Godinu dana nakon što je na razvalinama Uljanika u stečaju, poslove uništenog pulskoga škvera, njegovu infrastrukturu i koncesiju na ogromno pomorsko dobro u središtu grada uz blagoslov države preuzelo poduzeće Uljanik Brodogradnja 1856, a u direktorsku fotelju zasjeo nekadašnji skladištar i brodocjevar, nešto se ipak kreće na pulskim navozima. Direktor Samir Hadžić nije, doduše, u godinu dana još niti započeo završavati gradnju dviju novogradnji koje su ostale u 'naslijeđe' od propalog nekadašnjeg brodogradilišnog diva, ali se i dalje pregovara o završetku ili prodaji, u međuvremenu se rade podugovoreni poslovi za talijansko brodogradilište Fincantieri, a početkom ove godine kreće i gradnja jedne manje ribarice.
Uljanik Brodogradnja 1856, tvrtka u vrijeme kada je započinjao eksperiment sa oživljavanjem proizvodnje u propalom brodogradilištu zapošljavala je 33 ljudi a inkriminirani nekadašnji menadžment zamijenio je radnik bez upravljačkog iskustva. Danas broji 250 zaposlenika, ima planove za nova zapošljavanja a procjenjuje se da je poslovnu 2021. završila na nuli.
- Iako smo nekad trčali i penjali se na planine, mi smo u 2021. godini zapravo učili ponovno hodati. Krenuli smo s gubitkom, morali smo posložiti poslovanje, bila je to godina preslagivanja, ugovaranja novih poslova, ispitivanja stanja s radnom snagom na tržištu rada odnosno kamo su otišli nekadašnji Uljanikovi radnici, godina zapošljavanja i završavamo je na nuli. Zadovoljan sam, isplatili smo plaće, nikome nismo dužni, sada nam slijede veliki brodovi, a s njima bi trebala doći i nekakva dobit – rezonira direktor Hadžić.
Godinu dana nakon podizanja iz pepela, još uvijek je optimističan kao što je bio na početku kada se prihvatio zahtjevnog zadatka da na ruševinama nekadašnje okosnice pulskoga gospodarstva sa rijetkim preostalim radnicima pokuša ponovno pokrenuti proizvodnju.
– Nisam netko tko voli prodavati priče i da ne mislim da je to moguće ne bih se toga ni prihvatio. Ljudi su otišli iz Uljanika ali rade u blizini, u Italiji, i željni su povratka kući. U ovom trenutku imamo dovoljno ljudi, ali cilj je širenje proizvodnje i trebat će nam još ljudi. Naravno da onda treba tim ljudima pružiti sigurnost kroz ugovorene poslove i njihove plaće. Srednjoročni plan je završavati jedan veći brod godišnje i popunjavati rupe manjim brodicama kao što su ribarice te poslovima za druga brodogradilišta kao što su proizvodnja brodskih sekcija. Planiramo nastaviti poslovati na tržišnoj osnovi i održati brodogradilište – optimističan je prvi čovjek Uljanika 1856, nekad jedan od glasnijih kritičara bivšega vodstva.
Dugoročni planovi uključuju i specijalizaciju proizvodnje, okretanje prema profitabilnijim brodograđevnim nišama u kojima mogu biti konkurentni jeftinijem azijskom čeliku i radnoj snazi. Gradnja prvog manjeg broda trebala bi krenuti u prvom kvartalu 2022.
– Gradit ćemo jednu manju ribaricu. Mogli smo odmah ugovoriti i gradnju više tih brodića, ali nismo se htjeli zaletjeti, htjeli smo vidjeti koliko su nam potrebni pa krenuti dalje. Unatoč tendencioznim glasinama da smo posao dobili jer smo ga ugovorili ispod cijene, odgovorno tvrdim da to nije točno. Kao radnik prošao sam u Uljaniku kroz začarani krug ugovaranja ispod cijene, danas kao odgovorna osoba mogu reći: 'Hvala ali ne hvala' – iznosi direktor Samir Hadžić, odgovarajući na naše pitanje na optužbe o radu ispod cijene.
Dok ne krene planirano oživljavanje brodogradnje, najznačajniji izvor prihoda u ovom su trenutku naknade za brodove i platforme privremeno usidrene na koncesijskom području pulskoga brodogradilišta. Je li današnjem Uljaniku, onome što je od njega ostalo, potrebno toliko koncesijsko područje, pitanje je o kojem se sve glasnije razgovara. Nova pulska vlast na čelu s gradonačelnikom Filipom Zoričićem htjela bi zadržati brodogradnju, a jedna od zvučnih ideja je da se prostor Uljanika pretvori u industrijski inkubator za malu brodogradnju. Da je prostor kojim raspolažu ogroman i da im kao takav generira troškove svjestan je i direktor Hodžić. Otvoren je za iskorake u smjeru mogućeg brodograđevnog huba i kaže da su sve što im ne treba, što ne koriste, odmah spremni dati u potkoncesije proizvodnim tvrtkama.
Kompletnu reportažu iz Pule možete pročitati u novom tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera