Sve stranke godinama optužuju HDZ za izborni inženjering, tzv gerrymandering, odnosno za krojenje izbornih jedinica za parlamentarne izbore prema stranačkim interesima. Riječ je o nagomilavanju što više birača iste političke opredijeljenosti u istu jedinicu kako bi se smanjio njihov utjecaj u drugim izbornim jedinicama. Primjer je osma izborna jedinica, u kojoj je spojena Istra s Rijekom i jadranskim dijelom Primorsko-goranske županije. Još je eklatantniji slučaj Zagreba, koji je razbijen u četiri izborne jedinice kako bi se smanjio utjecaj tradicionalne nesklonosti glavnoga grada HDZ-u, koja je vrijedila do ovih izbora.
Zato smo simulirali izborne rezultate u skladu s teritorijalnim, odnosno županijskim ustrojem. U Liderovoj simulaciji Sabor i dalje ima 140 zastupnika (plus troje iz dijaspore i osmero zastupnika nacionalnih manjina). Svaka od 20 županija i Grad Zagreb su po jedna izborna jedinica, ali svaka daje drugačiji broj zastupnika, u skladu s brojem birača, pa Ličko-senjska i Požeško-slavonska županija daju po dvoje zastupnika, a najveći Zagreb čak 26.
I, što bi se dogodilo? Suprotno našim očekivanjima, izborne jedinice usklađene sa županijskim granicama dale bi još više glasova HDZ-u, koji bi na taj način osvojio čak šest mandata više – 69 umjesto 63. Kad se tome doda trojac iz BiH, odnosno inozemstva, HDZ bi imao čak 72 mandata (umjesto aktualnih 66). Dobro bi prošla još samo SDP-ova koalicija s tri dodatna mandata, pa bi imala 44 zastupnika umjesto 41. Koalicija na čelu sa Strankom s imenom i prezimenom zadržala bi svoja tri mandata, kao i HNS svoj jedini (onaj aktualnog ministra Predraga Štromara). Domovinski pokret Miroslava Škore izgubio bi najviše – četiri mandata i imao bi 12 zastupnika umjesto 16, Most bi ostao kraći za tri mandata i imao bi pet zastupnika. Jedan mandat izgubila bi koalicija Možemo! i pala bi na šest zastupnika, a Reformisti bi izgubili svoj jedini saborski mandat, koji je jedva jedvice osvojio Radimir Čačić.