U tiskanom izdanju Lidera poznati stručnjaci analizirali su definiciju vizije koja je navedena u novom Vladinom dokumentu: Strategija nacionalnog razvoja RH do 2030. Ona glasi 'Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve'.
S ovakvom formulacijom, koju nije baš lako za zapamtiti, trebali bi se moći poistovjetiti apsolutno svi društveni slojevi u Hrvatskoj. Kako Vlada vidi Hrvatsku za 10 godina, komentirala je Nataša Kalauz, konzultantica za međunarodnu trgovinu i razvoj koja je nekoć bila dio Vladinog tima za donošenje strategija za vrijeme Račanove Vlade 2000. godine
Što smo promijenili u kreiranju svojih nacionalnih strategija u zadnjih 20 godina?
I tada, kao i sada, strategije su bile rascjepkane, na njima je radio čitav niz stručnjaka, napisalo se tisuće stranica teksta, sve su ratificirane u hrvatskom Saboru, ali od implementacije nije bilo ništa.
Što vam je najviše skrenulo pažnju u novoj verziji Strategije RH 2030?
Ono što možda najviše 'bode oči' u ovom dokumentu jest izostanak aktivnosti koje bi jasno i uvjerljivo predočile kako će Hrvatska dostići tako ambiciozne ciljeve koje strategija postavlja. Neki od ciljeva su doista 'svemirski', uzimajući u obzir da smo već u 2021. godini, dakle za devet godina bismo trebali, primjerice, podići vrijednost izvoza na čak 70 posto BDP-a ili primjerice skočiti za čak 20 mjesta na ljestvici konkurentnosti. Sve što u dokumentu piše lijepo zvuči i doista bi se svatko s time složio, ali ostaje neodgovoreno i nejasno kako ćemo to ostvariti.
Koliko smo u novoj Strategiji jasno definirali svoju viziju razvoja? Jesmo li se dovoljno fokusirali na konkretan cilj?
Po mom mišljenju za male, strateški nevažne i ranjive zemlje kao što je Hrvatska, bilo bi bolje da smo se fokusirali na samo jedan prepoznatljiv cilj i sve svoje resurse usmjerili na njegovo ostvarenje, poput susjedne Slovenije koja također uspješno gradi priču na temi zelene, održive i zdrave destinacije.
Možete li navesti još neke primjere dobro definiranih vizija drugih zemalja?
Primjeri drugih zemalja su raznovrsni, ali treba pogledati kako to rade uspješni. Estonija je po meni najbolji primjer. Njihov jedini strateški i razvojni cilj već zadnjih 30 godina jest postati digitalni lider na svijetu - i to su uspjeli. Vrlo zanimljiv je bio njihov početni cilj - "to build a fully functioning country from scratch, while knowing we cannot afford the bureaucracy of a developed democracy." (ispočetka izgraditi potpuno funkcionalnu državu, znajući da si ne možemo priuštiti birokraciju razvijenih demokracija). Estonija je danas digitalno najrazvijenija zemlja svijeta, u kojoj je već nekolicina tvrtki dosegla status jednoroga, a također je bivša socijalistička zemlja, skromnih resursa, jako mala i ranjiva. Štoviše, Estonci svoj uspjeh nacionalne strategije nude kao izvozni proizvod!
Još jedan primjer, meni blizak, jest primjer strategije za Veliku Britaniju, na njoj sam imala prilike raditi. Cilj je bio osmisliti kampanju koja bi Veliku Britaniju promovirala u svijetu. Zadatak je bio napraviti kampanju koja bi privukla ljude i tvrtke da u Britaniju dođu studirati, živjeti, poslovati investirati. Oko te kampanje su se svi mogli ujediniti i njezin cilj je bio jasan.
Mislite li da Hrvatska ima kapaciteta za provedbu navedenih strateških ciljeva?
Moram se složiti s nekolicinom stručnjaka koji su već ukazali na to da je Hrvatska strategija još jedan skup lijepih želja, ali da detaljnih provedbenih aktivnosti nema, pa se postavlja pitanje kako ćemo ostvariti tako ambiciozne ciljeve? Poznavajući naš kapacitet, ali još važnije nesklonost ozbiljnim reformama, ostvarenje ovako ambicioznih planova bi značilo da se istovremeno provode mnogobrojne reformske i razvojne aktivnosti, a to nisam sigurna da je realno, poznajući naše političke i društvene prilike i postavke. Osobno bih radije da su vladajući postavili samo jedan realan strateški cilj i da je sve podređeno njegovom ostvarenju, jer ovako široka i sveobuhvatna strategija meni ne ulijeva nadu u to da je provediva i ostvariva, imajući u vidu sudbinu stotine prijašnjih strateških dokumenta koji su svi nakon bombastičnog donošenja ostali skupljati prašinu na policama.