Iako se vijest o prodaji Tommy-ja, šestog najvećeg maloprodajnog lanca u Hrvatskoj i lidera u Dalmaciji, pojavila prije desetak dana, samozatajni vlasnik Tomislav Mamić ni ovaj put se nije upuštao u komentiranje. A nije prvi put da ima ponuda za preuzimanje i da se šuška kako će se Tommy prodati. Razmišlja li Mamić sada uistinu o prodaji ili pregovori s američkim fondom CVC Capital Partners služe samo za procjenu vlastite tržišne atraktivnosti i vrijednosti tvrtke, teško je razlučiti.
Osim toga, pregovori su jedno, a realizacija je drugo. U jednom od rijetkih medijskih istupa, u svibnju 2020. u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, Mamić je izjavio da je Tommy obiteljska tvrtka koja nije na prodaju. No, to je bilo tada…
- Prodaja hrvatske tvrtke u kojoj je osnivač još uključen u posao neizvjesna je do zadnjeg trenutka. Komentirati prvu generaciju i prodaju tvrtke je vrlo teško – kaže Dragan Munjiza, iskusni menadžer u maloprodajnom sektoru, trenutačno direktor Lonia trgovine.
Odnos osnivača i njihovih kompanija u Hrvatskoj je, dodaje, često izrazito emotivan, rijedak u zapadnom dioničarskom svijetu, skloni su predomisliti se u zadnji trenutak, a donošenje odluke o prodaji traje po nekoliko godina. Njima ne treba novac, pitanje je što će s njim. Od političke karijere Mamić je, iako je najavljivao kandidaturu za gradonačelnika Splita na zadnjim izborima, zasad izgleda odustao.
Teoretski, cijena koja se postiže kod ovakvih transakcija može ići od 6x do 12x EBITDA, što je jako širok raspon, a u slučaju Tommyja koji je u 2020. imao EBITDA 257 milijuna kuna, potencijalni iznos koji bi se mogao dobiti prodajom je 1,5-3 milijarde kuna.
Tommy je profitabilna, stabilna tvrtka s odličnom pozicijom na tržištu. U 2020. je ostvarila prihod od 3,1 milijardi kuna, a ako joj se pribroje pekarsko-slastičarska tvrtka Bobis i mesna industrija Petason, koje su također u Mamićevom vlasništvu, prihod grupe se penje na oko 3,5 milijardi kuna i broji 4700 zaposlenih. Nasljednici su uključeni u posao. Sin Zoran ga je zadnjih godina počeo zamjenjivati na na upravljačkim i nadzornim funkcijama u njegovim tvrtkama, a okupio je i ekipu menadžera. U svakom slučaju, na pitanje koji bi bio motiv prodaje, iz Tommyja nismo dobili odgovor.
Tommy kao ulazna platforma
Nedavno je proveden unutarnji preustroj tako što je formirana Tommy Grupa i društvo Tommy 1992, koje je preuzelo upravljanje kompletnom imovinom, a u opisu posla mu je priprema i razvoj investicija svih povezanih društava i strategije cijele grupe. Reorganizacija poslovanja je trebala biti priprema za izlazak na burzu i prodaja manjinskog udjela, a cilj bi bio, prema Mamićevim izjavama iz 2020., prikupiti 150 - 200 milijuna eura za daljnji razvoj i investicije.
Poznavatelji prilika kažu kako je Tommy atraktivan lanac s prilično posloženim procesima i dobrom organizacijom, gdje vlasnik već duže vrijeme nije i predsjednik uprave, već se više povukao na stratešku i nadzornu razinu. Mamić nikada nije otvoreno govorio o prodaji (osim da nije na prodaju), ali nije niti odbijao razgovore s brojnim interesentima. Kao potencijalni kupac dosad se najčešće spominjao austrijski Spar koji bi si tom akvizicijom znatno ojačao poziciju na hrvatskom tržištu. Mamić je svjestan da (uz Plodine) predstavlja zadnju veću nezavisnu metu koja može nekome većem igraču poslužiti kao ulazna platforma na tržište ili kao dodatna kockica u regionalnoj slagalici portfelja.
Malo tko vjeruje da bi Mamić ušao u partnerstvo s nekim ulagačem, veća je vjerojatnost da bi prodao stopostotni udio. Poznato je i da je Mamić imao ozbiljan interes preuzeti Konzum, no samostalno je to nakon stabilizacije Konzuma za njega nedohvatljivo pa bi eventualni pristanak na neki oblik partnerstva s CVC-om, a ne čiste prodaje cijeloga udjela, moglo značiti da se spremaju na takav pothvat. No, ni toj opciji se ne daju velike šanse jer je prekompleksna i s nesigurnim ishodom.
Također, ako Mamić prodaje stopostotni udio u Tommyju pokušat će u paketu riješiti i Pateson i Bobis, jer su obje tvrtke vezane za maloprodajni lanac Tommy. No, pitanje je hoće li to biti prihvatljivo CVC-u ili nekom drugom kupcu.
Ako bi se uistinu dogodilo da Tommya preuzme CVC, koji je nedavno preuzeo i maloprodajni lanac u Poljskoj, u Hrvatskoj će imati priliku vrebati eventualnu prodaju Konzuma, čekati da se Mile Ćurković predomisli i odluči prodati Plodine, pričekati još koju godinu da poljski Enterprise Investors lijepo upakira Studenac....ili nastaviti šoping u susjednim zemljama i zaokružiti neku širu regionalnu priču. Procjene su da ih manji, slabo organizirani lanci neće zanimati.
Inače, CVC je u Hrvatsku ušao u listopadu 2020. kada je od turske Dogus grupe preuzeo njihov lanac marina D-Marin u čijem su sastavu i tri hrvatske - Marina Dalmacija, Marina Borik i marina D –Marin Mandalina u Šibeniku.
Maloprodaju očekuje daljnja konsolidacija
A što bi novi vlasnik Tommyja mogao promijeniti? Tommy je bio i do sada ozbiljan konkurent, ali se više povukao na obalu, pa ostali igrači mogu očekivati da će novi vlasnik sigurno forsirati buduće jače širenje i na kontinentalnu Hrvatsku.
Ono što smatra većina analitičara jest da hrvatskoj maloprodaju slijedi daljnja koncentracija i da je taj proces nemoguće zaustaviti. - Čim uđemo u eurozonu i šengenski prostora postat ćemo zanimljivi i stranoj konkurenciji koja još nije ovdje. Hrvatska i Slovenija su im predvorje za Balkan, tu se stječe iskustvo i za druga regionalna tržišta – kaže Munjiza.
Od preostalih maloprodajnih lanaca u domaćem vlasništvu, uz veće spomenute Plodine koje su treći najveći trgovački lanac nakon Konzuma i Lidla s 4,5 milijarde kuna prihoda, veći je jedino KTC, no i on je bitno manji (prihod 1,6 milijardi kuna) od Plodina i Tommya koji su trenutačno najatraktivnije mete za preuzimanje u maloprodaji.
Zadnja veća realizirana transakcija u ovom sektoru je bila prije tri godine kada je Josip Milavić prodao Studena fondu Enterprise Investors koji ima i daljnje ambicije u ovom sektoru. Iako maloprodaju očekuje daljnja aktivnost spajanja i preuzimanja, ograničen je broj kupaca kada je riječ o velikim metama. S druge strane, kod private equity fondova nikada nije bilo više novca.