'Ako nemaš za napojnicu nemaš za restoran', pravilo koje vrijedi u Americi u kojoj je davanje napojnica dio kulture, a kako je u Hrvatskoj?
'Ma zaokruži' i 'u redu je' su zasigurno rečenice koje su barem jednom čule sve osobe koje rade u uslužnim djelatnostima kada su gostu nosile račun. Nebitno zvali ju napojnicom, 'bakšom', 'mančom' ili još nekim nazivom, svi znamo što označava, ali s obzirom na to da nema jasnih i službenih definicija kako pristupiti pitanju davanja napojnice, ne odnose se svi jednako po tom pitanju.
Moram li uvijek ostaviti napojnicu? Koliki mora biti njezin iznos? Što ako smo nezadovoljni? Zašto bi dodatno morao platiti uslugu? Odgovori na ova pitanja su više-manje kulturološki uvjetovana, a gotovo u svakoj državi postoje drugačija 'nepisana' pravila.
Tako je, na primjer, u Turskoj davanje napojnice gotovo obavezno ako želite dobru uslugu. Kako navodi portal Wish, ona ne mora biti velika, ali ju smatraju kao iskaz poštovanja. U Francuskoj pak konobar gostu daje do znanja da želi napojnicu suptilnim dodirivanjem ruke, a u Njemačkoj se ona gotovo ne ostavlja, a onaj tko ostavi, ostavi mali iznos, odnosno zaokruži na iznos više.
Napojnice dio Američke kulture
No, Amerika je možda najočitiji i najistaknutiji primjer snažne kulture ostavljanja napojnica. Nebitno gdje se nalazili, u taksiju, kafiću, hotelu, restoranu te nebitno kako plaćate, gotovo za svako mjesto postoji pravilo od ostavljanja oko 15 posto od ukupnog iznosa, a Amerikanci ga rijetko krše.
Tamo se ostavljanje napojnica jednostavno podrazumijeva, iako zapravo nije obavezno. U pravilu na svakom računu postoji preporučeni iznos koji ovisi o stupnju zadovoljstva s uslugom i gotovo sve osobe to poštuju. Uglavnom se za lošu uslugu ostavlja oko 10 posto od ukupnog iznosa, a za jako dobru od 20 do čak 30 posto.
– Ostavljanje napojnice u Americi je normalno jer je to njima dio kulture, 99,9 posto ljudi ostavlja napojnice. Ne ostavljaju jedino ako su ekstremno nezadovoljni uslugom – objasnio je bivši polaznik Work&Travel programa tijekom kojeg je stekao iskustvo radeći u restoranu u Americi.
Također, objasnio je da konobari u restoranima i kafićima te slični djelatnici, imaju minimalnu plaću jer zapravo rade za napojnicu koja se, ako je u gotovini, ne oporezuje. Zbog toga je njihova minimalna plaća po zakonu niža jer se u nju ubrajaju i napojnice.
Ako se u Americi ne ostavi napojnica, konobarima se zapravo oduzima dobar dio njihove plaće, a blogerica i sociologinja Paula Brečak na svojem blogu objašnjava da i ako odlučite ne ostaviti napojnicu, pogotovo ako su u pitanju dostavljači, u Americi nije neuobičajeno da osoba koja vas uslužuje, direktno traži da mu ju date.
U Hrvatskoj je napojnica ekstra 'džeparac'
No, u Hrvatskoj kultura napojnica nije toliko izražena niti u očekivanjima djelatnika niti 'darežljivih' gostiju koji najčešće zaokruže iznos što, ukupno, napravi par kuna razlike.
– Gosti ostave naponicu kada je račun 25 ili 28 kuna pa zaokruže na 30, ali rijetko kad netko ostavi s namjerom da nagradi ljubaznost i uslugu. No, mislim da je u Hrvatskoj ta kultura jednostavno drugačija i ne očekuje se od gosta da ju ostavi niti ja kao konobar ne očekujem da ću nešto dobiti – objasnila je konobarica Ema Subotičanec.
