladom, poduzetnicima i udruženjima poduzetnika i akademskom zajednicom te za europsku međunarodnu suradnju. Želim postići da Agencija bude snažna, suvremena, dobro ekipirana institucija s dovoljno resursa koja svojim radom pridonosi dobrobiti gospodarstva i poštovanja pravila tržišnog natjecanja. Prioriteti će i dalje biti na otklanjanju teških ograničenja tržišnog natjecanja kao što su zabranjeni sporazumi, prije svega zabranjeni sporazumi između konkurenata, odnosno karteli, zloupotreba vladajućeg položaja kojima se narušava kompetitivna struktura tržišta, a u području nepoštenih trgovačkih praksi primjena izmijenjenog zakona. Nastavit ćemo pratiti digitalno tržište i prilagođavati se novim okolnostima.

Koliko je u Hrvatskoj dosad zaživjelo tržišno natjecanje i svijest o njemu, stječe se dojam da poduzetnici često nisu ni svjesni da rade nešto zabranjeno? Kolika je važnost regulatora u maloj ekonomiji?

– Da, to je istina. Dugo se bavim ovim područjem i moj dojam je da postoji tržišno natjecanje i svijest o njemu, ali da još nije na zadovoljavajućoj razini. Vidi se da postoji napredak u zadnjih desetak godina, no nismo još na razini razvijenih europskih zemalja. Najbolji primjer je da danas gotovo svi veći i srednji poduzetnici u okviru svojih odjela za sukladnost imaju i programe sukladnosti sa Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja. Postoji i dio poduzetnika koji nisu svjesni da krše Zakon, često dobijemo odgovore: nismo znali da radimo nešto zabranjeno, pa mi smo samo pratili druge, morali smo to učiniti da bismo opstali na tržištu i sl. Važnost regulatora u maloj ekonomiji je velika jer su na malom tržištu još vidljiviji učinci i prednosti zaštite tržišnog natjecanja u obliku većeg izbora, nižih cijena i veće kvalitete proizvoda za potrošače, a poduzetnicima se omogućava prostor za konkuriranje.

Iako se liberaliziraju pojedina tržišta pod pritiskom iz EU, razne strukovne komore i udruženja svojevrsne su utvrde netržišnog ponašanja. Koliko je ta praksa još prisutna?

– Udruženja i komore morali bi educirati svoje članove i upozoravati da tijekom sastanaka ne vode zabranjene razgovore. No u stvarnosti ima mnogo primjera zabranjenih dogovora u sklopu udruženja. Nisu svjesni da za to i udruženje može biti kažnjeno. Kad se poduzetnici nađu u svom udruženju, čim se pokrene razgovor o cijenama, svi oni koji su bili ondje, a nisu se izričito izuzeli, bit će odgovorni za sklapanje zabranjenog dogovora. Uloga udruženja stoga je jako važna, trudimo se educirati, ali to još uvijek nije dovoljno. Rješenje Vrhovnog suda kojim je potvrđeno naše rješenje o kartelu ortodonata, koje je Visoki upravni sud 2015. ukinuo, jako je važno za tržišno natjecanje. AZTN je bio utvrdio zabranjeni sporazum koji su ortodonti, baš u okviru Hrvatskog društva ortodonata, sklopili donošenjem minimalnog cjenika usluga. Bitno je reći da kad god udruženje, osim onog koje ima zakonsku ovlast za određivanje cijena, određuje cijene, pogotovo fiksne ili minimalne, to predstavlja zabranjeni sporazum.

Nedavno su donesene izmjene zakona u oba područja za koja ste nadležni, zaštiti tržišnog natjecanja i nepoštenim trgovačkim praksama, što se mijenja?

