Piše: Dubravko Martinić, Director of software engineering, Serengeti
Temeljni bankovni sustavi sve su kompleksniji, zbog čega su i tranzicijski procesi složeniji nego kad je primjerice Slovenija ulazila u eurozonu. Osim nedostatka vremena, problem bi domaćim financijskim institucijama mogao biti i nedostatak IT resursa. Može li se to ipak prevladati?
Kao ciljani datum ulaska Republike Hrvatske u eurozonu i dalje stoji 1. siječnja 2023. godine. Za godinu dana, u srpnju 2022. godine proći će dvije godine otkako se Hrvatska nalazi u europskom tečajnom mehanizmu ERM II te ćemo, budemo li zadovoljavali sve kriterije, moći tražiti odobrenje Vijeća EU za pristup eurozoni. No, iako je početak 2023. prvi teoretski mogući datum ulaska, neke prognoze govore da se sve što je potrebno do tada neće realizirati.
Naime, ostvarenje kriterija vezanih uz javne financije, a koji su uvjet za puni pristup eurozoni, još uvijek uvelike ovisi i o pandemiji koronavirusa, za koju je još uvijek neizvjesno koliko će trajati, tj. hoće li se vratiti najesen. Bugarska, koja je zajedno s Hrvatskom ušla u ERM II, trenutačno ima nešto konzervativniju procjenu datuma prelaska na euro – njezin plan je 1. siječnja 2024., a agencija za kreditni rejting Fitch također je predvidjela da je taj datum realniji i za uvođenje eura u Hrvatsku.
Međutim, osim makroekonomskih kriterija neophodnih za ulazak u eurozonu, jako je važno biti svjestan i tehničkih i tehnoloških preduvjeta koje trebaju ispuniti banke i ostale financijske institucije kako bi mogle napraviti kvalitetnu tranziciju na novu valutu.
Nedostatak kadra
Hrvatske banke uglavnom su u prvom kvartalu ove godine započele projekte prelaska na euro, istodobno s ostalim komercijalnim i regulatornim projektima. U Sloveniji, koja je prošla taj proces i uvela euro 2007. godine, gdje je procijenjeno da je na IT alocirano čak 90 posto ukupnog troška, projekti tranzicije trajali su i do tri godine. Međutim, moramo znati da su bankovni 'core' sustavi danas mnogo kompleksniji nego kada je Slovenija uvela euro i da su samim time i tranzicijski procesi složeniji te je moguće očekivati da neće biti dovoljno vremena da se sustavi preslože do ciljanog datuma.
Osim nedostatka vremena, problem bi domaćim financijskim institucijama mogao predstavljati i nedostatak IT resursa, koji je danas sve više izražen. Potreba za IT kadrom u današnje je vrijeme sve veća te je kompanijama kojima IT nije temeljna djelatnost sve teže zapošljavanje stručnjaka. Zbog toga se sve više okreću outsourcingu, za kojim bi i zbog prelaska na euro potražnja mogla dodatno narasti. Najjednostavniji način je proširenje postojećih timova unutar internog IT-a kompanije novim developerima. Taj način za prednost ima fleksibilnost – timovi se lako povećavaju prema potrebama. Nedostatak je što je za nove developere potrebno vrijeme učenja poslovnog znanja i pravila, za koje stariji članovi tima često nemaju dovoljno vremena. Također, postoji granica nakon koje povećanje tima više nema smisla, jer se više vremena troši na onboarding novih ljudi nego što se štedi samim proširenjem.
Kako eksternalizirati
Drugi je način angažiranje konzultanata koji već imaju iskustva sa sličnim projektima u drugim zemljama. Taj pristup je dobar jer štedi na vremenu te osigurava da se ne ponavljaju pogreške koje su se već događale. Nedostaci mogu biti otpor unutar internog IT-a te visoka cijena angažiranih stručnjaka.
Treći je način, za koji je specijaliziran Serengeti, eksternalizacija (outsourcing) pojedinih dijelova sustava vanjskim timovima. Dakle, pojedine aplikacije ili sustavi koji se mogu izdvojiti kao cjelina od core sustava daju se na održavanje vanjskom timu, koji može razvijati i njihove nove funkcionalnosti, a developeri iz internog IT-a koji su to do sada radili prebacuju se na strateški važnije projekte. Taj način je dobar zato što se developeri koji su u internom IT-u u pravilu lakše snalaze i brže budu produktivni nego netko tko tek dolazi 's ulice'. Često su i zadovoljni jer se rješavaju rada na manje važnom sustavu, a prebacuju se na nešto strateški važno. Nastavak kvalitetnog funkcioniranja eksternaliziranog sustava osigurava se ugovorom o razini usluge (SLA) i dobrim prijenosom znanja na novi tim.
Katkad jedino rješenje
Outsourcing je dobro, a katkad i jedino rješenje za ubrzanje razvoja velikih IT projekata. Projekt uvođenja eura je projekt s kratkim rokovima te će ga za većinu financijskih institucija biti nemoguće dovršiti koristeći se samo internim resursima. Za koji god model outsourcinga se odlučili, Serengeti je dobar odabir zbog velikog iskustva u sličnim projektima u BFSI sektoru, vrhunskih stručnjaka te odličnih ocjena zadovoljnih klijenata.
IT sustavi kompanija izvan financijskog sektora neće biti imati toliko složene izmjene te će za te izmjene biti sasvim dovoljno vremena. Ostaje problem troškova prilagodbe, koji će svakako biti nezanemarivi u vremenu oporavka od pandemije. Zbog svega očekujemo da će datum uvođenja eura ipak biti pomaknut na 2024. ili čak 2025., ovisno o situaciji s pandemijom, ispunjenjem konvergencijskih kriterija te mogućnostima prilagodbe IT sustava državnih službi, banaka i drugih kompanija, što će im dati više vremena za pripremu prelaska.