Svejedno, neki smatraju da napojnice služe za iskazivanje zahvalnosti zbog dobre usluge te da ju je djelatnik svojim radom zaslužio.
– Napojnice ti dođu kao džeparac. Imaš svoju plaću i radiš za nju, ali ti je jako drago primiti napojnicu pogotovo ako si se trudio oko gosta jer onda imaš osjećaj da je to svojevrsna nagrada za tvoj trud – objasnio je Domagoj Pokrovac, djelatnik kasina u Zagrebu.
– Ne očekujem uvijek i od svakog da mi ostavi novce, ali ako se trudim oko igrača i ako se poklopi da igrač ostvari neki dobitak onda očekujem da će mi ostavit barem nešto – dodao je Pokrovac.
Istaknuo je da napojnice smatra nečim što dolazi s prirodom njegovog posla, a za razliku od Amerike, on nije plaćen manje zato što je njegov poslodavac svjestan da će vjerojatno dobiti napojnicu. Pitanje je i bi li to bilo pošteno jer dobivanje napojnice u kasinu ovisi o puno faktora, a za njega dobiti napojnicu znači da je uspio postići balans između truda i dobre komunikacije te dosađivanja gostu koji igra.
– Napojnice kod nas variraju i ovise o puno faktora kao što je količina igrača u klubu, o kvaliteti njihove igre, o tome dobivaju li ljudi ili ne. Nitko tko gubi novce mi neće ostaviti napojnicu – rekao je Pokrovac.
– Znalo je biti mjeseci gdje sam dobio gotovo ekstra plaću, a znalo je biti perioda gdje baš nisam dobio skoro ništa – dodao je Pokrovac.
Ono što također čini razliku od Amerike jest to da se u Hrvatskoj gotovo nigdje na računima ne navodi ili sugerira da bi gost trebao ostaviti napojnicu i koliki bi trebao biti iznos. Računi se u restoranu donose u posebnom fasciklu koji, svakako, olakšava davanje napojnice, ali to nije obaveza.
Također, praksa na većini mjesta u Hrvatskoj je da se zarađena napojnica dijeli na sve koji su tada radili, neovisno o tome tko je koliko zapravo dobio. To nije službeno pravo, ali Pokrovac je objasnio kako je na većini mjesta takav dogovor. Istovremeno, u Americi se ljubaznošću svatko bori za svoj dio jer se dobiveni iznos od napojnica ne dijeli između djelatnika koji su zajedno radili.
Plaćanje karticom Uberovcima oduzelo napojnice
No, upravo zato što se ne znaju točna pravila, u Hrvatskoj je nedavno nastao problem između vozača Ubera i njihovih klijenata. Naime, problem je uzrokovalo to što ljudi koji naručuju vožnje koje bi platili karticom, ne ostavljaju napojnicu vozačima zbog čega su oni prestali prihvaćati pozive za vožnje svih koji neće platiti gotovinom.
Vozači Ubera su nedavno za Jutarnji objasnili da je problem u tome što kod plaćanja gotovinom klijent najčešće 'zaokruži' iznos, a iako postoji mogućnost da se ostavi napojnica i kada se plaća karticom, većini Hrvata to nije običaj jer naprosto nije dio kulture.
Istovremeno, u Americi je plaćanje karticom poželjno, a iako se za korištenje Ubera ne zahtjeva napojnica, aplikacija nakon ocjenjivanja vozača nudi mogućnost davanja napojnice i preporučeni iznos.
Činjenica je da u Hrvatskoj malo ljudi padne na pamet uz karticu ostaviti dodatne novce, a prije nekoliko godina se zakonski zakompliciralo i pitanje ostavljanje napojnice putem kartice jer je država to htjela oporezivati. Generalno, baš kao što je različita kultura plaćanja, tako se razlikuje i običaj ostavljanja napojnica u državama, a brojni smatraju da je uvijek bolje ostaviti barem nešto čak i ako plaćate karticom.