Bitka za izdašna europska sredstva iz Fonda za oporavak i otpornost između javnog sektora, kojeg protežira Vlada, i privatnog, kojeg glasno zastupa Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), još uvijek traje. Kao što se moglo i očekivati, Vlada je naumila najveći dio kolača vrijednog više od devet milijardi eura preliti u javni sektor, odnosno infrastrukturne projekte dok bi privatni sektor tobože profitirao kao izvođač radova.
No, poduzetnici vape za novcem koji bi im povećao konkurentnost u globalnom kontekstu i ubrzao transformaciju, u prvom redu onu digitalnu. Kristian Krpan, direktor labinskog proizvođača peći i kotlova na pelete MCZ i član novog Izvršnog odbora HUP-a, obrazlaže zašto je to važno.
Zašto je bitno da novac iz EU fonda za oporavak ide za projekte iz privatnog sektora, posebno iz proizvodnog sektora?
- Recentna prošlost nam je pokazala kako ulaganja u javni sektor tipa autocesta, koje su nam bile potrebne, ne donose trajni razvoj i stabilnost gospodarstva. Ulaganje u privatni sektor povećava otpornost gospodarstva, stvara nova radna mjesta te dugoročno osigurava stabilnost i razvoj društva i države iz povećanih poreznih prihoda koje će plaćati dodatni zaposleni i poslodavci. Naše gospodarstvo ima kroničan problem niske produktivnosti koja proizlazi iz proizvoda i usluga niske dodane vrijednosti, odnosno tehnološke zaostalosti. Potrebno je i naglasiti kako javne investicije u kojima je gospodarstvo izvođač radova, ne predstavljaju ulaganje u jačanje konkurentnosti ili digitalizaciju gospodarskih subjekata koji sekundarno, kroz javnu nabavu, izvode radove (npr. u građevinarstvu) ili isporučuju usluge, kad se raspravlja i barata s postocima raspodjele sredstava iz Fonda za oporavak između privatnog i javnog sektora. Očekujemo da se najmanje 50 posto (ili 4,7 milijardi eura) dodijeli kroz NPOO u projekte poduzetništva za potrebe zelene transformacije, digitalizacije, industrije 4.0, jednom riječju restrukturiranja, putem bespovratnih shema.
Kakva je sada situacija po tom pitanju na relaciji poduzetnici – Vlada – Europska komisija?
Ne može biti ocijenjena dobrom. Za razliku od nekih drugih država članica u kojima su poduzetnici od same najave fonda za oporavak gospodarstva bili uključeni u izradu programa, kod nas je propušteno učiniti isto na strukturiran način. Moramo podsjetiti kako je HUP kao jedina zakonski reprezentativna udruga poslodavaca, tek početkom veljače po prvi put dobila na uvid kratku prezentaciju NPOO-a. Na žalost, nismo vidjeli puno toga čemu bismo mogli dati podršku, odnosno nismo vidjeli projekte koji će reformirati naše gospodarstvo i učiniti ga stabilnim i otpornim na sljedeće krize. Ne zaboravimo kako je naša ekonomija ostvarila jedan od najgorih rezultata u 2020. što je pokazalo koliko je ukupno gledano nestabilna. Kako god završila podjela sredstava EU fondova između javnog i privatnog sektora, nikad ne treba zaboraviti kako će udio javnog i nadalje biti visok te da i ciljevi postavljeni pred reforme javnog sektora moraju biti visoki. Vlada RH ima kapacitet provesti iste, poduzetništvo će pratiti! Ne postoje bespovratna sredstva, postoji zajednički dug koji sve članice EU imaju vratiti. Zadužujemo našu djecu jer nismo znali primjereno odgovoriti na izazove koronakrize, svi moramo odgovorno prema svakom potrošenom euru.
Koliko je pripremljenih projekata u privatnom sektoru koji su spremni za financiranje?
Privatni sektor nikad nije bio upitan u povlačenju EU sredstava i jedini, naglašavam jedini, ima moć u ovako kratko vremenu apsorbirati sredstva. Ranija iskustva nam jasno potvrđuju ovu tezu, sve što je dosad bilo na raspolaganju privatnom sektoru pametno i uspješno je investirano. Anketa koju je pokrenuo HUP je pokazala visoku spremnost poduzetništva za ulaganja i razvoj; javilo se 1700 subjekata, traže se grantovi, a ne krediti. Više od 68 posto poduzetnika je spremno za ulaganja u iznosu većem od 21 milijarde kuna. Posebice je važno otvoriti prostor velikim poduzetnicima kojima je godinama onemogućen pristup EU fondovima što ima za rezultat najveći zaostatak velikih po produktivnosti u svom segmentu na nivou EU, umjesto da budu lokomotiva uz koju se cijelo gospodarstvo razvija.
O kojim se sektorima i o kakvim projektima radi?
Radi se doslovno o svim sektorima. Navoditi egzaktne primjere nije jednostavno, moramo razumjeti kako smo dio tržišne ekonomije u kojoj se sami planovi čuvaju skriveni do zadnjeg momenta. Mogu navesti primjer, uz dopuštenje kolege Sergija Galošića, Predsjednika uprave Klimaopreme koja priprema projekt digitalne transformacije, investicija između 1,5 i 2 milijuna eura. Kolege planiraju uvesti napredne informacijske tehnologije u operativne aktivnosti kako bi se omogućila komunikacija strojeva, skladišta, logistike i opreme. Proizvodne linije se automatiziraju te se u njih integriraju roboti, a strojevi komuniciraju u oblaku. Na taj način jača se proizvodna organizacija, odnosno optimiziraju se proizvodni procesi koje se prati u stvarnom vremenu. Ovo je primjer transformacije proizvodnje u okviru Industrije 4.0 koja će rezultirati značajnim poboljšanjima u poduzeću radi jačanja konkurentnosti i povećanja izvoza. Science fiction? Ne, nego Hrvatska 2.0, ono što je i mora biti realnost danas.
Kakva je situacija po ovom pitanju u drugim europskim zemljama?
Šarolika, malo tko je izišao s gotovim dokumentom. Javile su nam se primjerice kolege iz Portugala koje su visoko nezadovoljne s predloženih 30 posto u grantovima, nešto o čemu mi u Hrvatskoj možemo danas samo sanjati. Neke druge ekonomije, npr. Italija, ne čekaju s početkom oporavka, njihovi poduzetnici već danas imaju mogućnost za investicije u Industriju 4.0 do iznosa investicije od 2,5 milijuna eura kroz grantove ostvariti potporu od 50 posto uloženog. Ako žurno primjereno ne odgovorimo, tek ćemo svjedočiti padu konkurentnosti u narednim godinama i zauvijek na dnu EU zacementiranoj poziciji našeg gospodarstva.