Hoće li sankcije Rusiji zaustaviti sukob, hoćemo li stalno živjeti pod prijetnjom neke nove pandemije, kakva je u tome uloga tehnologije, kamo idemo...? Mnogo je pitanja na koje smo odgovore potražili u intervjuu s Kristijanom Kotarskim, profesorom međunarodne političke ekonomije i koautorom knjige 'Koronaekonomika- pet jahača apokalipse'.
Koliko su sankcije djelotvorne, nada li se itko da će one stvarno zaustaviti Putina?
Činjenica je da su EU i SAD nevjerojatno brzo uspjeli dogovoriti paket mjera, pri čemu Amerikanci imaju senzibilitet za Europu s obzirom na njenu ovisnost o ruskim energentima. Te su sankcije mogle biti i čvršće, ali je očito procijenjeno kako je bolje ne ispucati sve odjednom, dobro je ostaviti opcije za potencijalnu eskalaciju sankcija. Kada je riječ o izbacivanju iz SWIFT-a, to nije sustav s novcem koji se može zamrznuti, to je samo komunikacijski sustav putem kojeg komunicira više od 11 tisuća banaka u svijetu. To što je velik dio ruskih banaka isključen samo će otežati i usporiti suradnju, no i dalje postoji mogućnost komunikacije ruskih banaka s kupcima e-mailom, teleprinterima i drugim kanalima.
To znači da ova razina izbacivanja Ruse ne boli neizdrživo?
Ultimativna bi sankcija bila da sve ruske banke, a ne samo 70 posto koliko ih je sada blokirano, budu isključene iz SWIFT-a i komunikacije s drugim bankama u Europi i Americi. VTB i Sberbank jesu pod sankcijama, ali primjerice Gazprombank nije, a to je banka koja prati ruskog plinskog diva i dokle god ta banka slobodno funkcionira plin će ići u Europu, a novac će ići iz Europe u Rusiju. Znači, ultimativna je sankcija isključiti sve banke, no to bi podrazumijevalo potencijalni energetski kaos u Europi.
Ima li Europa ikakve druge opcije s plinom?
Europa može donekle računati na Azerbajdžan i Katar, Amerikanci su i prije invazije krenuli s lobiranjem za povećanjem proizvodnje. Alžir je također ponudio povećanje proizvodnje, no sve je to nedostatno, jer ruska proizvodnja čini 16 posto globalne. Ono što nam ide na ruku jest proljeće, ali industrija i dalje guta silnu količinu plina i to će biti velik problem, pogotovo za Nijemce. Dobro je što Središnja banka Ruske Federacije ne može posegnuti za svih 650 milijardi dolara deviznih rezervi. Naime, procjenjuje se da je 35 do 40 posto aktive banke u Americi i Europi investirano u vrijednosne papire, što znači da se taj novac ne može prebaciti u Rusiju, ali 60 posto može.
Čini se kao da je Putin procijenio da bi se sankcije mogle dogoditi?
– Putin je godinama pripremao teren za to. Osim što je gomilao devizne rezerve, imao je i snažnu kampanju dedolarizacije. U posljednjih nekoliko godina radikalno je smanjio udjel američkoga dolara u deviznim rezervama, s oko 45 na 20-ak posto. Povećao je udjel zlata i eura računajući na to da Europa neće biti u stanju nametnuti sankcije i da se može osloniti na tu likvidnu imovinu. Tu se preračunao, ali nakon 2014. bilo je jasno da namjerava zemlju učiniti ekonomski samodostatnijom, da bude u stanju izdržati jaki udar sankcija.
Zasad ipak nije izgledno da će sve banke biti izbačene iz SWIFT-a?
– Ne, dokle god Europa ne kaže da ne želi ruski plin i naftu, a 40 posto plina i 25 posto nafte stiže iz Rusije, to se neće dogoditi.
Što je s financijskim sustavom, s obje strane 'ciljnika'?
– Aktiva je ruskih banaka u Europi premala da bi utjecala na stabilnost europskoga bankarskog sustava, no Rusi već imaju problem, pokazuju to redovi pred bankama i bankomatima. Ruska središnja banka nastoji pružiti likvidnost u rubljima, ali pitanje je hoće li to zadovoljiti građane i oligarhe koji vide da rubalj tone i žele čvrstu valutu, a nje nema.
Može li to biti okidač da ga 'skinu' iznutra, oligarsi i/ili građani?
– Rekao bih da je komunikacija između Putina i oligarha jednosmjerna, oni su tu da slušaju, jer su za svoje položaje dužni Putinu. Čak i kada bi imali drugačiju računicu, ne podcjenjujte činjenicu da ih može eliminirati jedna od najmoćnijih tajnih službi u svijetu i oni su toga svjesni. No, ako sankcije budu još žešće ne treba podcijeniti nezadovoljstvo običnih građana. Iako je nakon 2014. imao golemu potporu stanovništva, sada imamo jake sankcije na stolu, pri čemu najteže još nisu servirane. Vojni stroj guta goleme količine novca, ljudi će se uskoro pitati: pištolji ili kruh, zdravstvene usluge ili naoružanje? Tu mu prijeti nestabilnost.
Koliko će se sankcije i sukob odraziti na globalnu ekonomiju, što je pandemija učinila demokraciji, kamo ide tehnologija…pročitajte cijeli intervju u novome tiskanom i digitalnom broju Lidera.