Kako se jugoistočna Europa suočila s koronakrizom, kakvi su izgledi za njen oporavak i što bi sve to moglo značiti za hrvatska poduzeća, posebice ona orijentirana izvozu u zemlje u okruženju, razgovarali smo s Goranom Šaravanjom, ekonomskim analitičarom konzultantske kuće Imelum, koji prati i analizira gospodarska kretanja u zemljama jugoistočne Europe, odnosno zemljama s područja bivše Jugoslavije.
Možete li reći koliko je iznosio BDP u pojedinim zemljama i kako se kretao u posljednjih nekoliko godina?
Prije pandemije sve zemlje regije bilježile su respektabilan rast BDP-a. Hrvatska je, primjerice, u pet godina u periodu od 2015. do 2020. rasla u prosjeku tri posto realno, s time da je taj rast bio posljedica velikog porasta robnog izvoza zahvaljujući sposobnosti hrvatskih izvozno orijentiranih poduzeća da iskoriste prilike koje nudi članstvo zajedničkog tržišta EU.
Slovenija je standardno koristila pogodnosti članstva u Europskoj uniji, ali i prilike koje proizlaze iz povoljnijeg geografskog položaja, smještena između Italije i Austrije, pa je zabilježila prosječan rast od 3,6 posto u istom razdoblju. U Srbiji i Crnoj Gori glavni pokretači rasta BDP-a bile su investicije u infrastrukturu, prvenstveno u autoceste - kao u Hrvatskoj prije 15-ak godina - uz dodatak da je Srbija također uspjela privući strana direktna ulaganja. Rast BDP-a u promatranom petogodišnjem razdoblju u Srbiji je iznosio 3,2 posto, a u Crnoj Gori BDP je rastao četiri posto. Bosna i Hercegovina je ulaganjima u elektrane i autoceste također postizala solidne stope rasta, tako da joj je BDP u promatranom periodu rastao 3,5 posto. U suštini, sve su zemlje regije bilježile solidne stope rasta, zahvaljujući povoljnoj gospodarskoj situaciji u svijetu.
Kako se pandemija odrazila na gospodarstva susjednih zemalja?
Ne iznenađuje da se globalna pandemija snažno odrazila na gospodarsku aktivnost. Tako su države poput Slovenije i Hrvatske, čije su ekonomije integriranije u europske i svjetske gospodarske tijekove, u pravilu zabilježile veće padove BDP-a. Ogroman minus zabilježila je i Crna Gora čiji je turistički sektor u 2020. zabilježio pad prihoda od 90 posto što je glavni razlog pada BDP-a od visokih 13 posto iz čega se jasno vidi uistinu visoka ovisnost njezinoga gospodarstva o turističkim kretanjima. S druge strane, Srbija, čija ekonomija ima najmanji udio turizma u strukturi, a istovremeno relativno veliki udio poljoprivrede i prerade hrane te visoke državne investicije zabilježila je najmanji pad BDP-a u 2020.
Kakvi su izgledi za oporavak ekonomija regije?
Potpuno je jasno da oporavak gospodarstva u cijelom svijetu ovisi o tome kada će se uspostaviti kontrola nad pandemijom. Tada će do punog izražaja doći pitanje institucionalnog okvira koji je dobrim dijelom nevidljiv, ali će se u konačnici pokazati kao ključ snage i brzine oporavka. Tu su Hrvatska i Slovenija u znatno povoljnijem položaju. U procesu pristupanja Europskoj uniji stvoren je puno bolji i suvremeniji institucionalni okvir od onoga koji imaju ostale države regije. Osim toga, svaka godina članstva u EU dodatno potiče i razvija taj okvir. Brojne smjernice i direktive, u čijoj kreaciji i sami sudjelujemo, bitan su dio procesa zajedničkog europskog razvoja. Ostale zemlje regije su daleko od punopravnog članstva u Europskoj uniji i svake se godine povećava jaz između institucionalnog okvira kojem mi pripadamo i onoga u čemu su one ostale. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih i smatramo da Jugosfera ne postoji i da s protokom vremena šansa za njezino obnavljanje je sve manja i manja.
