Kondicijski i fitness trener tridesetogodišnji Tomislav Rubinjoni završio je Studijski centar za izobrazbu trenera na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, smjer Kondicijska priprema sportaša, i odmah nakon završetka studija počeo raditi u teretani '2Life Fitness' kao kondicijski i fitness trener.
Budući da je imao izuzetne rezultate u radu s klijentima, u vođenju rekreativnih individualnih i grupnih treninga, Tomislav je prije nekoliko godina, što zbog posla, što zbog želje za promjenom, otišao na Novi Zeland raditi slične poslove, no vrlo brzo nakon odlaska ipak se odlučio vratiti u Hrvatsku. Motiv za povratak bio je poticaj za zapošljavanje kojeg je dobio, i u prosincu 2018. osnovao obrt 'R2 strength and conditioning' smješten u zagrebačkom naselju Prečko koji se bavi vođenjem individualnih i grupnih treninga.
No taman kad je uhodao posao nastupila je pandemija i koronakriza, a zbog epidemioloških mjera zatvaranja teretana sasvim mu je onemogućen rad.
- Prije prvog lockdowna imali smo između 12 i 15 klijenata za individualne treninge i 26 polaznika grupnih treninga, a nakon njega taj broj je pao na tri do pet klijenata za individualne treninge i na 20 polaznika grupnih treninga. Prihod u prvom kvartalu 2020. godine, dok smo normalno radili, iznosio je 45.845 kuna, dok je u drugom kvartalu prošle godine zbog lockdowna pao na svega 13.600 kuna, budući da smo dva mjeseca bili zatvoreni – prisjeća se Tomislav.
Tijekom prvog lockdowna za sebe i kolegu, koji je također u trenerskom poslu i stalno je zaposlen, prijavio se za potpore za očuvanje radnih mjesta te su od države dobili po 3250 kuna svaki, a kasnije je taj iznos podignut na 4000 kuna, ali taj je novac stizao s velikim zakašnjenjem.
- Potpore za svibanj 2020. stigle su tek u kolovozu, a one koje su trebale pomoći da preživimo posljedice drugog lockdowna, koji je počeo 27. studenog prošle godine, za očuvanje radnih mjesta i plaćanje najma, režija, i ostalih fiksnih troškova, stigao je tek 4. veljače. Potpora za isplatu plaća za prosinac je stigla tek nekidan, u ponedjeljak, dok za fiksne troškove za prosinac još nismo ništa dobili – priča Tomislav.
Jasno mu je da nije jednostavno osigurati potpore za toliko zatvorenih teretana, kafića i restorana, ali upravo zbog kašnjenja isplata teško mu je bilo što planirati i pokriti troškove života koji se nisu smanjili. Također, opterećen je i kreditom kojeg je podigao za uređenje prostora i kupnju opreme za vježbanje, a troškove otplate zasada podmiruje iz vlastite ušteđevine.
- Prebacio sam se na online treninge, tek toliko da bih zadržao klijente i nešto zaradio, ali to nije ni približno onome što bi bilo dovoljno za pristojan život. No i ovo je bolje nego ništa, jer nam je do daljnjega, odlukom Stožera, onemogućen normalan rad, a nitko ne zna kada će se ta mjera ukinuti – zabrinut je ovaj mladi trener.
Kaže da bi sve bilo podnošljivo da potpore dolaze na vrijeme i da se plaćanje fiksnih troškova ne radi retroaktivno sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci. Stres i neizvjesnost tada bi bilo lakše izdržati, ovako, kaže, ne ostaje mu ništa drugo nego zaduživati se i čekati.
- Bio bih zadovoljniji i mirniji kada bi se ubrzala isplata potpora za očuvanje radnih mjesta, kada bi one dolazile do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a naknade fiksnih troškova isplaćivale u roku 10 dana od predaje zahtjeva. Svi očekujemo da se protupandemijske mjere Stožera popuste što prije, ali dok su na snazi očekujemo da budu pravedne za sve, jer ne vidim logike da ja ne mogu raditi s klijentima individualne treninge, 'jedan na jedan', dok fizioterapeuti, maseri, pedikeri, frizeri mogu – ističe Tomislav.
Inače, ovaj mladi poduzetnik, koji je imao velike planove u razvoju svog posla i ipak odlučio živjeti i raditi u Hrvatskoj, nada se da će se sve uskoro vratiti u normalu. Dok ne radi, Tomislav planinari, pješači, trči i samostalno trenira, kako zbog želje da ostane u formi, tako i zbog korisnog učinka koje vježbanje ima za zdravlje, posebno sada, u vremenu rastuće frustracije i neizvjesnosti.