Sergio Galošić: Radim stresan posao, ali za mene je čaša uvijek polupuna

Galantni i elokventni Sergio Galošić tri je godine prvi čovjek Klimaopreme, poduzeća koje pod hrvatskim nebom posluje već četrdeset pet godina. Samo ove godine zaposlila je više od stotinu radnika u proizvodnom pogonu koji je u svibnju otvoren u Novoj Gradišci, a ozbiljno napreduje i u osvajanju europskog tržišta. Sve to ne bi bilo moguće bez vizije mladog predsjednika Uprave. Taj diplomirani inženjer strojarstva podrijetlom iz Zadra karijeru je počeo razvijajući robote u Institutu za nuklearnu tehnologiju (INETEC),​ a dolaskom na čelo Klimaopreme okrenuo je novu stranicu i poveo je prema budućnosti.

Više od dvije godine radili ste na projektu vrijednom gotovo sto milijuna kuna – gradili ste i opremali pogon Klimaopreme u Novoj Gradišci. Kakav je osjećaj sad kad je sve gotovo?

– Na žalost ili na svu sreću, nemamo vremena uživati u tome. Imamo posla. Mnogo vremena tražili smo novi kadar te organizacijski i tehnološki postavljali tvornicu tako da može potpuno odgovoriti našim potrebama. Nismo ni imali službeno otvorenje jer jednostavno nismo stigli.

Jeste li spremni za nov, sličan pothvat?

– Uvijek morate biti spremni za nove pothvate i prilagoditi se potrebama tržišta. Sad ćemo se usredotočiti na osvajanje novih tržišta, osobito zapadnoeuropskoga.

Na kojim tržištima poslujete, a za koja tek pripremate teren?

– Tvrtka je koncipirana na dvije profitne jedinice: prva je HVAC Solutions, gdje je Klimaoprema prije svega tehnološko-proizvodna tvrtka. U tom segmentu najjača su nam tržišta zapadnoeuropsko i sjevernoeuropsko. Svakako bih izdvojio Francusku, a cilj nam je izaći kvalitetno i na njemačko tržište. Druga nam je velika profitna jedinica Cleanroom Solutions u sklopu koje pružamo usluge inženjeringa u čistim prostorima. Ti prostori zahtijevaju specifično kondicioniranje i kvalitetu zraka za potrebe proizvodnje farmaceutskih proizvoda, mikroelektronike ili u operacijskim dvoranama. U tom području naše poduzeće zastupljeno je na gotovo svim tržištima svijeta na kojima kao glavni projektant i izvođač radova surađuje s najvećim farmaceutskim tvrtkama. Trenutačno radimo nekoliko velikih projekata po Europi, najveći je u Švicarskoj.

Budući da radite s tehnologijama, ne možete zanemarivati tržišne novosti. Kako ostajete u tijeku s njima?

– Dolazimo iz jugoistočne Europe, zato u obrazovanju i tehnologiji moramo biti korak ispred zapadne konkurencije kako bismo bili prepoznati na tržištu. To zahtijeva stalnu edukaciju, prisutnost na stručnim simpozijima i konferencijama, suradnju s institucijama koje određuju standarde i procedure, suradnju s centrima izvrsnosti kao što su Fakultet strojarstva i brodogradnje, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Institut 'Ruđer Bošković' i ostali. U tome morate biti aktivni: morate čitati i pisati stručne radove, upisati poslijediplomski studij... Sudjelujemo i na nekoliko međunarodnih istraživačkih projekata s fakultetima i ostalim institucijama u Hrvatskoj. Drukčije ne ide. Morate biti u bliskom kontaktu s novim tehnologijama kako biste već sutra mogli odgovoriti na nove izazove.

Nosi li funkcija direktora svoj danak? Je li stresno živjeti s time da ste vi glavni i odgovorni za sve?

