Hrvatska može zadržati proizvodnju šećera uz snažno restrukturiranje i suradnju svih dionika, proizvođača repe, industrije i države
Udruživanje Sladorane, Vira i Tvornice šećera Osijek u jednu tvrtku - Hrvatsku industriju šećera - uvjet je opstanka proizvodnje šećera i šećerne repe u Hrvatskoj. Ovom koncentracijom konsolidiralo se tržište šećera u Hrvatskoj te se očekuje značajnije povećanje produktivnosti i smanjenje troškova, što je nužno za opstanak proizvodnje šećera u RH, te održavanje razine konkurentnosti, smatraju stručnjaci SMARTER-a, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredno-prehrambeni sektor.
Industrija šećera u EU posljednjih je godina suočena s brojnim problemima, a negativni trendovi izrazito su se loše odrazili na hrvatsku proizvodnju šećerne repe, izvoz šećera te opstojnost ove industrije. Ogromne oscilacije i pad cijena šećera kao i ukidanje proizvodnih kvota u EU glavni su čimbenici koji općenito utječu na poslovanje industrije šećera. Iako Hrvatska ima veliku tradiciju u proizvodnji šećerne repe, te su sve šećerane uložile ogromna sredstva u edukaciju proizvođača, organizaciju proizvodnje te osuvremenjivanje proizvodnih pogona, rezultati u ovoj proizvodnji pokazuju značajno negativni trend.
„S obzirom na nužnu racionalizaciju poslovanja i nedovoljne količine proizvodnje na području koje gravitira tvornici u Virovitici, najavljen je i prestanak proizvodnje šećera od šećerne repe u toj šećerani. Takva odluka je očekivana i vjerujemo da će doprinijeti postizanju konkurentnosti i opstanku proizvodnje u uvjetima niskih cijena na EU i svjetskom tržištu“, zaključila je stručnjakinja SMARTER-a Zvjezdana Blažić.
Proizvodnja šećerne repe u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje RH čini oko dva posto, a samodostatni smo između 80 do 88 posto, ovisno o godini. Proizvodnjom se prije ulaska u EU bavilo preko 1200 proizvođača, a danas je taj broj znatno pao. Proizvodno vezanu potporu za šećernu repu je 2018. godine primilo tek 653 proizvođača, a godinu ranije nešto više od 800.
Proizvodnja šećerne repe gotovo je prepolovljena od ulaska u EU, odnosno ostvaren je ogroman pad od čak 47,3 posto. U Hrvatskoj se repa sadi na površinama između 14 do 22 tisuće hektara. Najveća proizvodnja je bila 2007. čak 34.000 hektara, da bi zadnjih godina pala na 14.000 (2018. godine), a potom na tek 13.000 hektara koliko je bilo prošle godine. Sukladno padu površina, pada i proizvodnja repe. U 2007. je zabilježena najveća proizvodnja od 1,58 milijuna tona. Još 2014. zabilježena je proizvodnja od 1,39 milijuna tona, koja se zadnjih godina smanjila na tek nešto više od 750 tisuća tona.
Hrvatska je u proizvodnji šećera postizala vrlo visoku samodostatnost koja je 2017. godine dosegnula čak 135 posto. Pad proizvodnje šećerne repe slijedio je i pad proizvodnje šećera. Proizvodnja šećera do ulaska u EU prosječno je bila oko 222.500 tona. Nakon ulaska, Hrvatska je imala proizvodnu kvotu u količini od 192.877 tona. S obzirom na to da proizvodnja šećera pokazuje izrazito velike oscilacije, uvjetovane nizom čimbenika - od proizvodnje repe, cijena na svjetskom tržištu, zaliha i mogućnosti šećerana da osiguraju dovoljne količine repe - proizvodnja se kretala od 111.000 tona u 2015. do 229.000 tona 2017. godine.
Šećer je prilikom ulaska u EU bio najznačajniji izvozni proizvod. Količine i vrijednost izvoza šećera su 2014. godine značajno narasle te smo tada imali izvoz od 91.64 milijuna eura. Tijekom 2015. i 2016. godine vrijednost izvoza je rasla, pa je primjerice 2016. ostvaren izvoz od 148.2 milijuna eura. No, od 2017. izvoz pada. Tako je 2017. pao na 98 milijuna eura, potom na 72 milijuna eura, da bi prošle godine ostvarena vrijednost došla na tek 53.59 milijuna eura. Vrijednost izvoza je značajnije uvjetovana smanjenjem cijena šećera nego količinom koje se izvoze.
Zbog svih navedenih činjenica, šećer je na listi izvoznih proizvoda pao na trinaesto mjesto. Posebno veliki pad izvoza ostvaren je u Italiju gdje je 2016. izvezeno šećera za 62.35 milijuna eura, a 2018. oko 6 milijuna eura.
