Krizna vremena, financijska nesigurnost te višak slobodnog vremena poslužili su kao poticaj da se zabava potraži u igrama na sreću, koje su zahvaljujući tehnologiji sve dostupnije. Posebni uvjeti doveli su u iskušenje liječene ovisnike o kockanju i otvorili put stvaranju novih, jer ono što je počelo kao zabava, lako izmakne kontroli.
Budući da živimo u globalnom selu, taj problem ne zaobilazi ni Hrvatsku, gdje ozbiljnije simptome ovisnosti o kockanju ima između 50.000 i 100.000 građana. Razmjer problema mnogo je veći s obzirom na to da jedan ovisnik o kockanju utječe na šest osoba iz okoline.
Stoga se procjenjuje da je i do pola milijuna građana izravno ili neizravno zahvaćeno problemima ovisnosti o kockanju, stoji u 'Elaboratu ekonomskih i društvenih troškova ovisnosti o kockanju u RH' koji su izradili profesor na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (ERF) u Zagrebu Neven Ricijaš te profesori sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta (EFZG) Mislav Ante Omazić, Tomislav Globan i Lucija Rogić Dumančić.
Ekonomski i društveni trošak kockanja
Ukupan godišnji ekonomski i društveni trošak kockanja u Hrvatskoj, koji podrazumijeva izdatke korištenja zdravstvenih usluga, povećanu socijalnu skrb i korištenje usluga socijalne zaštite, iznose više od 500 milijuna kuna, doznajemo zahvaljujući Hrvatskoj lutriji koja je naručila izradu toga prvog hrvatskog istraživanja o zdravstvenim, socijalnim i financijskim rizicima ovisnosti o kockanju. Uzme li se u obzir da su prošlogodišnji prihodi od kockanja i igara na sreću bili oko milijardu i pol kuna, procjenjuje se da troškovi kockanja iznose između 34 i 77 posto godišnjih prihoda proračuna iz tog sektora.
– Očito je da su ekonomski i društveni troškovi igara na sreću toliki da se ne smiju zanemariti i važna su informacija prije svega za regulatora te priređivače igara, odnosno za kreiranje nacionalne politike, standarda rada svakog priređivača, odgovornog poslovanja i odgovornog priređivanja igara na sreću, a s temeljnim ciljem zaštite igrača, građana i javnog zdravlja u cjelini – kaže Ana Jazić, voditeljica Službe za korporativne komunikacije i društveno odgovorno poslovanje Hrvatske lutrije te članica Radne skupine za društveno odgovorno poslovanje i odgovorno priređivanje igara u udruzi The European Lotteries, dodajući kako se problem ovisnosti o kocki povećava zbog pretjerane dostupnosti visokorizičnih (visokoadiktivnih) igara na sreću, raširenosti prodajne mreže u objektima koji nisu specijalizirani za igre na sreću, nedostatka regulative u oglašavanju igara na sreću te nedovoljne i neadekvatne zaštite igrača, posebice kad je riječ o online platformama koje su dostupne u našoj zemlji.
– Današnji pravni okvir ne naglašava dovoljno zaštitu građana i igrača, kao ni to da je riječ o industriji koja može prouzročiti psihosocijalne i šire zdravstvene probleme – navodi Neven Ricijaš, koji s kolegama na ERF-u provodi preventivni program kockanja mladih 'Tko zapravo pobjeđuje?' koji je zahvaljujući HL-ovoj financijskoj potpori dosad prošlo više od 1500 srednjoškolaca.
Ricijaš navodi tri ključna aspekta regulacije.
Prvi je dostupnost i pristupačnost igara na sreću, što se ne odnosi samo na udaljenost od škola, vrtića, vjerskih ustanova i slično nego i na maksimalan broj prodajnih mjesta ili automata na nekom području. Drugi je propisivanje standarda oglašavanja igara na sreću, što se odnosi i na način, vrstu, mjesto i vrijeme oglašavanja, kao i različite kriterije oglašavanja za različite igre na sreću jer, kaže Ricijaš, nisu sve igre jednako rizične. Treći je pojačanje samoograničenja igranja kako bi igrači bili obvezni definirati vremensko i novčano ograničenje te druge aspekte da očuvaju kontrolu nad igrom.
Potonje je preduvjet za ozbiljno liječenje ovisnosti i trebalo bi biti općeprihvaćena praksa, ali zasad je Hrvatska lutrija među rijetkima koji igračima osiguravaju samoisključenje bez mogućnosti opoziva.
Odgovornost priređivača
– Ta opcija ne ide u prilog Lutriji. Ostali priređivači ne provode tako samoisključenje igrača koji su razvili ozbiljne probleme ili ga ne provode uopće jer ih ne žele izgubiti. Još je veći problem što isključenja iz igre nisu osigurana tako da pojedinom igraču onemoguće igranje kod svih priređivača i na svim kanalima – objašnjava Jazić iz Lutrije i zato predlaže promjenu uvjeta samoisključenja i reguliranje te obveze na nacionalnoj razini.
Također, radi zaštite najranjivijih skupina, maloljetnika, osoba niskog socioekonomskog statusa te zaposlenika kasina i automat-klubova nužno je komunikaciju o igrama na sreću voditi krajnje odgovorno. Sve više vlada zbog osjetljivosti područja odlučuje zabraniti oglašavanje igara na sreću.
– Naš zakon to područje ne regulira ni približno dovoljno jer propisuje samo da se 'oglasi i reklame vezane uz igre na sreću ne smiju objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i mladež ni u tiskanom materijalu namijenjenom djeci i mladeži'. Aktualna regulativa igara na sreću nedovoljnu pozornost pridaje pravnom reguliranju odgovornog priređivanja igara na sreću i društvene odgovornosti u širem smislu, a upravo ti segmenti izdvajaju Hrvatsku lutriju od konkurencije. Iako se u odgovornom igranju ne smije zanemariti konačna odluka i odgovornost pojedinca za vlastite akcije, najvažnije je osvijestiti da je najveća odgovornost u prvom redu na regulatoru i na nama priređivačima – navodi Jazić, naglašavajući da je svima zajednički cilj uravnoteženo tržište na kojem će građani moći zadovoljavati potrebu za zabavom i igranjem igara na sreću, a država i priređivači ostvarivat će prihode za financiranje društveno korisnih djelatnosti, štiteći pritom ranjive skupine kao što su djeca, maloljetnici, osobe s problemima mentalnog zdravlja i problemima u ponašanju te bivše ovisnike o kockanju.