– Itekako. Svaki posao nosi stres ako se radi kvalitetno i savjesno. Što ste na višoj funkciji, stres je veći. Ako ste direktor, vi odlučujete, a vaše odluke utječu na živote vaših zaposlenika i na njihove obitelji. Međutim, ako ste svjesni odgovornosti svoje funkcije i svojim primjerom pokazujete skromnost i predanost, taj se stres može kompenzirati.

Koji je vaš filtar za stres?

– Ja sam prije svega obiteljski čovjek. Volim doći kući, razgovarati s obitelji, družiti se s djecom. Otac sam dviju prekrasnih djevojaka. U stresnom životu bez obiteljske potpore vrlo je teško. Opušta me i jutarnji odlazak na plac, a budući da se klin klinom izbija, tako i ja stres izbijam adrenalinom koji nastaje u vožnji bicikla zahtjevnijim stazama. Svjestan sam da se stres akumulira u tijelu, zato se trudim riješiti ga se pozitivnim razmišljanjem. Za mene je čaša uvijek polupuna...

Jeste li uveli neka pravila kojima uspijevate odvojiti poslovni život od privatnoga?

– To je vrlo teško. Budući da radim više od deset sati na dan, nastojim posao ne donijeti kući i ne opterećivati obitelj. Što je čovjek stariji i iskusniji, to bolje prihvaća izazove koji mu se nameću. Problemi su sastavni dio poslovnog života, uvijek će ih biti. Jedan ćete riješiti danas, sutra će doći novi. Treba se pomiriti s time, trijezno razmišljati i ne dopustiti im da se uvlače u privatni život.

Kad smo već kod toga, koje karakterne osobine krase dobrog menadžera?

– Dobar je menadžer onaj koji stvara tim, vodi ga i svojim ponašanjem pokazuje kako treba raditi. On stvara ljude koji stoje iza njega, stoga mora znati izvući ono najbolje iz njih. Mora biti demokratičan u raspravama, slušati tuđa mišljenja, saslušati svakog zaposlenika, ali isto tako treba biti rezolutan i autoritativan u provedbi odluka. Usto mora biti savjestan. To su iznimno važne odlike menadžera.

Primjenjujete li menadžerska znanja i kod kuće?

– Jako je teško prebaciti se sa života na poslu na život u kući. Kada dođete kući, vi ste prije svega roditelj, suprug. Niste menadžer i ne smijete se ponašati kao menadžer. Nastojim te dvije uloge potpuno odvojiti. Nije lagano, ali trudim se. Često supruga kaže: 'Direktor si na poslu, ali nisi doma.' Zvuči smiješno, ali tako je.

Biste li za sebe rekli da ste modno osviješteni?

– Modno sam osviješten u smislu da želim dobro izgledati. Kad ste na nekoj funkciji, morate paziti na svoj izgled, kako se odijevate i kako izgledate, biti primjer drugima. Takav sam bio u mladosti i takav ću vjerojatno biti i ubuduće. Želim biti reprezentativan u svakom smislu.

Koja vam je omiljena odjevna kombinacija?

–​ Smart casual. Poluslužbena varijanta svakako mi je najugodnija.

Što vas pokreće?

– Pokreću me ljudi, promjene, želja za nečim novim, društvo općenito; kad vidim da nešto ne valja, ne samo na poslu nego i u okolini. Veliki mi je pokretač želja da dam svoj doprinos u pokušaju da promijenim to nešto što ne funkcionira kako bi trebalo.

Odražava li se ta želja za pozitivnom promjenom i u tome što uključujete mlade u tvrtkin rad?

– Priliku da vodim tvrtku i tim izvrsnih ljudi dobio sam relativno mlad. Nastojim tu metodologiju primjenjivati i sada kada sam predsjednik uprave. Mladima treba uvijek dati priliku. Oni svojim elanom i zalaganjem mogu mnogo pridonijeti organizaciji.

Kako to radite?

– Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu organiziramo razne natječaje, razgovore, sudjelujemo na Danima karijera. Studentima i srednjoškolcima nudimo praksu. Mi smo i proizvodno poduzeće. U Novoj Gradišci imamo vrlo dobar odnos s Industrijsko-obrtničkom školom. Njezini učenici dolaze nam u sklopu programa dualnog obrazovanja i često nakon škole ostanu raditi kod nas. U Hrvatskoj je velik deficit strukovno obrazovanog kadra. Iako se nudi mnogo strukovnih programa i ta djeca mogu zaraditi respektabilan novac, malo ih se upisuje u takve škole, a gotovo i nema onih koji su spremni zaposliti se nakon školovanja, već se orijentiraju na fakultete. Htjeli bismo da nam više učenika dolazi na praksu.

Koja bi bila najbolja metoda da se mlade motivira za poduzetništvo i ostanak u Hrvatskoj?

– Nažalost, uspjeh se gleda prema materijalnim vrijednostima. Društvo bi trebalo motivirati mlade isticanjem drugih vrijednosti. Trebalo bi im pokazivati da se uz trud, volju, ulaganje u nova znanja i cjeloživotno obrazovanje i u Hrvatskoj može polučiti rezultat, naučiti ih također da je poraz sastavni dio života i posla. Cijeli se život bavim sportom i znam kako iz poraza izvući najbolje. Mladima treba objasniti da ne pokleknu kad ne uspiju. U Hrvatskoj imamo vrlo lijepih primjera uspjeha koji se temelji isključivo na znanju i osobnom zalaganju, od razvoja elektronike, robotike, automobilske industrije do IT sektora, i to im trebamo prenijeti da bi uvidjeli kako se i kod nas može uspjeti uz trud. Dugo radim na stranim tržištima, od SAD-a, Rusije do Europe i, vjerujte, vani nije lako. Često se život svodi na rad, put od kuće od posla i obratno. Nasreću, u Hrvatskoj još postoje društveni život i orijentiranost na obitelj. To treba cijeniti.

Kažete da je nužno na poslu stvoriti uvjete u kojima se svaki radnik osjeća ugodno i važno za tim. Kako to postižete u svojoj tvrtki?

–​ Klimaoprema želi biti društveno-odgovorna tvrtka prema zaposlenicima i lokalnoj zajednici. Trudimo se posao učiniti prihvatljivijim održavajući edukacije, radionice, razgovarajući s ljudima. Poduzeće je živi organizam, morate se baviti ljudima. Trudimo se da zaposlenici ne dolaze na posao s grčem i ne odlaze pod stresom kući jer se on prenosi na cijelu obitelj. Pokušavamo njihove obitelji približiti tvrtki. Ove godine započeli smo lijepu, nadam se, tradiciju – Dan obitelji Klimaopreme. Organizirali smo veliku feštu u Samoboru i pokazali djeci i supruzima gdje rade njihovi bližnji.

Družite li se i privatno s kolegama s posla?

– Veći dio dana provodimo zajedno i mnogo se družim s tim ljudima, ali kada dođem kući, nastojim posao staviti sa strane i baviti se obitelji i dugogodišnjim prijateljima.

Jeste li iskusili komunikacijske ili neke druge probleme u timu?

– Da, to je sastavni dio života u poduzeću. Problemi uvijek postoje i često proizlaze iz loše komunikacije. Menadžerska funkcija podrazumijeva da dio svog vremena odvajate za razgovor s ljudima, i to na svim razinama, ne samo s onima neposredno ispod upravljačke pozicije. Kvalitetna komunikacija još je jedna nužna menadžerska vještina.

Smatrate da treba osigurati društvo u kojemu će se osobni uspjeh temeljiti na radu, znanju i kompetencijama. Koliko smo napredovali u tome, je li nepotizam i dalje ključ napredovanja?

– U javnom sektoru i dalje postoji nepotizam, no tržište će i njega natjerati na promjene jer snažno kaska za industrijom. U privatnom sektoru itekako smo evoluirali. Smatram da idemo dobrim putem.