Potpore za proizvodnju i loše odluke politike
Hrvatska je jedna od 11 zemalja u EU u kojima se proizvodnju šećerne repe dodatno potiče proizvodno vezanim plaćanjima. Ministarstvo poljoprivrede je iz nepoznatih razloga 2016. smanjilo omotnicu za šećernu repu. Prosječna vrijednost potpore za 2015. bila je 2.900 kn/ha, 2016. je pala na 2.650 kn/ha, a za 2017. godinu dodatno je snižena na samo 1990 kn/ha. Smanjivanje proizvodno vezanih potpora odmah se odrazilo na pad proizvodnih površina pod repom, te proizvodnju šećerne repe. Za 2018. godinu je proizvodno vezana potpora za repu ponovo podignuta na visinu 2.696 kn/ha.
„Na ovom primjeru vidi se da svaka odluka Ministarstva ima nesagledive posljedice za proizvodnju, a to se ovdje i desilo. Smanjenje potpore je odmah ostavilo posljedice i teško je takvu odluku opravdati. Ponajprije zbog toga što je šećer i nakon hrvatskog ulaska u EU ostao jedan od najznačajnijih hrvatskih izvoznih proizvoda. Za oporavak proizvodnje potrebno je uvijek više vremena nego kada uslijed negativnih okolnosti i nepromišljenih i neutemeljenih odluka dođe od pada“, smatraju u SMARTER-u.
Zbog urušavanja proizvodnje repe, te gubitaka primarnih proizvođača i industrije šećera, početkom 2019. Vlada RH osigurala je posebnu potporu po hektaru za proizvođače i to 20 milijuna kuna na godišnjoj razini, što je kroz tri godine ukupno 60 milijuna kuna. Tako će po hektaru, zajedno s ostalim potporama za proizvodnju šećerne repe, potpora iznositi više od 700 eura/ha.
Globalno tržište i restrukturiranje industrije u EU
Prosječna cijena šećera od repe u EU bila je u ožujku ove godine tek 375 eura za tonu, ali raste u odnosu na mjesec ranije i u odnosu na ožujak prošle godine. Trend blagog rasta prisutan je već od polovine prošle godine, ali je cijena i dalje vrlo niska. Prognoze su bile da će cijene šećera dalje rasti, no zbog pandemije koronavirusa moglo bi doći do smanjene potrošnje na globalnom nivou, što ima negativan utjecaj na cijene.
Snažan utjecaj na promjene na tržištu EU izazvalo je ukidanje proizvodnih kvota u listopadu 2017., kada je zabilježen enormni rast proizvodnje šećera u EU, dok su cijene pale na povijesno niske granice. Uz promjene na EU tržištu, došlo je do rasta proizvodnja kod najvećih svjetskih proizvođača Brazila i Indije koje proizvode šećer od trske te svojom proizvodnjom utječu na formiranje cijena. Čak 80 posto svjetskog šećera proizvodi se iz šećerne trske u tropskim i suptropskim klimama.
„Do udara na sektor dovelo je i to što su posljednjih godina pokrenute kampanje za ograničenja potrošnje šećera i proizvoda s velikim udjelom šećera zbog zdravstvenih razloga, posebno pretilosti. Slijede i sve jači pritisci za dodatno oporezivanje proizvoda koji imaju velik udio šećera. Ove godine su i u Hrvatskoj uvedene trošarine na bezalkoholna pića uvjetovano udjelom šećera“, naglašava Zvjezdana Blažić.
Države članice EU zabrinute su razvojem situacije na globalnom tržištu te se stalno preispituje ekonomska održivost sektora. Prije ukidanja kvota, EU sektor šećera temeljito je restrukturiran uz potporu od čak 5,4 milijarde eura, što mu je omogućilo da se pripremi za ukidanje kvote. Na žalost, hrvatska industrija šećera nije tada bila uključena u ovo restrukturiranje jer još nismo bili članica EU.
Na razini EU čak je 147 šećerana zatvoreno nakon 2000. godine, a još 80 šećerana nakon 2006. godine. Danas se šećer u EU proizvodi u 19 država članica i 107 tvornica šećera. Unatoč tome što je sektor konsolidiran i što se postižu vrhunski rezultati u produktivnosti i kvaliteti šećera, te je značajno povećana konkurentnost, niske cijene dugoročno mogu negativno utjecati na cijeli sektor.
Velik broj malih šećerana nije na visokoj razini prinosa te vlada velika zabrinutost kako će se dalje razvijati tržišna situacija, zbog čega se raspravlja o mjerama koje EU može poduzeti za osnaživanje proizvođača. Cilj ukidanja kvota bio je da EU od neto uvoznika postane neto izvoznik šećera, no sve okolnosti na ovom turbulentnom tržištu dovele su do velike nesigurnosti kod manjih proizvođača, među kojima je i Hrvatska. Zato su i razumljive odluke Hrvatske industrije šećera, koja kroz racionalizaciju nastoji održati konkurentnost i proizvodnju, čemu bi trebale pomoći i državne intervencije i zadržavanje razina potpore, ali i nastojanje da se u ovu proizvodnju uključi veći broj proizvođača šećerne repe“, zaključak je analize SMARTER-a.