U prošlom izdanju Lidera poznati stručnjaci analizirali su definiciju vizije koja je navedena u novom Vladinom dokumentu: Strategija nacionalnog razvoja RH do 2030. Ona glasi 'Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve'.
S ovakvom formulacijom koju nije baš lako zapamtiti, trebali bi se moći poistovjetiti apsolutno svi društveni slojevi u Hrvatskoj. Vladinu sliku Hrvatske za 10 godina komentirala je Martina Dalić, konzultantica Svjetske banke te bivša ministrica gospodarstva i bivša potpredsjednica Plenkovićeve Vlade.
Kakvom se vama čini donesena Strategija i što mislite da bi trebao biti njezin jasan fokus?
Mislim da se u raspravi o aktualnoj Strategiji nacionalnog razvoja valja prisjetiti što je to uopće strategija. U suvremenom kontekstu strategija označava skup znanja, ciljeva i ideja o tome kako voditi određenu djelatnost, u ovom slučaju gospodarstvo i društvo u cjelini. Strategija, dakle, nije operativni dokument. Ona zacrtava glavne ciljeve i pravce djelovanja u različitim društvenim područjima, čija usklađenost i povezanost rezultira snažnim gospodarskim rastom i njegovoj transformaciji u bolji životni standard i općenito ‘bolji život’. Područje ekonomske politike tu bi trebalo zauzimati središnje mjesto. Međutim osim samog dokumenta, kojem se mogu naći i prednosti i mane, još su važnije konkretne mjere ekonomske politike koje će se poduzimati u ostvarivanju vizije koju nudi ovi strategija.
Je li Strategija, prema vašem mišljenju, samo popis lijepih želja ili nešto više od toga?
Hoće li se ili neće ostvariti postavljeni ciljevi, hoće li 2030. Hrvatska biti na 75 ili 85 posto europskog prosjeka ne ovisi niti o jednom dokumentu već o snazi, usklađenosti i fokusiranosti ekonomske politike koja će se stvarno provoditi. Provedba je jedina koja može pokazati je li strategija samo popis lijepih želja ili nešto više od toga. Kako ovaj dokument Vlada donosi na početku drugog mandata, bilo bi logično da ga prate i već vrlo jasne mjere ekonomske politike koje će potvrditi kredibilnosti strategije i adresirati temeljne prepreke koje ograničavaju rast i određuju zaostajanje za drugim europskim državama. Urgentnosti takvih mjera dodatno pridonosi predstojeći oporavak od krize uzrokovane koronavirusom koja je izbrisala ostvarene pomake u smanjivanju toga zaostajanja.
Mislite li da se Vlada u svojim strateškim ciljevima fokusirala na ono što je uistinu bitno za naše gospodarstvo?
Vladini dužnosnici vrlo malo govore o mjerama i promjenama potrebnim da bi se povećala produktivnost, olakšalo poslovanje, smanjio javni sektor, povećala efikasnost javnih poduzeća, povećala atraktivnost Hrvatske za investicije i investitore i sl. Retorika je fokusirana na korištenje EU sredstava što je u velikoj mjeri i razumljivo jer su ona ogromna prilika. Međutim, osim što su ona u značajnoj mjeri namijenjena financiranju javnih investicija, u njihovom korištenju država će se suočiti sa svim onim preprekama s kojima se u poslovanju suočava i privatni sektor. To je već pokazalo iskustvo iz financijske perspektive koja upravo završava. Zbog toga bi ekonomska politika trebala imati i druge fokalne točke. Posebno one koje se tiču reformi jer bi time proširila i osnažila prilike za privatni sektor, ali pomogla bi i samoj sebi u bržem i djelotvornijim korištenju europskih sredstava. Međutim, te druge fokalne točke i prioritetne reforme, iako naznačene u strategiji, za sada u retorici i potezima Vlade ostaju neizrečene. Sve dok je to tako, ova strategija izgleda kao dokument napravljen za potrebe ispunjavanja obveza u planiranju korištenja EU fondova. Hoće li biti i okvir za vođenje ekonomske politike i reforme, ostaje za vidjeti.