– Izmjene Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (ZZTN) i Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (ZNTP) donesene su zbog primjene direktiva EU. U zaštiti tržišnog natjecanja uvode se neke nove procesne stvari. Uveli smo nagodbe za kartele tako da sudionici kartela mogu priznati sudjelovanje, daju izjavu da neće ići s tužbom protiv rješenja Agencije, a zauzvrat im Agencija daje umanjenje kazne za 10 do 20 posto u odnosu na onu koja bi bila izrečena. To pridonosi brzini provođenja postupaka, a za stranku znači manju kaznu. Novost su i obvezni razgovori gdje prije, tijekom i nakon postupka možemo pozvati fizičke i pravne osobe koje imaju neka saznanja, a razlika je što se sada moraju odazvati pozivu Agencije, u protivnom im se može izreći kazna. Također, novost su dnevne kazne, koje se poduzetnicima mogu izreći ako ne postupe prema zahtjevu Agencije, npr. ne dostave podatke, odbiju nenajavljenu pretragu za koju imamo nalog suda, ometaju pretragu itd. Maksimalna predviđena dnevna kazna je pet posto dnevnog prihoda u prethodnoj poslovnoj godini za svaki dan nepostupanja. U području nepoštenih trgovačkih praksi znatno se izmijenila pregovaračka snaga, ukupan prihod smanjen je na 15 milijuna kuna, a povećan je broj nepoštenih praksi. Novost su nenajavljene kontrole. Inače, u EU je vrlo dinamično razdoblje, kompletno se ide na reviziju svih pravila u području tržišnog natjecanja kako bi se prilagodila zahtjevima novoga digitalnog tržišta, odnosno zelenoj i digitalnoj tranziciji. Novi trend je da su se druge relevantne teme poput održivog razvoja počele povezivati s tržišnim natjecanjem.

Događaju li se u Hrvatskoj uopće karteli, imamo samo par primjera malih poduzetnika? Jedan mi je direktor rekao: 'Karteli se u RH ili uvoze izvana pa ih podružnice ovdje nesvjesno primjenjuju ili im i nema svrhe jer su tržišta ionako monopolizirana, imajući u vidu da je RH malena.'

− U zadnje vrijeme smo imali kartele autoškola u Splitu i poduzetnika koji crpe septičke jame u Šibeniku. Otkrivaju se na razne načine: objavama u medijima, inicijativama, prijavama pokajnika, kojih smo dosad imali samo dvije, što nije neočekivano za malo tržište. Kartel je zabranjeni dogovor između poduzetnika koji su konkurenti, obuhvaća najčešće dogovor o cijenama, podjeli tržišta, razmjenu poslovno osjetljivih informacija kao što su liste kupaca, planovi istraživanja i razvoja. Na to posebno poduzetnici trebaju paziti. Najveći problem je kad ima malo igrača na tržištu, ako su ih samo dva mnogo je više šansi da se dogovore. Kod nas su dosad otkriveni manji karteli, ali i oni nanose štetu tržištu.

Kartele je teško dokazati, kako ste otkrili neke od zadnjih?

− Da, teško je dokazati ako nema direktnih dokaza kao što je bilo u slučaju kartela autoškola u Splitu, gdje smo u nenajavljenoj pretrazi otkrili komunikaciju na WhatsAppu u kojoj su se poduzetnici direktno dogovarali o cijenama i bili su svjesni protupravnosti svog čina jer su rekli − pazite na AZTN − pozivajući se na isti slučaj u Rijeci. Nenajavljene pretrage, u koje idemo na temelju indicija, najčešći su način da se dođe do direktnih dokaza. Nekad se može i prema usklađenom postupanju poduzetnika zaključiti da je riječ o kartelu. Zapisnici sa sastanka udruženja također su dokazi, a do njih dolazimo i putem Europske mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja.

Jesu li prema vašem sudu pragovi za prijavu koncentracija premaleni? U Hrvatskoj je na nekim tržištima moguće napraviti više koncentracija i de facto postati vladajući na tržištu a da se koncentracija ne prijavi.

− Ta rasprava traje već dugo. Na to pitanje može se odgovoriti i protupitanjem: što želimo postići? Želimo li liberalnu ekonomiju i slobodno tržišno natjecanje ili kompletnu državnu kontrolu u baš u svakoj koncentraciji koja se provodi? Mislim da je ovaj okvir dobar i prihodovni pragovi od sto milijuna kuna na hrvatskom tržištu i milijardu kuna na svjetskom tržištu su primjereni. Ima primjera anglosaksonskih zemalja gdje nema uopće sustava obvezne prijave koncentracija i pragova te se koncentracije dobrovoljno prijavljuju. Ali i ondje mjerodavna tijela mogu naknadno pokrenuti postupak utvrđivanja vladajućeg položaja. Druga krajnost su zemlje u okružju, u Srbiji se primjerice prijavljuje svaka koncentracija, vrlo su niski pragovi i visoke pristojbe. I kod nas ako se ne prijavi koncentracija jer nisu ispunjeni pragovi, a dogodi se zloupotreba vladajućeg položaja ili ima osnove za utvrđivanje zloupotrebe, opet možemo protiv tih poduzetnika voditi postupak. Moje je mišljenje − državna intervencija da, ali samo ondje gdje je potrebna. 

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.

22. studeni 2024 05:14