– Dobro došao u Međugorje, braco!
– Još bolje te našo! Malo nas je sve ovo razdvojilo…
– Bez brige, bit ćemo sad više zajedno. Nego, hoćeš nešto pojest?
– Baš bih mogao hajdučki odrezak…
– Ma nemoj me zezat! Mali, donesi za početak kilu janjetine i litru i vodu. Nego, kako je bilo u Dubaiju?
– Odlično, sve smo riješili. Šeik te pozdravlja,
– Vidim, baš se lijepo razvija. A nas kao nigdje, haha!
– Nigdje, baš, haha! Ali sve je pod kontrolom, čeka nas pozivnica, samo trebamo riješiti dvije-tri stvari.
– Pucaj!
– Prvo treba dobit Osijek. Ne možemo ući u Superligu ako nismo prvi, ipak mi nismo Tottenham, hahaha.
– Dobro, to je praktički riješeno. Onda se Neno bez problema može vratit u Zagreb, javit ću mu poslije srijede da si može počet slagat ekipu.
– Ali malo smo se bili zakačili, što ako ne pristane?
– Pa imamo u rezervi Joséa. Sad je bez posla, a ne može nas odbiti kad smo mu sredili tako dobru otpremninu s ona tri komada! Živio!
– Nego, malo nas je Aco usporio.
– Da, ovo Čeferinovo sa zabranom reprezentativcima je malo nezgodno. Ali, ako sad skokneš preko Bare, možeš odmah za svaki slučaj kapariti 11 zmajeva iz Brazila i Argentine koji do repke ne mogu ni prismrdit, a odlični su. A i Flori je dobro odbrusio. Normalno, kad sam mu poslao u Madrid one snimljene kasete na kojima je ekipa iz Uefe.
– Dobro, ali još je problem sa stadionom.
– Pa zar nije Ottica dao onu prekrasnu skicu, jesi ju pokazao u Dubaiju?
– Jesam, ali šeik hoće u inspekciju!
– Pa ne može, s Vilijem sam riješio da drži malo te epidemili-moli…
– Epidemiološke?
– Pa to, da, te epi… mjere, zbog korone. Živio!
– Ali oni inzistiraju prije prve utakmice…
– A ne može Ottica s Jelenom na brzinu, nešto montažno…
– Možda bi mogao do proljeća, ali samo ako pobijede onog malog zelenog.
– Maradonu?
– Ma ne, Tomaševića!
– E, onda je to stvarno problem. Pa gdje ćemo igrati s Realom i Barcelonom?
– Zdravko, pa ti si dobar s dečkima u Splitu.
– Jesam, ali opet ne toliko dobar.
– Rijeka?
– Ma, tamo bi morali igrati u crvenim dresovima.
– A Marakana?
– Ne zezaj, mali! Na Marakanu možemo samo u Rio, ne u Beograd!
– Već smo igrali kao domaći u Ljubljani…
– Jooj, nemoj me podsjećati kako smo tamo 1993. popili tri komada od Rumunja. A i moš mislit kako bi nas Čeferin sad pustio tamo. Vidi možemo li u Dubai kad već ne možemo kod Slovenaca.
– E, sad si me podsjetio. Ima još jedan problem, s Janezom.
– Kojim sad Janezom?
– Janšom. Na nekom ne-papiru je nacrtao Hercegovinu u Hrvatskoj.
– Pa super Janez, što je tu loše?
– Ali onda je i Mostar u Hrvatskoj.
– A, to? A gdje je Sarajevo na toj ne-karti?
– To je mala Bosna.
– Onda nemaš brige. Već sam ja nama našao lijepi apartman na Ilidži, to ti je kao hotel. Nas Mamiće ne mogu ni Slovenci zajebat. Mali, daj nam još litru i vodu i rundu za sve! Ne može nam niko ništaaa, jači smo od sudbineee!
Ovo se nije dogodilo prije propasti Superlige i plod je autorove prljave mašte.