Smatrate li da smo dovoljno iskoristili sve pogodnosti članstva u Europskoj uniji?
S obzirom da smo u Uniju ušli sredinom 2013. kada je gospodarska situacija u cijeloj Europi bila relativno povoljna blagodati članstva možda nisu dovoljno primijećene. Međutim, kao što se između Hrvatske i ostatka Istočne Europe veliki raskorak dogodio nakon krize 2008. godine, za očekivati je da će i ovaj put kriza biti ta koja će ukazati na važnost gospodarskog i političkog integriranja. Kao što je poznato, Europska unija je već donijela izdašne pakete nepovratnih i subvencioniranih sredstava namijenjenih oporavku i jačanju otpornosti članica. Vjerujemo da će nakon ulaska Hrvatske u eurozonu - gdje Slovenija ima dodatan impuls ekonomiji u ovoj krizi u odnosu na nas - situacija biti još povoljnija.
Što je sa stranim investicijama?
Povećanje povjerenja koje investitori imaju prema nama jer smo unutar EU institucionalnog okvira je razlog što smo i bez velikih, godinama priželjkivanih reformi, privukli oko milijardu eura direktnih stranih ulaganja, kao primjer toga može se navesti prodaja Leda, Hotela Sunce te digitalne agencije Five ove godine, a ne smijemo zaboraviti ni da je niskobudžetna kompanija Ryanair najavila dolazak u Zagreb i ponovno otvaranje baze u Zadru. Osim što je Ryanairov dolazak golema potpora hrvatskom turizmu, potaknut će promjene u poslovanju Croatia Airlinesa onako kako nijedna Vlada nikada ne bi mogla. To je ta snaga institucionalnog okvira koja ne samo što generira predvidivost, već automatizmom prisiljava na povećanje kvalitete. Jedno i drugo su dugoročni zamašnjaci gospodarskog rasta.
Potpora iz EU je uvijek uvjetovana ispunjavanjem logičnih uvjeta poput temeljite analize koristi i nedostataka svakog projekta. Povremeno se čini da je sporost u donošenju odluka prepreka bržem razvoju, ali dugoročno se to itekako isplati jer se odluke donose tek nakon pomnog ispitivanja svih rizika. Treba li bolji primjer za ilustraciju toga od primjera izgradnje Pelješkog mosta i crnogorske autoceste koje gradi ista kineska kompanija – u Hrvatskoj bez kašnjenja, u Crnoj gori s velikim zakašnjenjima.
U kojem periodu bi ostale zemlje regije mogle ući u EU članstvo i što bi to značilo za Hrvatsku?
Sporost u procesu europskog integriranja dovela je pojedine zemlje u regiji da su još jednu krizu dočekale prepuštene same sebi, odnosno partnerima o čijim se pravim namjerama može tek nagađati. Uspjeh Srbije u nabavi cjepiva, uz dodatno jačanje odnosa s Kinom, potencijalno će samo ojačati ionako prilično izražene euroskeptične opcije što bi u konačnici nju udaljilo od prihvaćanja EU uvjeta za pristupanje klubu. A sve dok je Srbija daleko od EU, ni Bosna i Hercegovina, ni Crna Gora ni Kosovo ne mogu biti bliže.
Hrvatska će uskoro obilježiti osmu godinu članstva i sve se više vide razlike u odnosu na naše susjede koji su izvan Unije. Nažalost, u ovom je trenutku nemoguće predvidjeti kada će, žele li i hoće li ostale zemlje regije ući u Europsku uniju. To nije najpovoljniji scenarij za Hrvatsku jer uređena i u Europu integrirana tržišta su najbolji partner za poslovanje. Ovako nam ostaje samo čekati i nadati se jer očito je da još dugo vremena institucionalni okviri u našem susjedstvu neće značajnije konvergirati Europskoj uniji.